Ovo su albumi po kojima ćemo pamtiti 2023. godinu, po odabiru uredništva portala Glazba.hr, abecednim redom.

Adam Semijalac – Ode dite (samizdat)

Umjesto romantično-nacionalnog narativa očuvanja, Adam Semijalac poziva se na nasljeđe upliva kreativnih pojedinaca u folklorni repertoar. Kad se folklor uporno prezentira na taj način, on postaje gotovo dogma. Kantautor Adam Semijalac na folklor i njegovu društvenu ulogu gleda drugačije. Umjesto romantično-nacionalnog narativa očuvanja, poziva se na nasljeđe upliva kreativnih pojedinaca u folklorni repertoar. Shvaćajući folklorno kao dinamički odnos između novog i starog, kao riznicu koja se može ne samo „neokaljano“ prenositi, nego ponovno „uprljati“ životom, sklada album potpuno novih pjesama inspiriranih folklorom, koji je nazvao Ode dite. Hrabrost i iskrenost albuma očituju se i u ponovnom korištenju Adamova glasa koji je bio ozbiljno ugrožen teškom bolešću. Zajedničke teme na oba ove godine objavljena albuma su rat, siromaštvo i stradanje s jedne strane te ljubav s druge. Album sastavljen od deset pjesama je deklarativno, kao i senzibilitetom, antiratni.

IDEM – POYY (Mudri brk, Jeboton)

IDEM (Antun Aleksa) ima kantautorski prvijenac POYY nakon desetak godina bivanja instrumentom tuđih/dijeljenih projekata, a kroz vesele poskočice u jeki nostalgije svoje naoko bezbrižne generacije opisuje ne baš tako bajan položaj mladog čovjeka na pragu srednjih godina. S IDEMom ćete grliti drugove pored sebe, čvrsto stiskati okice i zajahati afektacije kojima je prožeo POYY. Ova totalno emotivna vožnja oslobađa tog groznog straha od propuštanja kakav nas redovito drži u šaci i umjesto toga potiče na fokusiranje na vlastita očekivanja i odjeb tuđima. 

Jelusick – Follow The Blind Man (Aquarius Records)

Dino Jelusić okupio je novi bend te objavio album na svjetskoj razini žanra. Nadmašio je sva očekivanja, što je publika ne samo u Hrvatskoj, već i diljem svijeta objeručke prihvatila te se za njihove nastupe redovito traži ulaznica više. Izuzetno energičan uz istančan prepoznatljivi prizvuk, Jelusick ovim albumom opasno konkurira najvećim svjetskim igračima metal glazbe. Istovremeno dovoljno pitak i za šire mase, Follow The Blind Man ne samo da je jedno od ponajboljih ostvarenja ove godine, ali i u posljednjih desetak godina što se najžešćeg žanra u Hrvatskoj i regiji tiče.

Miach – Insomnia (yem)

Energična, samopouzdana, odlučna, ali nježna Miach ovim albumom pokazuje da je ozbiljna oko svoje karijere, ali i ambiciju da u budućnosti može postati jedno od vodećih imena ovog žanra. Insomnia dolazi kao pravo osvježenje za hrvatsku pop scenu za koju su mlađe generacije sve više počele gubiti interes, a zbog osobnog iskustva smatram da bi ovaj predstavljeni zvuk mogao zainteresirati i publiku koja nema toliko doticaja s njom. S dvadeset osam minuta novog materijala, Miach čini da se ovaj album čini duljeg trajanja, pretežito zbog raznovrsnosti svojih tonova i raspoloženja koji uspješno zadržavaju pozornost, a album čini jednu kompaktnu cjelinu koja je ispunjena u svim svojim različitim poljima, od produkcije do tematike tekstova i energije koju odvažno šalje kroz njih.

nemanja – Voodoo Beat (samizdat)

Luka Šipetić – momak iza lika nemanje – razvija zvučni misticizam i u trećem albumu znakovito nazvan Voodoo Beat, što je možda i najkraći mogući sažetak ovog albuma. Upravo ga odlikuju mističnost i beat. Tropska glazba često ističe žive ritmove i bogatu uporabu perkusija. Dakle, uradi-sam-album album je pun beatova sa spektrom udaraljki o lepezu podloga pri čemu će nemanja rastegnuti jedra svoje glazbene lađe od Korzike preko Španjolske, Atlantika, do Kolumbije pa opet prijeko do izvorno afričkih i onih koloniziranih obala Amerika. Afro-karipski ritmovi dominiraju produkcijom ove elektroničke priče, a često upogonjuju karakteristične zvučne efekte, kao što su zvučni uzorci iz prirode (ptice, valovi, džungle) ili ambijentalni zvukovi za osjećaj pejzaža. Korištenje različitih slojeva ritmova, perkusija i melodija tako doprinosi vizualno potentnom i opojnom aranžmanu prvenstveno plesnog albuma.

One Dread – Rewind, Play, Repeat (PDV Records)

Prvi autorski album skupine One Dread pokazuje kako se autohtonim pristupom u razmjerno tradicionalnom izričaju mogu trasirati široki putevi. Album koji traje tek nešto više od pola sata subliminao je vrsne produkcijske tehnike, kompetentnu instrumetalizaciju i neodoljivo vokalno tkanje terceta vokalistica. Album koji definitivno nadilazi nacionalne granice.

Petar Dundov – In Expectation of Dawn (Neumatik)

Jedan od začetnika hrvatske elektroničke scene i produkcije te do danas jedan od najvažnijih ljudi na njoj, Petar Dundov, nakon sedam je godina ponovno izdao album. I to album kakav uopće nismo očekivali. Barem na prvu. In Expectation of Dawn niz je od sedam meditativnih, kontemplativnih, filozofski nastrojenih i umirujućih skladbi, od kojih većina trajanjem ide iznad deset minuta. Za razliku od Petrovog dosadašnjeg stvaralaštva, ovdje iznenađuje što nije riječ o plesnoj, nego ambijentalnoj glazbi, no na drugu to i ima logike. Dundov i inače cijeni melodiju i emociju u glazbi, a ovdje je napravio i korak dalje te ih odveo u provaliju mekoće, smiraja i nježnosti. Na momente se u skladbama oslikava njegova prepoznatljiva i neiscrpna fascinacija svemirom, a u posljednjoj je tu i čarobni zvuk zadarskih Morskih orgulja. Premda ovo vjerojatno nije izdanje s prevelikim komercijalnim potencijalom, njegova je kvaliteta neupitna, a dodatne su mu vrijednosti činjenica da je njime umjetnik pokazao drugu stranu svoje produkcijske osobnosti, ali i podsjetio da elektronika nikako ne mora biti glazba s namjenom za ples.

Vava – Bed of Blue (Dallas Records)

Vava ne ovisi o godišnjim dobima pa na samostalnim albumima nudi glazbu s gitarom i sintesajzerima i ostalim napravama, lišen trivijalnosti i instant trikova. Gitarsku virtuoznost kao da skriva ispod dubokog sloja ‘elektronskih zvučnih naslaga’. Nikakvog predumišljaja on nema na Bed of Blue, uostalom – kao i na prethodnima. Gitarsku virtuoznost kao da skriva ispod dubokog sloja ‘elektronskih zvučnih naslaga’. Višeslojnost njegove glazbe – koju je moguće nazvati glazbom za komornu uporabu – proklamirana je već u naslovu Bed of Blue, ali i u naslovima većine skladbi uključena je riječ ‘blue’, koja opet ima više značenja.

Vojko V – Dvojko (Croatia Records)

Dvojko, album u izdanju Croatia Recordsa, pravi je pandemijski produkt, većinom napisan tijekom lockdowna, a u mnogočemu je različit od prvijenca. Vojkova kreativnost dosegla je novu razinu, kao i reference na popularnu kulturu. Previranje sa samim sobom oko smjera u kojem album treba ići i treba li se u potpunosti pokloniti ukusu nove generacije publike ili ipak ne, a pritom zadržati prepoznatljivi potpis rezultirao je Dvojkom, koji nosi pregršt zanimljivih trenutaka, možda čak i prezanimljivih za masovnu publiku.