22
sij
Vijesti plus

Prijatelji i kolege opraštaju se od Akija Rahimovskog

Aki Rahimovski Parni Valjak

Aki Rahimovski

share

Aki Rahimovski, pjevač grupe Parni Valjak, preminuo je danas u 67. godini života. Ova je vijest šokirala javnost, a od njega se na društvenim mrežama opraštaju mnogi kolege i prijatelji.

Sućut obitelji izrazio je predsjednik Hrvatskog sabora, Goran Jandroković:

„Poštovana obitelji Rahimovski, s tugom i žaljenjem primio sam vijest o iznenadnom odlasku gospodina Aleksandra Akija Rahimovskog, jednog od naših najcjenjenijih glazbenika. Uime Hrvatskoga sabora i osobno izražavam vam duboku i iskrenu sućut”, navodi se.

Aki Rahimovski i Parni valjak obilježili su hrvatsku glazbenu scenu u posljednjih nekoliko desetljeća. Specifičan i prepoznatljiv vokal iznimnih sposobnosti bio je jedan od zaštitnih znakova Parnog valjka. Njegove osebujne i strastvene izvedbe na mnogobrojnim koncertima unosile su posebnu energiju i dobro raspoloženje na pozornicu i među publiku.

Upravo pjesme koje je izvodio ostat će u trajnom sjećanju različitim generacijama koje će ih i dalje s istom emocijom pjevati i voljeti, ističe u izrazima sućuti predsjednik sabora Jandroković.

Preranim Akijevim odlaskom, dodaje se, “ostaje praznina ponajprije Vama, poštovana obitelji, te članovima njegovog benda, prijateljima i kolegama, ali i svima koji su odrastali uz njegove brojne hitove i stihove”.

 

„S tugom sam primila vijest o odlasku jednog od najomiljenijih pjevača hrvatske rock-scene, Akija Rahimovskog, dugogodišnjeg frontmena jedne od naših najdugovječnijih i najpopularnijih rock grupa, „Parnog valjka“.

Svojom snažnom energijom i neumornim optimizmom, čak i kad je pjevao balade, Aki Rahimovski je zadužio hrvatsku glazbenu kulturu jedinstvenim interpretacijama i prepoznatljivim vokalom koji će zauvijek ostati u sjećanju mnogih generacija.

Od 1975. godine kada je s gitaristom i skladateljem Huseinom Hasanefendićem – Husom, Juricom Pađenom i u suradnji s menadžerom Vladimirom Mihaljekom Mihom osnovao „Parni valjak”, do kraja je ostao vjeran svom bendu. U bogatoj, gotovo četrdesetogodišnjoj karijeri „Parnog valjka“, Aki je otpjevao svih 16 studijskih albuma, 14 singlova, 5 uživo albuma od kojih je „Bez struje: Live in ZeKaeM“ najprodavaniji hrvatski „uživo“ album.

„Stranica dnevnika“, „Vrijeme je na našoj strani“, „Uhvati ritam“, „Zastave“, „Lutka za bal“, „Jesen u meni“, „Pusti nek traje“, … tek su neki od brojnih mega-hitova ove grupe koji su zahvaljujući upravo jedinstvenom glasu Akija Rahimovskog obilježili naša veselja i naše tuge, zajedničke izlete, obiteljske i generacijske proslave, a ostat će i dalje dio naših života, kao što će biti zauvijek upisane u antologiju hrvatske rock-glazbe.

Odlaskom Akija Rahimovskog, Hrvatska je izgubila jedinstvenog glazbenika, umjetnika snažnog glasa i velikog srca, stoga u ime Vlade Republike Hrvatske, Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske i svoje osobno, obitelji i prijateljima izražavam iskrenu sućut.”, objavila je ministrica kulture i medija, Nina Obuljen Koržinek.

Paolo Sfeci, savjetnik predsjedništva Hrvatske glazbene Unije, svojevremeno i bubnjar Parnog valjka, dirljivom se objavom oprostio od Akija Rahimovskog koja je objavljena na službenom Facebooku HGU-a:

Pozdrav prijatelju
Poslao nam je Nikša mail: ”Ne volim donositi loše vijesti, ali morate znati – umro je Aki”.
Prvi čas ogroman šok, noge su mi se odsjekle.
Zvao sam Husa, on potpuno potresen na putu za Novo Mesto.
A sad, s malim odmakom, njegov mi se odlazak ne čini uopće ni nagao ni neočekivan.
Aki se jednostavno istrošio.
Čitav život se davao do kraja, i na pozornici, i s prijateljima, i sa ženama koje je volio… Nikad kod Akija nije postojala nikakva pomoćna kočnica ”za slučaj opasnosti”, nikad nije kalkulirao i vozio u drugoj brzini.
Sjetio sam se jednog davnog razgovora s Husom, šetali smo po rivi u Makarskoj, i ja sam mu rekao da odlazim iz Valjka. Bilo je tu nekoliko razloga i planova, ali sjećam se da sam mu rekao: „Gle, imamo već preko trideset godina, ovako kako Aki živi sumnjam da će doživjeti četrdeset. Zbilja se ne želim za deset godina naći u životnoj situaciji da sam ostarjeli bubnjar benda kojeg više nema jer je pjevač doživio infarkt, ili se negdje zabio s autom u zid”.
Umro je sa 66, dakle gurao je puno duže od tih mojih pesimističkih predviđanja. Recimo da mu je tih skoro 30 godina više, iz moje perspektive, čisti bonus, koji je krasno iskoristio.
Pritom nisam mislio da će Akija ubiti droga. Kretao se u tim krugovima i vidio što se događa, ali to nije bio njegov ”cup of tea” – on je život udisao punim plućima i gledao širom otvorenih očiju, emocija je imao čak i previše pa mu nije trebalo da si mora ”širiti horizonte”, njemu je bio važan svaki trenutak, svijet oko njega je bio dinamičan i napet, pun zanimljivih ljudi i događaja, i ništa od tog velikog šarenog kolača nije želio propustiti zavaljen negdje na kauču, slušajući na ”repeat” ”Dark side of the moon”.
U stvari se iz tih vremena uopće ne sjećam Akija koji negdje sjedi. Ili je žurio i jurio, ili je skakao po bini, ili je spavao u nekakvoj potpuno nekomfornoj situaciji i pozi, u kombiju, ili na nekoj klimavoj stolici u garderobi. Puno je hotela u kojima ga je čekala plaćena soba, a da u nju nikad nije ušao. Svirka u nekom malom mjestu završi u 2 ili 3 ujutro, već ga pred dvoranom čeka neki prijatelj s autom, i oni jure u život. Nemam pojma gdje, jer su mnoge svirke bile u mjestima gdje nikakvog života nema u krugu od 200 ili 500 kilometara… Ali Aki nestane u noć. Slijedeća scena je idući dan navečer, obavili smo tonsku probu, publika je već u dvorani, treba počet svirat a Akija nema. U to vrijeme nema mobitela, i nemamo pojma je li negdje onaj auto završio u nekom jarku, ili je Aki negdje mrtav umoran zaspao… I onda odjednom uleti, vidi se da nije uopće spavao. Na brzinu se umije, obrije, presvuče i ravno na binu. I tu se dogodi ta nevjerovatna transformacija – pjeva, pleše, vere se po razglasu, skače u publiku. Kao onaj lik iz reklame za Duracell baterije. Čudo.
Svirka završi, pred dvoranom je već neki drugi prijatelj, Aki uskače u auto… I tako danima, nema valjda mjesta u bivšoj Jugi u kojem Aki nije imao prijatelja, i unaprijed dogovorenu neku akciju poslije svirke.
U tih skoro deset godina, koliko sam proveo s njim i s Valjkom, niti jedan jedini koncert nije nikad otkazan, svaki put je Aki došao, izjurio na binu, i odradio svirku od početka do kraja. U svih tih skoro 10 godina sjećam se samo jednog lošeg nastupa, u Kumanovu. Bio je neki dnevni koncert, mislim u 6 popodne, u prepunoj kino dvorani, na proputovanju iz Skopja prema Zagrebu (sjećam se na povratku prometnog znaka Zagreb 1.000 km), i došli smo na koncert direktno s jednog odličnog (makedonskog) ručka, naravno u Akijevoj organizaciji. Čitav band je bio potpuno prejeden i indisponiran, Aki se trudio ali nije bio njegov dan, totalno izvan njegovog (noćnog) tajminga… I prvi i zadnji put smo završili svirku a svi u publici su ostali sjediti u svojim stolicama. Zemljo, otvori se. Eto, odsvirao sam s Valjkom valjda tisuću koncerata, i skoro 40 godina kasnije zapamtio sam samo taj jedan jedini kao potpuni podbačaj… I još uvijek mi je malo neugodno što smo tim ljudima tada naplatili karte.
Turneje su tada trajale po dva-tri mjeseca, i shvatili smo jedno pravilo – Aki bi prvih pet ili šest dana odlično funkcionirao u tom svom ”rokerskom filmu”, skoro bez spavanja i s beskrajnim druženjima i tulumarenjima, a onda bi sedmi dan ostao bez glasa. Tu bi onda samo skakao i otvarao usta, a ostali iz benda bi pjevali i glavni i prateće vokale. Naš ondašnji (a i Valjkov današnji, svih tih 40 godina) ton majstor Nenad Zubak je znao prepričavati istinitu anegdotu: krcata dvorana, Akija se ne čuje, ljutito lupa po mikrofonu jer (kao) ne radi, i daje miks pultu signal da ga se pojača… I onda se par tisuća ljudi okrene i bijesno bulji u Zubaka, kao on je kriv što se Akija ne čuje. A mikrofon je otvoren na 100%, jedino što Aki ne proizvodi nikakav zvuk.
No dobro, takvih je epizoda bilo možda jedna godišnje, ali čak i takav Aki, bezglasni, na kraju bi digao ljude na noge, i otpjevali bi koncert umjesto njega.
Strašna, neopisiva energija, Aki u stvari nije morao ni pjevati jer on je ”emitirao” glazbu i emocije. Od prvog do zadnjeg dana.
Evo nedavno mi je Hus rekao da će Valjak morati otkazat tri koncerta jer Aki ima strašne bolove u leđima, ne može stajat na nogama, ukočio se, pomakli se diskovi, trebao bi ići operirat kičmu. Ali Aki nije dao da se otkaže, on nikad u životu nije otkazao ugovoreni koncert ”iz zdravstvenih razloga”. Makar slomljen i nepokretan, show must go on. I tako je primio injekciju, a dva Valjkova tehničara su ga doslovce donjeli na binu i posjeli na barsku stolicu. Pitam Husa kakvi su bili koncerti, on kaže ”odlični”.
Nisam siguran, ali možda su to čak bili i zadnji Akijevi koncerti u životu, iako u tom času to još nitko nije znao.
Akija sam proteklih godina viđao rijetko, možda dva, tri puta godišnje, neka kava ili usputni razgovor, ali tih skoro deset godina koje smo proveli zajedno, u autu, u hotelu, na bini, to su neke nepoderive veze, svaki put kad bi se sreli imao bih osjećaj da sam sreo najboljeg prijatelja, ili najbližeg člana obitelji.
Uvijek bi mi pokazivao da sam mu drag, i da sam u tom nekom širokom krugu ljudi koji su dio njegovog života.
Nadam se da je osjetio istu naklonost s moje strane, iako nekako sumnjam, mi stari iskvareni cinici uvijek smo teško iskazivali emocije.
Pa evo sad, na oproštaju od čovjeka koji mi je bio tako jako bitan u jednoj važnoj fazi mog života, i neizmjerno drag do kraja njegova života, neki moj zadnji utisak o liku i djelu Akija Rahimovskog.
Bio je možda i najbolji čovjek kojeg sam sreo u životu, bez grama zlobe ili zloće, s velikim srcem koje je kucalo za sve ljude koje je ikad upoznao, ili ih vidio s pozornice.
Akijevo srce nije bilo obično, ono je kucalo puno brže i puno jače, za puno više ljudi, i s puno više emocija… i nakucalo se dovoljno za dva neka prosječna života.
To veliko srce na kraju nije izdržalo toliku ljubav i toliku predanost, potrošilo ga je vrijeme, i ugasilo se.
Paolo

„Jesen u meni caruje… Neprihvatljivo… I šta će sad klinci koji ga nisu slušali uživo? Gripe, sedmi osnovne 1985/6 ✌🏻, išli smo zbog Akija… Najbolji pjevač na ovim prostorima i najbolji frontmen nekog benda ikada na ovim prostorima. I najslađi… Toliko je smrti, poznatih i nepoznatih ljudi oko nas… Mi što smo ostali, nama je puno gore, nismo se još oporavili od Olivera, Balaševića… Neprihvatljivo… Počivao u pjesmi… Volimo te svi.“, izjavila je Severina.

 

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

 

Objavu dijeli Severina (@severina)

 

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

 

Objavu dijeli Nina Badrić (@badrich)

„Bože mili koja tuga… Otišao je jedan od najvećih. Glazbeni div od kojeg smo svi učili. Nezamjenjiv glazbenik i institucija muzike na ovim prostorima… Iskrena sućut obitelji i bendu. Počivaj u miru divni radosni čovječe”, napisala je Nina Badrić na službenom Instagram profilu, što je komenetirao poznati pjevač Željko Samardžić: „Slava mu i pokoj duši”.

 

„O Bože, što je to? Dobri moj, Aki, zar te više neću susretati “kod Ilije” ili dolje u Jarku? Teško je pojmiti da tvoj glas ostaje sada s nama samo kao muzika koju ćemo slušati i sjećati se. Kako ti oprostiti i što reći kad nas tako surovo napuštaš. Opet, ako ikome ima smisla poručiti onu koju u zadnje vrijeme nepravedno često ponavljamo: počivaj u miru, onda si to ti, koji si bio življi od svih nas. Počivaj u miru, dobri moj, Aki”, napisao Siniša Škarica. 

 

Bože moj… stavljam danas, uoči večerašnje emisije “A strana” njemu u čast, sjećanje na Rajka Dujmića… Sad čujem ovo… Ne mogu… Pretužno je čitati ovakve vijesti. Jednostavno – pretužno… Čovjeku, koji je svojim prelijepim glasom ispjevao živote mnogih generacija, uz čije smo se izvedbe svi veselili, družili i voljeli, dragom Akiju, neka je laka zemlja i mir vječni. Počivao u miru Božjem. Amen. Iskrena sućut obitelji, prijateljima i bendu Parni Valjak”, osvrnuo se Jacques Houdek.

 

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

 

Objavu dijeli Dalibor Petko (@daliborpetko)

Tužna je naša ulica/Otkada nisi tu/Jer tužnu pjesmu pjevaju/Oni što ostaju… A ja ću te pamtiti upravo po ovakvom osmijehu. Putuj, mali veliki čovječe”, od velikog se pjevača oprostio Dalibor Petko.

 

Akija se prisjetio i Hamed Bangoura: Često smo se znali vidjeti u lokalnom kafiću i ugodno porazgovarati o svemu prisjećajući se vremena kada smo početkom rata nekoliko puta zajedno nastupili na nekim događanjima. Vijest da je otišao me iznenadila i jako rastužila. ‘Godine prolaze proklete, neka idu bez mene.’

Nažalost moj Aki prolazit će bez tebe, ali vječno će ostati tvoje besprijekorne izvedbe Vaših pjesama i zahvala generacija koje su se zaljubile i odrasle uz Vaše pjesme. Počivao u miru Aki.”, napisao je na Facebooku

„Interpretator kakav se rađa rijetko i uvijek ledi krv u žilama. Uvijek ćemo biti tvoja publika koja ti se divi i uživa i uči slušajući te”, napisala je Vanna

 

 

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

 

Objavu dijeli Tina Kresnik (@tina.kresnik)

„Otišao je moj prijatelj, brat, mentor… Volim te Akica”, napisala je Tina Kresnik, prateći vokal grupe Parni valjak. 

 

 

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

 

Objavu dijeli MARKO KUTLIĆ (@markokutlic)

„Ima dana kada poželim, da sam ptica pa da odletim, prema nebu, tamo je mirnije… Počivaj u miru Božjem, veliki pjevaču… Hvala ti za sve!”, s tugom je napisao Marko Kutlić.

 

„Velika privilegija je bila živjeti i učiti u vremenu dok si bio tu sa nama. Zbogom bezvremenski Aki! Ostavio si neizbrisiv trag za sobom i sve je ljudski, veliko, ogromno i nenadmašivo. Iskrena sućut obitelji, bendu i svim suradnicima.”, stoji u objavi grupe Opća opasnost. 

 

Kim Verson prisjetila se posljednjeg koncerta Parnog valjka na kojem je bila: „Počivaj u miru dragi Aki. Ovo je fotografija sa koncerta na kojem sam bila ljetos u Novoj Gradiški. Zauvijek će mi ostati u sjećanju.”

U apsolutnom sam šoku. Aki je za mene bio alfa i omega. I uz sve to smo imali nekoliko jako lijepih zajedničkih trenutaka na pozornici u zadnjih par godina. Bio je veliki gospodin i nevjerojatan frontmen”, izjavio je Dino Jelusick.

Moglo bi Vas zanimati