Lu Jakelić: Šesto čulo

Ivana Lulić

Drugi album popularne kantautorice

Drugi album Lu Jakelić Šesto čulo se nadovezuje na debitantski solo album Sve o čemu sam šutjela iz 2019. koji je kantautorici sljedeće godine donio nominaciju za Porin u kategoriji Najbolji novi izvođač

Kantautorica Lu Jakelić krajem je studenog objavila svoj novi album Šesto čulo koji je posljednjih mjeseci bio najavljivan singlovima “Zidovi”, “Sjene” i “Kuća”. Šesto čulo je očito uslijedilo nakon posebno teškog prekida i evoluiralo kada je Jakelić stala na loptu, osluhnula svoje osjećaje i počela zapisivati pjesme kako bi pronašla utjehu. Prekinuti vezu nije lako, ali to je tema koja se provlači kroz njezin najnoviji album. Lu piše o sebi, svojim osjećajima i samoiscjeljenju tijekom ovoga teškog perioda. Istražuje teme povjerenja, samoće, odnosa i osobnog rasta. Možete opipati tu težinu, ali osjećaj oporavka i ozdravljenja ipak prožima cijeli album. S objavom prvog singla “Zidovi” pojavio se interes za konceptualnim albumom – korištenjem središnje ideje kao polazne točke projekta.

Iako album ne treba sveobuhvatnu temu da bi bio remek-djelo, postoji nešto nama urođeno i primamljivo da nas zanima što sve umjetnik može učiniti s takvim parametrima. Gotovo kontradiktorno, čini se da se glazbenici oslobađaju ograničenja i viju do novih visina s konceptualnim albumima, unatoč sužavanju njihova opsega. Ona je usamljena žena koja se bori s oprostom i traži svoje novo sigurno mjesto u životu, u svijetu.

Album je producirao i snimio Rejhan Okanović, a sjajna veza između njega i Lu ogleda se u grunge pozadini pjesama (“Sjene”, “U mraku oceana”) i grebanju po indie korijenima. Iako Lu nikada nije skrivala svoju ljubav prema alternativnoj glazbi, koliko god jednom nogom bila na estradi, mnogi su utjecaji oblikovali njezinu umjetnost – rock, folk, pop, R&B/soul – sve je to u nekom trenutku došlo do izražaja u njezinim najnovijim skladbama. Bez robovanja ikakvoj formi i s otvorenim prozračivanjem intime, drugi album zvuči puno konkretnije i žešće od prvijenca.

Lu Jakelić iskazuje jake pjesničke slike na albumu / Foto: Igor Huzbašić

Lu je dobar tekstopisac, blaga tehnička nezgrapnost stihova njezin su sad već zaštitni znak (iznimku čini sjajna pjesma “U nama” koju je napisala Damiru Kedži – tamo je besprijekorno ispolirala stihove za glazbene rečenice). U svojim pjesmama priča cijele priče, ali ponekad je suviše toga za jednu skladbu od četiri minute. Pjesničke slike su joj toliko snažne da pri slušanju zahtijevaju puno veću pažnju za koju često nema mjesta.

Lu je također vrsna pjevačica; kroz pjesme se približava slušatelju i savršeno ih prilagođava svojemu bogatom glasu, a moć njezinog vokala dolazi do izražaja u pomaknutim detaljima kao na primjer u pjesmama “Šesto čulo” ili “Za kraj”. Njezin altovski glas izvrsno prate Dino Antonić (aranžer pratećih vokala), Nataša Mirković i Mahir Kapetanović, koji vokalno podupiru svaku pjesmu. Davorin Silađi svira izvrsne i često složene gitarske dionice sjajno stopljene s Regijevom produkcijom koja svakom instrumentu daje prostora za disanje. Senad Šuta, Dubioza guy, odvirao je bubnjeve i u kombiju na turneji iz sveg glasa pjevao “Sjene”, a Krešo Oremuš usnom harmonikom sakrio tragove mikrofonom slučajno uhvaćenih nogu koje lupaju tempo.

Opus od deset pjesama snimljen je u malom selu Batinske kod Đurđevca, odakle je Lu podrijetlom. Vjerujem da ovako poznato okružje puno normalnije otkriva intimnu prirodu glazbe. Njene su pjesme istodobno pjesme gubitka i prihvaćanja, jedna ravnoteža koju Jakelić postiže kroz cijeli album. Često se hvali simbolizam, alegorija, pa čak i ezoterija u pisanju pjesama, ali sposobnost stvaranja tako oštre, doslovne naracije zaslužuje jednaku pohvalu. To je himna potencijalu i vlastitoj vrijednosti, gotovo poput meditacije koju prisluškujemo (uz njezino dopuštenje). Stoga ne iznenađuje da se mnoge pjesme na njezinu novom albumu doimaju postojanima i nepokolebljivima, kako u izvođenju tako i u promišljanju. Ipak, čak i tako, Jakelić ne negira emociju, bilo da je to kroz tiši, kontemplativniji pogled dijelova nekih pjesama, postojan korak pjesme “Sutra” ili dopadljive i zarazne “Ako vas nemam”. Ipak, inherentna snaga ove kantautorice leži u suptilnoj sugestiji, zvuku koji zahtijeva vrijeme da se prigne i osluškuje, posebno kada se čini da poruke određenih pjesama (“Zidovi” i “Blijediš”) imaju neko dublje značenje.

Lu Jakelić ima mudrosti da ostane relevantna / Foto: Igor Huzbašić

Glazbeno, Jakelić se posve prirodno kreće između minimalnih aranžmana u kojima je njezin vokal središnja točka, praćen uglađenim gitarama ili neupadljivim pratećim vokalima, prije nego što instrumentacija postane iznenada uzbudljiva, kao što je to slučaj kod “Kuće”. U tom smislu, strpljenje je nagrađeno jer ova glazbenica i njezin producent stručno stvaraju napetost unutar ovih ogromnih kompozicija. Također, posljednjom pjesmom “Za kraj” najavljuje rad pun nade, onaj kojim inače dominira njezin opterećen odnos s bivšim ljubavnikom i samodestruktivnim sklonostima koje je izazvao. Unatoč tome što Šesto čulo dolazi svega tri godine nakon prvijenca, ovaj se album čini kao skup pjesama za odrastanje nakon što je ostavila „zavičaj u kojem ona nije dom“ i priznaje da „s jedne strane ga treba, a s druge na sebe ne da“. Naposljetku se njezino samopouzdanje i žar u glasu rasplamsavaju kroz pametni i alternativniji pop senzibilitet i čini se da njezina budućnost ipak nadmašuje tamu koja prevladava na cijelom albumu.

Nije ni čudo što je Jakelić odlučila nazvati svoj novi album Šesto čulo, s obzirom na kao bilo pulsirajući i uvjerljiv pristup koji je koristila na cijelom albumu. U ovoj točki svoje karijere jasno je zaslužila da je se s tom artikuliranom sposobnošću smatra izrazitom kreativkom, umjetnicom koja je posvećena svojim glazbenim idejama i ima mudrosti da ostane relevantna, čak i u promjenjivim vremenima.

Vrlo privlačno likovno oblikovanje albuma uradio je Jurica Koletić, a crno-bijele fotografije, ona naslovna Joanne Paciorek te onih sa snimanja Nikole Kneževića, prate simpatične opaske pored stihova pjesama u knjižici. Jakelić otkriva ono što se možda ne može iščitati između redova, pa tako piše kako je pjesma “U mraku oceana” bila zamišljena kao duet, ali da na njega na kraju nisu pristali ni Bare, ni Urban, ni Tibor iz Silentea, ili koliko je snimanje pjesme “Blijediš” bilo emotivno za sve suradnike.

Kako sam ranije napisala, Šesto čulo zahtijeva nekoliko koncentriranih slušanja prije potpunog klika. Kad sve sjedne na svoje mjesto, postoji nešto neobično utješno u tome kako Lu Jakelić daje smisao kaosu koji je inspirirao ovaj oštrouman album. Sve se to može osjetiti na njezinih sigurnih deset pjesama. To je prikladan ispraćaj koji najavljuje razdoblje nove avanture koje čeka ovu samouvjerenu kantautoricu. Kako i sâma kaže u pjesmi “Dužna sam ti barem ovu pjesmu”, zna da nitko ne može spasiti onaj dio nje koji mora sama. To je duh koji svojim radom svjedoči. Ako je to spašavanje značilo stvaranje ovog albuma, itekako je vrijedilo, baš kao što se i sve u životu može gledati na dva načina. Fuzija stilova s njezinom poezijom i melodijskom kompozicijom, prepoznatljivim gitarskim fraziranjem, emocijama koje se izrazito osjećaju u vokalu, za mene znače potpuni uspjeh njezina albuma Šesto čulo.

U trenutku pisanja ovog teksta, on je najprodavaniji domaći album tjedna, a Jakelić je ponovila svoj uspjeh iz 2019., kada je debitirala na vrhu najprodavanijih domaćih albuma s prvijencem Sve o čemu sam šutjela.

Promocija novog albuma bit će 15. veljače u Petom kupeu i ne sumnjam kako će ove pjesme zvučati još ozbiljnije i sirovije uživo!