Govore Alka Vuica, Senna M, sociolog Krolo....
Fenomen trash glazbe: Zašto je toliko popularna i je li doista zaslužila taj naziv?
Trash glazba je ponovno sve popularnija, dok je pravi vrhunac imala devedesetih godina. Glavno obilježje su pjevne melodije, tekstovi zabavnog karaktera i ritam namijenjen za plesanje. Često među glazbenicima nosi negativnu konotaciju jer trash u doslovnom prijevodu znači smeće, ali ovaj pravac svejedno ima veliki značaj za glazbu, ali i za njezine obožavatelje.
Saznali smo zašto je trash glazba bila i ostala toliko popularna, ali i što o njoj misle glazbenici Senna M, Alka Vujica, dečki iz KPP events koji organiziraju program Taking The Trash Out diljem Hrvatske, a sociolog Krešimir Krolo je sa stručne strane objasnio popularnost ovog fenomena koji ne jenjava.
Glazba za široke mase
Prije svega, potrebno je krenuti s objašnjenjem trash glazbe i onime što je ona predstavljala. To je objasnio sociolog Krešimir Krolo, izvanredni profesor na Odjelu za sociologiju Sveučilišta u Zadru.
„Koliko god bi termin trash trebao označavati nešto što je manje vrijedno, činjenica je da je riječ o skupu glazbenih žanrova i izvođača koji su trajno upisani u sjećanju pojedinaca, dobrim dijelom jer je riječ o jednostavnim skladbama i lako pamtljivim stihovima. Iako se tijekom različitih generacijskih ciklusa cjelokupna popularna ili pop glazba klasificirala na istovjetan način iz pozicije tadašnjeg dominantnog kulturnog obrasca, valja istaknuti da se u tom procesu stvorila distinkcija između pop glazbe s izraženim producentskim ambicijama i standardima te pop glazbe koja nikad nije pretendirala na takvu titulu“, govori Krolo.
Sociolog Krešimir Krolo / Zrinka Magazin
Dodaje kako je trash glazba za svoj glavni cilj uvijek imala omogućiti lako probavljivu zabavu za široke narodne mase.
„U procesu stvaranja supkulturnih stilova, popularna je glazba trebala imati svoj kontrapunkt pa je onda upravo ‘trash’ predstavljao nešto što je bilo suprotno i odiozno u odnosu na glazbu s porukom, standardima i značenjem“, objasnio nam je sociolog Krolo.
Senna M: „Nešto znači što nakon 30 godina te pjesme ne gube sjaj“
O trash glazbi pitali smo i hrvatske glazbenike koji su tih davnih dana stvarali, žarili i palili. Jedan od njih je i Senna M, odnosno Senad Galijašević, koji je bio producent brojnih hitova za pjevače s estrade, a čije pjesme “Tuc tuc” ili “Beba malena” jednostavno i dalje zovu na plesni podij. Senna M se rado prisjetio kako je to izgledalo nekad, iako je odmah rekao da mrzi riječ trash, kao i svi glazbenici koji su krenuli iz tog doba. Ipak, kaže kako nije bitan naziv, nego je važno da se ljudi raduju i plešu na koncertima.
„Nekad se to zvalo dance glazba, neću ulaziti u to zašto se sad promijenilo ime. Kako god da se zove, nešto znači što nakon 30 godina te pjesme ne gube sjaj i ne znam što je nakon toga napravljeno da je ostalo duže od par mjeseci“, rekao je Senna M.
Objasnio nam je i što za njega zapravo znači trash, odnosno dance glazba.
„Kad sam počeo raditi tu glazbu, nisam uopće znao da se zove dance, samo sam imao želju da emocije laganih melodija koje su meni prirodne možeš ubaciti u brzi ritam. To je za mene dance, da možeš laganu melodiju ubaciti u ritam, onda imaš i emocije i energiju“, rekao je.
Dodaje i to kako je glazba devedesetih bila nešto posebno, ali i kako su se pokretu priključili mnogi te kako se to ne može zaboraviti.
„To je bio neki pomak planeta, zvijezda, nešto posebno pa su se u tim devedesetima u taj pokret uključili pokojna Kasandra, Ivana Banfić i mnogi drugi. Sjećati se tih vremena i koncerata po cijeloj Hrvatskoj i to u doba rata, na svoju odgovornost, to je nešto što se ne može zaboraviti niti će se zaboraviti“, rekao je Senna M.
Alka Vuica: „Glazba 90-ih je opstala i vraća se jer je bila kvalitetna“
Pjevačica Alka Vuica kaže kako joj figurativno ne smeta naziv trash, ali smatra da u glazbi zapravo ne postoji trash. Kako kaže, neke su pjesme nastale u narodu kao poskočice i dovitljive nabrajalice, a opstale su stoljećima. To, prema njoj, dokazuje da iako nemaju neke posebne umjetničke vrijednosti, imaju životne.
„Pretpostavljam da ‘trash glazba’ znači ‘smeće glazba’, s obzirom na to da je to direktan prijevod. Danas u glazbi ima više smeća nego dobrih pjesama. Ja bih možda trashom svojevremeno nazvala šlagere i narodnjake, ali opet ne možete tako govoriti o glazbi, pogotovo kad neke pjesme traju desetljećima. Pitanje ‘smeća’ je vrlo diskutabilno, pogotovo u glazbi“, rekla nam je Alka.
Alka Vuica na Šalati
Napomenula je da je dance glazba sve samo ne trash, a osvrnula se i na to što za nju predstavlja glazba ’90-ih.
„Mislim da je glazba ’90-ih umjetnost dance glazbe i ozbiljan pokret na ovim prostorima. Gotovo da je jednako jaka kao i glazba ’80-ih. Mi nismo imali mogućnosti ni produkciju, bio je rat, a stvarali smo bezvremenske hitove. Nove generacije opet slušaju stare pjesme, što samo dokazuje da danas nedostaje prave glazbe. Preplavili su nas narodnjaci i dosadne balade uštogljenog zvuka. Osim nekih trap individua nema ozbiljnog pomaka. Glazba ’90-ih je opstala i vraća se jer je bila kvalitetna. S njom se vraća i moda, nosi se garderoba sa stylingom ’90-ih“, objasnila je Alka.
Trash kao oznaka duha vremena
Popularnost trash glazbe ne može se objasniti jednostavno, već je to posljedica različitih čimbenika. Detaljnije je ovaj fenomen objasnio sociolog Krolo.
„U razdobljima tzv. kasne moderne ili postmodernog stanja, trash se naučio, iz perspektive mlađih generacija, cijeniti kao autentična oznaka duha vremena. U takvom kontekstu dolazi do miješanja različitih čimbenika koji objašnjavaju popularnost trash glazbe – kako onda, tako i danas; mogu se svesti i na nostalgiju, (postmoderni) cinizam te sigurni prostor uživanja u ‘slatkom grijeh’ (guilty pleasure). No, rekao bih da je i taj koloplet čimbenika opet specifičan za dio publike koji ima razumijevanje i kodove za dešifrirati važnost i položaj trash glazbe danas, što bi u suštini značilo da u banalnosti trasha u prosjeku najviše uživaju oni koji su glazbeno pismeniji u odnosu na publiku nekih drugih žanrova ili, ako baš hoćete, iskreni ljubitelji trash nota. Primjerice, veća je vjerojatnost da će posjetitelj koncerta Nicka Cavea u pulskoj Areni završiti na trash partyju, nego da će netko tko primarno voli ‘trash’ tip glazbe završiti na koncertu Nick Cavea“, objasnio je sociolog Krolo.
Megadance Party / press
O publici koja dolazi na trash evente su nam ispričali i organizatori iz KPP events koji imaju program Taking The Trash Out. Oni kažu da je zanimljivo da se na njihovim događanjima susreće vrlo širok raspon generacija, od osamnaestogodišnjaka do ljudi u šezdesetima. Ipak, najveći dio publike čine gosti od 25 do 40 godina starosti, kojima su mnoge od tih pjesama obilježile odrastanje, izlaske i mladost.
Zašto je trash i danas popularan?
Da je trash glazba bezvremenska pokazuje i činjenica da je i danas rado slušana. Sve češće se ove zabavne pjesme mogu čuti na radiju, na televiziji, izvođači iz tog doba ponovno nastupaju i izvode te pjesme, a postoje i posebni eventi samo s trash glazbom.
„S obzirom na to da Taking The Trash Out postoji već dvanaest godina, ne bismo rekli da se radi o ponovnom procvatu nego o kontinuiranoj popularnosti koja traje još od vremena kad je ta glazba nastajala. S vremena na vrijeme dogode se povremeni skokovi popularnosti pjesama iz tog razdoblja najviše zbog društvenih mreža pa to onda indirektno utječe i na naš program. Pritom se i sam pojam trash glazbe s vremenom mijenja. Prvi trash partyji pojavili su se prije dvadesetak godina, a glazba koja se tad puštala donekle se razlikuje od naše današnje playliste. Upravo ta sposobnost prilagodbe novim generacijama omogućuje trashu da ostane relevantan i popularan“, rekli su organizatori iz KPP events.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
O popularnosti i potražnji publike za ovom vrstom glazbe govori i činjenica da dečki godišnje organiziraju dvadesetak događanja diljem Hrvatske, a iako nije svaki event rasprodan, posjećenost je u pravilu vrlo visoka, uvijek iznad 80 posto kapaciteta. Saznali smo i da gdje god da nastupaju, od velikih gradova poput Zagreba, Splita, Rijeke i Zadra do manjih sredina i turističkih mjesta poput Korčule i Makarske, interes publike je iznimno velik. Dodaju kako ih upravo reakcije u manjim sredinama posebno pozitivno iznenade.
Ima li trash glazba vijek trajanja?
„Već godinama se pitamo koliko dugo interes može trajati, ali publika nas iz sezone u sezonu ponovno iznenadi. U posljednje vrijeme primjećujemo i pojavu brojnih talentiranih producenata koji rade remikseve trash hitova, daju im suvremeniji zvuk i tako ih približavaju mlađoj publici. To istodobno osvježava naš program i otvara nam nove mogućnosti u kreiranju glazbenog repertoara“, rekli su iz KPP events
Dodaju i kako je trash, prema njihovom mišljenju, fluidan i generacijski definiran pojam. Odnosno, kako objašnjavaju, netko rođen 1983. godine vjerojatno će imati drukčiju definiciju trasha od osobe rođene 2006., iako oboje mogu biti gosti na istom događanju.
„Mi ga prvenstveno definiramo kao glazbu koja izaziva nostalgiju, zajedničke uspomene i trenutnu emocionalnu reakciju publike. Zbog toga s vremenom na playlistu dodajemo i novije pjesme koje možda ne pripadaju klasičnoj definiciji trasha, ali imaju potencijal postati generacijski hitovi. Tako kontinuirano osvježavamo repertoar, gradimo poveznicu između različitih generacija i pronalazimo novu publiku“, poručuju iz KPP events.