ZEZ Festival 4 - Nina Maštruko i Luka Babić: "Zašto je kultura prešla cestu?"

Zavod za eksperimentalni zvuk ZEZ festival je suvremenog drugačijeg zvuka i slušanja. ZEZ je i manifestacija koja na domaćoj sceni traje već sedam godina, a pod okriljem zagrebačkog Kluba studenata elektrotehnike KSET i ove je godine od 12. do 17. listopada okupio međunarodne cutting edge umjetnike sa širokog prostora eksperimentalne umjetnosti i glazbe.

ZEZ je i festival koji svaki smjeliji ljubitelj, zanesenjak i istraživač glazbene umjetnosti ne smije propustiti. Popričali smo sa ZEZ ekipom, umjetničkom voditeljicom festivala, DJ-icom i radnicom u kulturi Ninom Maštruko te Lukom Babićem koji je u organizaciji ZEZ-a već pet godina, ali se tek ove, zajedno s kolegom Matijom Resmanom, pridružio Nini i u koncipiranju programa.

Prije sad već sedam godina, kao dio aktivnosti KSET-a, pokrenut je ciklus koncerata pod nazivom ZEZ – Zavod za eksperimentalni zvuk, koji je prije četiri godine formatiran u festival. Recite nam nešto više o inicijalnim godinama? Koji je tada bio poticaj i fokus, koji su bili ciljevi?
NM: Ante Zvonimir Stamać, pokretač ZEZ-a, detektirao je određenu prazninu u kulturnoj ponudi i prostorima Zagreba te je odlučio pokrenuti koncertni ciklus koji bi predstavljao najutjecajnija međunarodna imena avangardne jazz scene. Vrlo brzo se fokus proširio na sve srodne izričaje bliske noiseu ili elektronici. U doba kad je nastao i ZEZ (op. a. 2015. godine) čini mi se da je dolazilo do zanimljivih promjena na zagrebačkoj sceni. Programi underground glazbe sve više su se komercijalizirali. Neki klubovi od jačeg značaja su se, nažalost, zatvorili, pokrenuli su se i neki novi. Tad je taman startao i često negativno apostrofiran trend proširivanja programske ponude dvorane Lisinski pa i prema koncertima Nives Celzijus. Stoga su i prvi koncerti ZEZ-a bili na neki način odgovor ili refleks na cjelokupnu situaciju u kulturi tih godina. To se vidi i na jednoj od prvih programskih knjižica ZEZ-a na čijoj poleđini stoji komentar: „Zašto je kultura prešla cestu? – Jer bježi iz Lisinskog.“

“U prvi plan stavljamo slušanje glazbe jer želimo privući publiku koja je otvorena novim doživljajima, koja je spremna na razgovor i na promišljanje onoga što su čuli na samom festivalu, koja je tolerantna prema različitom ili zainteresirana za tuđe mišljenje.”

Eksperimentalna glazba izrazito je širok i žanrovski neodređen, semantički donekle paušalan, a uporabno pomalo i preopterećen pojam, da bismo iz samog naslova festivala mogli shvatiti kakvu to sve glazbu predstavlja ZEZ. Je li baš sva glazba na ZEZ-u eksperimentalna? Koja je sve to glazba na ZEZ radaru?
LB: Eksperimentalna glazba jest preopterećen pojam, ali s razlogom je stavljen u prvi plan jer može, baš kako si primijetila, značiti puno toga. Na taj način dopušteno nam je da si povećamo obujam različite glazbe koju želimo istražiti, a time i da možemo imati raznovrsne izvođače na samom festivalu bez da se opterećujemo artificijelnim granicama koje vrlo često nisu ni bitne za samo slušanje. I iako je eksperimentalni zvuk vrlo širok i inkluzivan termin, s druge pak strane nosi i jednu, za nas bitnu, konotaciju. Kao što se može iščitati i iz našeg slogana (op. a. „Slušaj drugačije!“), u prvi plan stavljamo slušanje glazbe jer želimo privući publiku koja je otvorena novim doživljajima, koja je spremna na razgovor i na promišljanje onoga što su čuli na samom festivalu, koja je tolerantna prema različitom ili zainteresirana za tuđe mišljenje.
Ako ćemo konkretno o eksperimentalnom u glazbi, onda nam je svakako važno da se na koncertima koje predstavljamo dogodi neki pomak u tretiranju zvuka ili načinu izvođenja ili pak korištenje inovativnih tehnika i tehnologija. Na taj način na naš festival mogu doći umjetnici koji koriste katanu kao gudalo ili projekcijama oplemenjuju zvučni dio performansa, donose inovacije u korištenju rasvjete ili nove pristupe u računalnoj manipulaciji zvuka ili nas iznenađuju srazom dosad nespojivih žanrova u funkcionalnu cjelinu.
NM: Dodala bih samo da ZEZ ne želi biti ograničen ni pojmom eksperimentalnog u njegovoj definiciji kao terminus technicus. ZEZ želi biti i katalizator glazbe koja se ne nalazi u mainstreamu, a koja donosi i neku specifičnu socijalno angažiranu poziciju i perspektivu. Mislim da je to važan dio onoga što eksperimentalna umjetnost može i treba danas značiti.

“Odnos popularnosti i kvalitete rijetko je međusobno isključiv, ali također zahtijeva dozu discipline i informiranosti.”

Mnogo je koncerata iza vas pa sam sigurna da je jednako tako i mnogo lijepih sjećanja, veselja, dobitaka za festival. Međutim, zanima me koji su vaši najveći izazovi u pogledu selekcije i produkcije programa? Koja međunarodna imena ste htjeli imati na festivalu, a niste ih mogli dobiti?
NM: Najveći izazovi uvijek su vezani uz financije, a sada i uz epidemiju. Lista međunarodnih umjetnika koje do sada nismo mogli dobiti, a probali smo, poduža je. To su umjetnici koje kad-tad planiramo dovesti na ZEZ, poput clipping., Moor Mother, Keiji Haino, Felicia Atkinson. Besmrtnim riječima Gibonnija – ne odustajem(o). Uvijek postoji i jedan push-pull odnos između potrebe da se dovede program koji je isplativ i privlačan lokalnoj publici te onaj koji bi odgovarao nekim našim osobnim željama ili pak međunarodno aktualnim trendovima. Odnos popularnosti i kvalitete rijetko je međusobno isključiv, ali također zahtijeva dozu discipline i informiranosti. Ponekad umjetnici nisu sigurni kamo to točno dolaze, ali kad shvate da je ovaj studentski klub (op. a. KSET)  pun ljudi koji vole to što rade, ostanu impresionirani tom energijom. Biti prepoznat na taj način, za nas je veliki kompliment.

Domaći umjetnici uvijek su dio festivalskog programa. Ipak, radi se prije svega ili o debitantskih nastupima mladih umjetnika ili o nestandardnim ad hoc sastavima sakupljenim upravo samo za festivalske prilike. Kakvo je realno stanje na tom dijelu spektra hrvatske scene eksperimentalno-improvizacijske i avangardne glazbe?
LB: U pravu si da se kad pričamo o nastupima domaćih umjetnika, radi o nestandardnim projektima ili sastavima, a čini mi se da je to posljedica dugogodišnjeg izostanka ozbiljnijeg interesa većeg dijela publike za takvim sadržajem. Imamo izvrsne glazbenike koji minuciozno proučavaju što se događa u svijetu eksperimentalne glazbe i jedva čekaju priliku da pokažu vlastiti doprinos takvoj sceni. Problem nastaje u trenutku kada shvatite da naši glazbenici nemaju dovoljno vremena kako bi se fokusirali upravo na takav pristup glazbi jer takvi projekti imaju veoma ograničene mogućnosti prezentacije, a kada i dođe do nastupa, on nije adekvatno novčano kompenziran. To je problem alternativne scene generalno gdje umjetnici, ne bi li živjeli od glazbe, rade kompromise koji narušavaju umjetnički integritet s ciljem povećanja dostupnosti svog rada široj publici.

“Ne treba previše mudrovati oko „recepta“ za razvoj scene. Prvenstveno je bitno financirati umjetnike, programe, potpomoći klubove i udruge financiranjem infrastrukture, omogućiti korištenje javnih prostora i sufinancirati troškove produkcije.”

Nezavisna glazbena scena kontradiktorna je kojem god tipu institucionalizacije, međutim, idealno postoje određeni principi i mehanizmi koji brinu o njoj. Iz vašeg iskustva, što u domaćem kontekstu ulaže, razvija, stvara pozitivne prilike?
LB: Na domaćoj sceni postoji vrlo malo mehanizama koji brinu za nezavisnu scenu. Zapravo, u nekim glazbenim žanrovima jasna granica između nezavisne glazbene scene, mainstreama i glazbene industrije ni ne postoji. Stvaraju se hibridni projekti koji glazbenicima uzimaju previše vremena, nagrađuju ih premalo za njihov angažman, a projekti koji nastaju često kvalitetom ne mogu parirati onima u koje autor stupa isključivo sa željom ekspresije. Labeli ili promotorske agencije koje se bave organizacijom koncerata žele generirati profit, a manje brinu za kontinuirani napredak scene u cjelini. No, odličan je pozitivan primjer nezavisne glazbene scene nama susjedna slovenska. Na ovogodišnjem ZEZ-u gostovali su ljubljanski jazz duo Etceteral ili izvrstan live elektroničar Lifecutter, koji su u KSET-u svjedočili tu slovensku kvalitetu. Novci koje alternativna zajednica u Ljubljani pa i čitavoj Sloveniji dobiva alociraju se na prava mjesta koja uistinu služe kao kamen temeljac održivosti takve zajednice, potiču napredak i privlače nove ljude, čime se taj pozitivan proces nastavlja i jača. Ne treba previše mudrovati oko „recepta“ za razvoj scene. Prvenstveno je bitno financirati umjetnike, programe, potpomoći klubove i udruge financiranjem infrastrukture, omogućiti korištenje javnih prostora i sufinancirati troškove produkcije. Eksperimentalna scena, kao samo jedan dio nezavisne kulturne scene, u tom kontekstu ima sreće u nesreći što je na neki način hermetična i zahtijeva veći angažman od slušatelja zbog čega je manje zanimljiva glazbenoj industriji. Na toj glazbenoj sceni često i jesu najaktivniji upravo volonteri koji u tome nisu zbog novca, već prilike da istražuju i uče. Izvrsni primjeri takve prakse su Močvara, Medika, KSET i KCM koji osim koncerata organiziraju i radionice, predavanja, impro sessione čime stvaraju i edukativne platforme za glazbenike, amatere i entuzijaste, što obogaćuje scenu i gradi održivu zajednicu. U ovom kontekstu prepoznatljiv je i značaj ZEZ-a kao volonterskog projekta.

Što danas traži publika? Kakvi su trendovi i koliko brzo se mijenjanju?
LB: Publika traži novo! Ali iako smo na različite načine u stalnom kontaktu sa svojom publikom, festivalski line-upovi nisu ni kompromisi ni podilaženja. O trendovima se može pričati u širem kontekstu. Osim što je publika postala prijemčljivija na elektroničke stilove i kompjuterski generiranu glazbu, također je vidljivo da uživa u zanimljivim hibridnim žanrovima nastalim spajanjem potpuno različitih stilova glazbe, kao što su Duma koja žanrovski Cybergrind ili Ic3peak koji stvaraju miks trap metala, witch housea, horrorcorea, art popa. Ono što ovakvi žanrovi rade je to da okupe raznolike ljude s drugačijim polazištima i ukusima u glazbi, senzibiliziraju slušatelja jednog žanra prema drugoj perspektivi, zbog čega glazbu počinju cijeniti na transžanrovskoj razini. Spajanje dvaju ili više žanrova slušatelja odmiče od pretencioznih definicija pojedinog žanra te posredno, na emocionalnoj razini slušatelj počinje shvaćati značaj, ulogu i vrijednost eksperimenta u zvuku i glazbi. I takvi iskoraci u istraživanju zvuka i njegovih mogućnosti dolaze nepredvidljivo, odnosno plod su vremena, rada i utjecaja mnogih umjetnika. Takvi iskoraci konačno imaju sekundarne efekte na eksperimentalnu scenu, a down the line i na popularnu kulturu. Stoga se i mi na ZEZ-u trudimo da našu publiku svake godine dovedemo što bliže samima izvorima inovacija i iskoraka iz uvriježenog.

“Iz perspektive alternativne scene može se ponekad činiti da je akademska scena u Hrvatskoj premalo zainteresirana za progresivnost i inovativnost glazbe. S druge strane, iz perspektive akademskih krugova, možda postoji skepsa prema kvaliteti alternativne scene.”

Postoji li danas nešto zajedničko u svoj toj glazbi, koliko god ona u zvuku možda različita bila? Bave li se umjetnici danas nekim zajedničkim temama? Zaokupljaju li ih neke srodne teme? Progovaraju li različitim jezicima o nekim sličnim pitanjima?
LB: Rekao bih da je kod većine umjetnika vidljiva želja za ekspresijom određenog stava. No, sve poveznice tu staju. Neki isključivo stvaraju radi estetike, bez ikakvih izvanglazbenih konotacija, ali, po mojoj procjeni, tih je malo. Ono što mi je drago je da se kroz umjetnost i glazbu izražavaju raznovrsna mišljenja i svjetonazori te da postoji velika heterogenost. Ove godine, primjerice, mogli smo vidjeti nihilizam u performansu Nike Potočnjaka. Ili pak sociološko-psihološka problematika u performansu tonote i varboske naziva Interferencija, u kojem tijekom razgovora umjetnika dolazilo do entropije u prijenosu informacija među njima, što se u performansu reprezentira izobličavanjem zvuka i slike. To je, dakako, samo jedna od mogućih interpretacija i implikacija ovog rada. Također, na ZEZ-u se mogao vidjeti i čuti audiovizualni performans Domena Učakara – Lifecuttera, koji se kroz svoj rad bavi tematikom sječe šuma i ekološkim problemima koje ona nosi. Kroz godine skupilo se mnogo umjetnika koji su kroz rad prenosili svoj politički, socijalni, psihološki, subverzivni i ini angažman. Čak i kad bi umjetnici predstavljali sličnu problematiku, kreću s konceptualno različitih polazišta. I u tome se također manifestira širina i različitost koju zajedno slavimo našim festivalom.

Kakva je suradnja na domaćoj pa i na međunarodnoj sceni sa srodnim manifestacijama? U domaćem kontekstu, kakav je odnos alternativne scene prema onoj akademskoj, nazovimo je mainstream, a koja se bavi suvremenim skladateljskim glazbenim stvaralaštvom te vice versa? Ima li konkretne suradnje?
NM: U budućnosti bismo voljeli jače učvrstiti suradnje s bliskim akterima na alternativnoj sceni s kojima smo do sada imali niz manjih zajedničkih bookinga i programa. No, činjenica je da se lakše povezati unutar alternativne scene nego s nekom institucijom ili manifestacijom bližom skladateljskoj glazbenoj tradiciji. Moguće je da postoji određena skepsa s obje strane oko toga zastupa li druga strana podudarne vrijednosti. Iz perspektive alternativne scene može se ponekad činiti da je akademska scena u Hrvatskoj premalo zainteresirana za progresivnost i inovativnost glazbe. S druge strane, iz perspektive akademskih krugova, možda postoji skepsa prema kvaliteti alternativne scene. Po meni zato takva međusektorska suradnja može samo obogatiti scenu u oba smjera, ali je kod nas, nažalost, ima premalo. Pred nama je koncert Kassela Jaegera 18. studenog u KSET-u, ostvaren suradnjom Francuskog instituta, Muzičkog biennala Zagreb i Multimedijalnog instituta MAMA. Mislim da je to odličan primjer međudjelovanja organizacija iz različitih područja i nadam se da će biti još sličnih prilika.

Posljednje izdanje festivala je tek završilo, no vjerujem da se već mnogo toga kuha u ZEZ kuhinji – recite nam nešto više o planovima. Što sve ZEZ sprema za neka nova izdanja?
NM: Za 2022. već smo si postavili jasan cilj – ostvariti ZEZ rezidenciju. Imamo mnoge kvalitetne domaće i regionalne umjetnike koje bi bilo izrazito zanimljivo povezati te vidjeti plod njihovog zajedničkog rada. Čini nam se da napokon imamo vremena, znanja, a nadamo se i financija da ostvarimo taj cilj i uvedemo ZEZ u njegov idući evolucijski korak kao platforme za transnacionalno povezivanje eksperimentalnih umjetnika u ono što bi u budućnosti nedvojbeno mogli zvati eksperimentalnom scenom.
LB: Sigurni smo da će i na sljedećem izdanju ZEZ-a posjetitelji imati prilike doživjeti neku sasvim iznenađujuću glazbu. Svakako planiramo više suradnji, radionica, predavanja, performansa, jače povezivanje s akademskom zajednicom, a glavna zadaća bit će nam etablirati rezidenciju kao novu perjanicu našeg bogatog programa.