Retrospektiva: Ivo Amulić u tri poglavlja

Možda se pitate kakvu je to građu u svom stvaralaštvu ostavio Ivo Amulić da mu posvećujemo retrospektivu? Slično pitanje postavim si svaki put kada se vozim sto na sat. Ovu jubilarnu retrospektivu pišem u želji da nam svima ponudim odgovor na to pitanje.

Ivo Amulić, poznat kao pjevač Tutti Fruttija, splitskog rock sastava iz osamdesetih, danas je solist u Klapi Rišpet, čija je pjesma “Lipo mi je tu“ cijelu ljetnu sezonu udobno smještena na samom vrhu domaće top liste najemitiranijih pjesama u državi. „Dalmatinski slavuj“, kako mu tepaju, rođen je 21. rujna u Dućama kod Omiša 1962. godine. Značajan dio života proveo je u Splitu i na Braču, a jesen svog života provodi u rodnom mjestu.

Kao pjevač u jednoj od nekoliko klapa koje nose titulu najpoznatije i omiljene hrvatske klape, posljednjih se desetak godina često pojavljuje u medijima. Svadba, pad sa skutera ili sukob sa susjedima, sve što se dogodi Amuliću postaje vijest i pokreće narativ o njemu kao o nekome tko pobuđuje iznimno veliko zanimanje prosječnog potrošača trač kulture.

Ako je Mate Mišo vječni ili mitološki, a Oliver emancipirani ili kozmički, Amulić je tipični, stereotipni Dalmatinac, odnosno, Splićanin. On je u klapi, vješt je u pripremanju gradela, voli janjetinu, zna glumiti, pjevati o ljubavi i praviti djecu. U ormaru čuva stari jeans, dvije prekršajne prijave i dugu povijest sa ženama, a susjede optužuje za vještičarenje.

Da je predmet u kupaonici, Ivo bi bio sprej za kosu s morskom soli. Da je pločnik, išao bi samo preko Knina. Da je vremenska prognoza, bio bi sunčano u februaru.

Da je predmet u kupaonici… / Ilustracija: Hrvoje Dešić

INTERPRETATORSKI KLJUČ

Slika Ive Amulića koju mnogi nose u sjećanju slika je visokoga crnog Spliće s fudbalerkom i zavodničkim osmijehom. Visok muškarac tamnog tena, smeđih očiju i bijelih zubi za dio ženske populacije uvijek će predstavljati idealnog muškarca. No, primijetimo da Ivo i danas, s punih 60 godina, čak i nakon što je odustao od prizivanja toga prepoznatljivog imidža, živi u ulozi splitskog pjevača i zavodnika. Naravno, mete njegovih pjesama sada su nešto (ali ne puno!) starije dame.

Amulić je pjevačku karijeru započeo 1985. u Tutti Fruttiju, rock bendu skladatelja Tomislava Mrduljaša i tekstopisca Nenada Ninčevića koji su devedesetih godina, po raspadu benda, napravili velike karijere u domaćoj zabavnoj glazbi. Članovi Tutti Fruttija u jednom su razdoblju bili Ivo Jagnjić i Zdravko Sunara, današnji duo Dalmatino. Njihovi bliski suradnici krajem osamdesetih bili su Mirko Krstičević i Rajko Dujmić te Tedi Bajić, kasnije Spalato, a u ulozi bek vokala na jednom albumu bile su Maja Blagdan i Zorica Kondža. Bio je to jedan dječački, pomalo neozbiljan, ali važan bend.

Zvuk Tutti Fruttija stvoren je u Mrduljaševoj sobi sredinom osamdesetih, a stvarajući ga, on iz nje nije izašao tri mjeseca, ni na dvorište. Čak su i pjevača on i Ninčević birali u njoj. Među kandidatima bio je i Goran Karan, koji je snimio demo za pjesmu “Ti me izluđuješ“, ali je pjevač na kraju ipak postao Ivo Amulić. Da bi ušao u bend, morao je obrijati brkove à la Mišo Kovač. Kao i u slučaju spomenutog kolege, poznat nam je kao interpretator, ne i autor.

S bendom je u pet godina snimio pet studijskih albuma: Brzi vlak u nogama (1986., Suzy), Gore iznad oblaka (1987., PGP RTB), Stvari lagane (1988., Jugoton), Krila leptira (1989.) i Opusti se i uživaj (1990.).

Ninčević, Amulić, Mrduljaš i klavijaturist Joško Gujinović, prva postava benda, nisu postali popularni preko noći, ali nije im dugo trebalo. Naime, već su na prvom albumu imali dva velika hita koja su definirali stil benda. Prvi je “Ti me izluđuješ“, plesna pop-rock priča o neobičnoj i zaboravnoj ljepotici, a drugi “Nasloni glavu na moje rame“, balada vječnih stihova Iza moga ramena skloni se od lovaca, s oba oka sklopljena.

Za potonju, koju je kasnije obradio Toše Proeski, glazbu potpisuju Gujinović i Mirko Krstičević, ujedno aranžer i producent na prva dva albuma grupe. Vrijedi reći da su baš balade nastale po uzoru na tu pjesmu Ivu Amulića postavile na pjevačku mapu slavnih.

Govoreći o ranim danima benda Ninčević je rekao da su ih u Jugotonu isprva gledali s gađenjem, da bi im nakon tri godine ponudili da prijeđu iz PGP RTB-a njima po cijeni koju sami odrede. Nakon toga, albumi su im prodavani u velikim tiražama, koncerti su bili rasprodani, a posla je s njima imala i splitska pošta u koju su redovito stizala pisma obožavateljica.

Ivo je, kao markantni pjevač, bio najeksponiraniji i najpopularniji član benda, primatelj najvećeg broja pisama. Baš kao sprej s morskom soli kosi, Ivo Amulić je zvuku Tutti Fruttija dodao teksturu, naglasio njegov prirodni volumen i u njega ubacio atmosferu dana provedenog na plaži.

S bendom je otpjevao “Ne bojim se drugova tvoga frajera”, “Da li i anđeli gore rade to” i “Gola kraljice“, poskočice i nasljednice legendarne “Ti me izluđuješ“, ali i nešto umjerenije ode ljubavi i ženskoj ljepoti, “Dok gitara svira” te “Opusti se i uživaj”. No, najviše ga pamtimo po pjesmama “Stvari lagane” i “Krila leptira”, sljedbenicama balade “Nasloni glavu na moje rame“, odlične primjere emo macho pop pjesama balkanskoga glazbenog usmjerenja koji je prije nekoliko godina oživio Svemirko.

Glazbu i tekst za gore spomenute pjesme potpisuje Nenad Ninčević koji je, nakon što je Mrduljaš napustio bend, postao njegov glavni autor i hitmejker. Uz vrhunske suradnike i muzičare, Amulić je mogao „sjesti i uživati“, ali i graditi svoj zaigrani izvedbeni stil koji je kasnije prenio u klapsku muziku.

Devedesetih su se na mjestu Ive Amulića našli Marsell Benzon i Alen Nižetić te Mislav Mikšić, ali je Ivo za Tutti Frutti ostao ono što je Bebek za Dugme, jedan od sinonima za taj bend. Otpjevao je sve njihove najveće hitove osim Hajdukove himne “Dalmacijo“ iz 1996. godine, zbog čega vjerojatno potajno žali. Iz benda je otišao na vrhuncu svoje popularnosti.

Njegova solo karijera službeno je počela 1991. godine u Hrvatskom Band Aidu, Tutićevom pjesmom “Moja domovina“, a nastavila se u sličnom tonu. Početkom devedesetih Amulić se pridružio Meri Cetinić i otpjevao “Sretna će biti Hrvatska“ za kompilaciju Mostovima Mostara, dok je s Markom Perkovićem Thompsonom i pjesmom “Čelebić… Rujani“ najavio obranu Livna od velikosrpske agresije.

Period je to obilježen suradnjom s Tomislavom Mrduljašem koji je skladao glazbu za njegov prvi album Zapalimo, stare vatre iz 1994. godine. S obzirom na Ivin vokal, Mrduljašev glazbeni potpis i dominaciju splitskih tekstopisaca, taj je album prirodan nastavak Amulićeve karijere. Vrijeme je to laganica poput “Samo ovu mrvu duše“ i “Odlazim“ za koje je tekst napisao mladi Zlatan Stipišić Gibonni. Sve je upućivalo na to da će Amulić karijeru graditi na baladama.

No, album iz 1995. otvara kultna “Sto na sat (preko Knina)“, još jedno Ninčevićevo remek-djelo utkano u DNK ovoga naroda.

Taj album kao da je napravljen da bi pokazao čitavu lepezu Amulićevih, ali i Ninčevićevih te Mrduljaševih sposobnosti, iako oni nisu jedini autori na albumu. Od nadrealnog rapa s početka preko prljavih gitarističkih dionica i sintetičkih beatova, na tragu onih koji su obilježili početak Giulianove karijere, sve do prepjeva Leonarda Cohena, taj je album jezivo utjelovljenje glazbene scene devedesetih. Obavezno ga poslušajte.

Treći i posljednji solistički album Ive Amulića Ja noćas rušim sve objavljen je 1999. godine, a njegov glavni kantautor je Siniša Vuco. Po mom skromnom mišljenju, on nikad nije bio suvisliji nego kada ga interpretira Ivo Amulić, spajajući rock i folk izričaj sa zavidnom dozom dostojanstva. Iako albumom dominira Vucin limeni kafanski pečat, “Zaljubljena žena“ i “Čuvaj se“ zvuče kao križanci tamburaške i country glazbe, što taj CD u konačnici čini zanimljivim glazbenim dokumentom.

Idućih desetak godina Ivo Amulić nije bio aktivan kao glazbenik. No 2007. godine, u jeku posvemašnje retromanije i ponovnih okupljanja mnogih jugoslavenskih bendova, Croatia Records objavljuje Zlatnu kolekciju s hitovima Tutti Fruttija te se pojavljuje ideja i o njihovu povratku. Tada Ivo Amulić izlazi iz sjene i ulazi u reality show Farma. Predodžba koja je nakon toga televizijskog nastupa stvorena o njemu mogla se promijeniti tek nečim ozbiljnim kao što je uključivanje u klapu. Na njegovu sreću, dogodilo se upravo to.

Umjesto u novoj inačici svoga dječačkog benda, Ivo je karijeru nastavio u Klapi Rišpet, na poziv starog prijatelja Pere Kozomare, kojega je upoznao još na početku karijere u beogradskoj hali Pionir, na dočeku Titove štafete.

Kao solist, što znači da tehnički nije postao klapski pjevač, s Klapom Rišpet je u deset godina snimio tri albuma. Najviše pozornosti klapa je privukla impozantnim suradnjama s Mišom Kovačem i Jelenom Rozgom na svom prvencu Kad je pošla ća iz 2013. No, važan dio njihova šarma ostao je Ivo Amulić, čiji pristup publici čini klapsku glazbu Rišpeta manje uštogljenom, da ne kažem dosadnom.

Prije no što je postao pjevač, Amulić je bio jedan od vodećih plesača splitskog Kulturno umjetničkog društva željezničara Filip Dević pa nije neobično što i danas vodi ples na svojim koncertima.

Na račun obnovljene karijere Amulić je od natjecatelja na Farmi postao mentor u showu Zvijezde pjevaju, a 2019. je uz pomoć splitskog glazbenika, poznatog kao Vice Versa, zaživio i njegov hologram.

IVO AMULIĆ U BROJEVIMA

Ivo Amulić je u više od tri desetljeća karijere objavio jedanaest albuma, a komercijalno najuspješniji bili su oni koje je snimio s Tutti Fruttijem. Nema Porina, a na Dori je nastupio samo dvaput. Peto mjesto na Dori 1993. godine s pjesmom “Odlazim“ najbliže je što je došao pobjedi. Za sebe kaže da je otpjevao više od 250 pjesama.

Iako se često pojavljuje na televiziji, rekao je da u angažmanima poput onog u Zvijezde pjevaju više ne planira sudjelovati. Jedan je od onih ‘zvijezda’ koje se ne libe raditi fizičke poslove. Na taj je način Ivo premostio nekoliko financijskih kriza kojih je, s obzirom na to da nije autor svojih pjesama, itekako bilo. „Ako nisi neki preveliki ego, ako si normalan čovjek, to jednostavno tako shvatiš, i onda možeš biti kao što sam i ja bio – i u knjigovodstvu, i na brodovima, i na radiju…“, kaže.

Prije pet godina dobio je unuku, a prije dvije najmlađu kćer. Ima troje djece iz dva braka. Za vrijeme njegova boravka na Farmi 2010. godine bio je aktivan sudski spor koji je pokrenula njegova prva supruga zbog neplaćanja alimentacije. Danas kaže da su u dobrim odnosima. Obožavateljice mu se još uvijek javljaju.

Kao dječak glumio je Hajdukova juniora Pinka u jednoj epizodi Smojina Velog mista. Za ulogu su ga odabrali na temelju iskustva u dječjoj glumačkoj trupi koja se zvala Titovi mornari, iako s njima nije izveo niti jednu predstavu. Naime, trebao je glumiti Nemečeka u Junacima Pavlove ulice, ali je dobio upalu pluća (baš kao pravi Nemeček) i predstava je propala.

Ime dijeli s političarom i članom KPH koji je za vrijeme Drugoga svjetskog rata obnašao ulogu splitskog gradonačelnika. Nije poznato jesu li u rodu.

ŠKRIPAVA LADICA

Ivo Amulić četvrti je Splićanin u našoj arhivi, a njegova karijera u mnogočemu nalikuje tipičnoj splitskoj karijeri onih rođenih u njegovoj generaciji, ali i kasnije. Pišući tekst za omot Zlatne kolekcije Tutti Fruttija kolega Mušćet o splitskim je talentima napisao: „Počnu karijeru u nekom bendu, potom izađu iz njega, krenu u solo vode, svakako se okušaju na Splitskom festivalu i potom steknu određeni ugled surađujući sa sve više drugih glazbenika.“

Priča je to Meri Cetinić, Doris Dragović, Zorice Kondže, Maje Blagdan, Jelene Rozge, Mirka Krstičevića, Giuliana, Nene Belana i mnogih drugih koji su surađivali s Amulićem. No, za razliku od većine, Amulića ipak pamtimo po onome što je napravio s bendom.

Već smo spomenuli da je Ivo Amulić interpret, a ne autor. Nema sumnje da voli svoj posao, ali na pitanje bi li svojoj djeci poželio sličnu karijeru odgovara dvojako. Naime, iako bi htio da budu glazbeno obrazovani, ne bi želio da se glazbom bave kao on, nego isključivo kao kantautori. Ako uzmemo u obzir to da s glavnim tvorcem svojih hitova, Nenadom Ninčevićem, nije u dobrim odnosima, znat ćemo da je u korijenu toga još jedna varijanta sukoba na liniji Dujmić i Novi fosili ili Mate Mišo protiv cijeloga svijeta.

Nakon Splićana i interpretatora naše zabavne glazbe, treća velika grupacija kojoj Amulić pripada su stari rokeri. Iako njegov izričaj odavno nema veze s rock ‘n’ rollom, kao svoje uzore još uvijek navodi Freddyja Mercuryja i muzičare iz sedamdesetih. No, s tipičnim starim rokerima ima još nešto zajedničko! Naime, baš kao Aki Rahimovski, Željko Bebek i Jurica Pađen, i on je dobio djecu nakon navršenih pedeset godina.

Taj ‘mačak februarac’ nama pred očima živi svoj četvrti život, a nema ni stranicu na Wikipediji.