Siniša Škarica: Jer osamdeseta je bila godina  

Siniša Škarica nije samo ime iz diskografskih enciklopedija – on je arhivar hrvatskog rocka i popa, čovjek čiji su prsti ostavili otisak na vinilima, kasetama, CD-ovima, ali i srcima generacija

Siniša Škarica s jednom od mnogobrojnih diskografkih nagrada / Foto: Bojan Zibar

Rođen 22. veljače 1946. u Šibeniku, Siniša Škarica odrastao je u ritmu gitarskih akorda koji su odzvanjali s popločanih kala njegova rodnog grada. Kao tinejdžer, 1962. godine, osniva prvi rock sastav na tim prostorima – VIS Magneti – gdje svira solo gitaru, već tada sanjareći o zvuku koji će probiti granice Jugoslavije. Gimnaziju završava 1965., a s vršnjacima formira grupu Mi, jedan od najpopularnijih bendova s kraja šezdesetih.

U grupi Mi, Škarica je basist, a bend postaje sinonim za šibensku rock energiju. Već sljedeće godine jedan su od najpopularnijih R&B i soul ansambala, te tijekom narednih godina postaju vodeća skupina na plesnim i koncertnim prostorima bivše države. Početkom sedamdesetih godina, kada su bili na vrhu svoje popularnosti, snimaju za diskografsku kuću Jugoton (danas Croatia Records) svoje velike uspješnice kao što su “Dijana”, “Bam bam baba lu bam” i “Ljubav ti više nije tako važna”.

Diplomira pravo u Zagrebu 1974., ali umjesto sudnice bira Jugoton, tadašnju meku hrvatske, jugoslavenske pa i europske diskografije. Kao urednik naklade, brzo postaje prvi šef pop-rock redakcije 1980., u doba kad je eksplodirao novi val.

Kao glavni urednik Jugotona (1985.-1991.), a potom Croatia Recordsa (1991.-1997.), Škarica je arhitekt tranzicije. Pokreće projekte koji spašavaju baštinu: reizdanja Crvenih koralja, Bijelih strijela, Matta Collinsa pod podetiketom Perfekt Music, čija je misija valorizacija hrvatskog popa i rocka, a u sklopu nje realizirana su mnoga vrijedna reizdanja, od glasovite antologije Zvuk osamdesetih do Filma i Animatora. Škarica je i kroničar bolje diskografske prošlosti: Kad je rock bio mlad postaje biblija diskofila. Tako se zvao i box-set, ali i knjiga koju je napisao.

Godine 1998. prelazi u Orfej HRT-a kao direktor pop-rocka i postiže diskografske rekorde s izdanjima Petra Graše i Olivera Dragojevića. Vraća se u Croatia Records  kao pomoćnik predsjednika. Predsjednik Hrvatske diskografske udruge (HDU) postaje 2001. Umirovljuje se, ali ne miruje: obnavlja Mi te iste, 2001. godine na Šibenskom festivalu šansone, a kasnije objavljuje dvije knjige o Jugotonu, iz serijala Tvornica glazbe.

U sklopu obilježavanja 70. godišnjice djelovanja, Croatia Records odlučila se na izdavanje književne trilogije Tvornica glazbe (Priče iz Dubrave). Dati Siniši Škarici da napiše takvu knjigu bilo je jedino logično rješenje. Ne samo zato što je za svojega diskografskog urednikovanja jedini završio u pjesmi (“Osamdesete”, Daleka obala), nego i zbog toga što kao autor mnogobrojnih bilješki na izdanjima Jugotona/Croatia Recordsa superiorno može predočiti svaku priču koja se krije iza objavljivanja određenog izdanja. Pisao je za negdašnji Pop express i Studio te uređivao stranice s tematikom popularne glazbe u Tini i u Cantusu.

Njegov ukoričeni opus uključuje i knjige Bijelo dugme – Jugotonove godine u knjizi u kojoj je Diskoton-Kamarad razdoblje potpisao Dušan Vesić, u okviru boxa pod nazivom 40 godina Bijelog dugmeta, objavljenog 2014. i Knjigu o Gabi (s dva 6-CD boxa kao kompletnom diskografijom velike pjevačice) objavljenom 2020.

Škarica je glazbeni most: od rokerskog plamena šezdesetih, preko novovalnih vjetrova osamdesetih, do digitalne baštine 21. stoljeća. Njegov doprinos nije samo u brojkama – mnoštvo zasluženo osvojenih Porina ili izdanja na etiketama koje spašavaju zaboravljene snimke najvećih kao što je Arsen Dedić ili Ivo Robić – već u strasti za autentičnošću. Kao roker, producent, urednik, ostao je čovjek koji sluša između nota, povezujući prošlost s budućnošću. U eri TikToka, Škarica podsjeća: prava glazba nije viralna, već trajna. Stoga, ova kratka biografija u povodu njegova 80. rođendana nije kronologija – to je rock himna koja još uvijek svira.

A note te himne tajnoviti su potezi o kojima se malo zna, od toga kako je šivao pljesak na prvom live albumu Bijelog dugmeta Koncert kod Hajdučke česme (koji uopće tamo nije ni snimljen!) do koautorstva na refrenu u evergreenu Denis&Denis “Program tvog kompjutera”. Njih će zasvirati u razgovoru koji ćemo uskoro objaviti na portalu glazba.hr.