Gledano pomnije iz inozemnog dalekozora, utisak je kako hrvatsku glazbu čine samo klape i tambure, uz nešto elektronike. Očit primjer je stream gigant Spotify koji favorizira engleski jezik i mainstream žanrove, stereotipizirajući Balkan kao folklorno područje. Tim više na važnosti dobiva funkcija Ureda za izvoz glazbe Hrvatska (We Move Music Croatia)

We Move Music Hrvatska

Htjeli mi to ili ne, Spotify je digitalni kolonizator koji s glazbene mape sustavno briše regiju kojoj pripada i Hrvatska. Hrvatski izvođači tako sudjeluju u nošenju tereta toga algoritamskog prezira kao srce regije koja krvari ne od dosade nego od nevidljivosti.

Analiza sitea MusicEquality otkriva kako ta platforma favorizira anglosaksonske gigante, gurajući južnoeuropske izvođače u zapećak, s obzirom na to da ne postoje regionalni kuratori. Pritom hrvatska scena – od tamburaških tužbalica do trap urbaništa – pati ponajviše na globalnoj ravni jer nema playlist udice koja bi ih izvukla iz lokalnog geta. Evo, premda Peki s lanjskim albumom Fortuna ima 360 tisuća slušatelja na mjesec, a neki drugi regionalni izvođači toga ranga i preko dva milijuna streamova, oni samo dominiraju lokalno, što se, na primjer, prilično odražava na Billboardovoj top-listi za Hrvatsku – globalno ih na Spotifyju, dominatnom globalnom glazbenom stream servisu uopće nema u algoritamskom bazenu preporuka.

Između ostaloga i zato jer Spotifyjev 1.000-stream rule (prag monetizacije) zakopava male kataloge. 1.000-stream rule uveden je 2024.: pjesme moraju imati barem 1.000 streamova godišnje kako bi generirale prihode. Za hrvatske indie labelove, ovo znači gubitak na nišnim žanrovima – klasičnoj glazbi, jazzu ili hardcore punku. Na primjer: ako Detour izda album s deset pjesama, a svaka ima 800 streamova, nema prihoda, iako je diskografska kuća uložila sredstva u produkciju. Ovo nije samo financijski udarac; to je i kulturno brisanje. Fake streamovi (botovi koji pumpaju globalne zvijezde) dodatno smanjuju fond za isplate, ostavljajući južnoeuropske, time i hrvatske umjetnike s mrvicama. Doduše, kad bi se to pravilo smanjilo na, primjerice, 100 streamova, radi čega se pišu i međunarodne peticije, sumnjam da bi to nešto ključno pridonijelo debljanju novčanika većine hrvatskih izvođača.

Detour / Foto: Matej Grgić

I dok Spotify, poput Superhika nastoji uzeti siromašnima da bi dao bogatima, hakeri su uzeli njemu gotovo kompletan katalog i distribuiraju ga na torrentima. Konkretno, 300 TB glazbe i drugih sadržaja, de facto najveća javno dostupna baza podataka glazbenih metapodataka sa 256 milijuna pjesama i 186 milijuna jedinstvenih ISRC-ova. Štoviše, hakeri iz Anna’s Archivea poručuju: „Mnogi se žale na način na koji Spotify slaže playliste. Budući da imamo metapodatke za više od 99,9 posto pjesama na Spotifyju, možemo stvoriti pravu miješanu reprodukciju svih pjesama na Spotifyju!”

Eto, tako je Spotify, sa svojih 600 milijuna korisnika i koji zauzima dvije trećine streaming servisa doslovno očerupan. Između ostalog i zato što je trebao bi biti most, a postao je zid. Mnogo je razloga za to, a jedan od glavnih je favoriziranje najvećih svjetskih izvođača. Studija pokazuje da u jugoistočnoj Europi (55 milijuna ljudi) nema lokalnih kuratora za ovo područje – za razliku od sjeverne ili zapadne Europe. Rezultat? Hrvatski izvođači poput Mayalesa ili grupe Vatra ne ulaze u playliste poput Radara Croatia ili Balkan Beatsa, jer ih algoritam ne prepoznaje kao relevantne. Umjesto toga, favorizira engleski jezik i mainstream žanrove, stereotipizirajući Balkan kao folklorno područje. Slovensko-hrvatska grupa freekind., primjerice, miješa R&B i soul (a članice pišu i produciraju skladbe za V-a, K-pop megazvijezdu iz benda BTS!) , ali bez kuratora njihovi streamovi ostaju niski, unatoč kvaliteti.

Gledano pomnije iz inozemnog dalekozora, utisak je kako hrvatsku glazbu čine samo klape i tambure. Dobro, i naši elektroničari u svojoj niši ne prolaze loše. Mi, dakako, znamo da to nije tako, jer hrvatska je suvremena glazba živa kronika od Arsena Dedića i Ive Robića do aktualnih fenomena kao što su Jakov Jozinović i Marko Perković Thompson. No, međunarodni Spotifyjev algoritam ih ignorira s obzirom na to da nema (zapadno)balkanskog urednika/kuratora. Suvremeni val: Peki i Baks s trap himnama penju se na popisu Popular in Croatia, ali su bez festivalskih slotova (samo 0,6 posto južnoeuropskih izvođača je na 1.731 EU eventu) i gube krug te ne stižu na međunarodne playliste. Kad se tome dodaju nepravilni datumi ili imena u metapodacima, onda ti profili postaju nepreporučljivi. Severina ili Buba Corelli i Jala Brat su lokalno giganti s desetinama tisuća ljudi na koncertima, ali Spotify ih tretira kao periferiju, jer „algoritam ne govori vaš jezik“, kako kaže studija s glazbene konferencije SoAlive. No, algoritam ne govori ni korejski jezik, pa je K-pop globalni fenomen, što uključuje i Spotify. Doduše, u njega su uložene godine istraživanja i milijuni investicija kako bi se dizajnirala glazba koja će biti globalno prepoznatljiva.

Severina / foto: Sanela Babić

Kad bi se instalirao balkanski kurator, stvari bi se pomaknule s mrtve točke, ali bi mogle doći do statusa mrtve tišine nakon što krenu rasprave o njegovoj vjerodostojnosti i preferencijama. I ne samo to – želi li se hrvatska glazba popularizirati na Spotifyju, onda će kuratorova dvojba biti:  plasirati kvalitetne, ali nekomercijalne izvođače ili one prijemčljivije zvukom koje sluša velik broj ljudi, ali nemaju nekih inovativnih elemenata u svojoj glazbi? Što god odabrao, sigurno će pogriješiti.

Najveći izvođači kao što su Let 3 ili Goran Bare i Majke, ali i oni mnogo manji trebaju metadata stručnjake na platformi kao što je Spotify. Bez njih će streamači iz inozemstva slušati glazbu nekog zamišljenog etničkog/elektronskog Balkana i ništa više.

Hrvatska je sa svoja četiri milijuna stanovnika i bogatom glazbenom tradicijom tako gotovo  nevidljiva u europskom digitalnom glazbenom mainstreamu. Prema studiji o geografskoj podzastupljenosti, na glavnim europskim festivalima 2025. godine (ukupno 1.508 bendova), samo 1,06 posto (16) dolazi iz jugoistočne Europe, uključujući Hrvatsku. Zabilježena su samo dva naša izvođača – Baby Lasagna i Nemeček. Baby Lasagna, koji je nastupom na Eurosongu 2024. osvojio srca Europe eurohitom “Rim Tim Tagi Dim” (preko 100 milijuna streamova na Spotifyju), još uvijek se bori za mjesto na velikim scenama unatoč ovogodišnjoj europskoj turneji. Nemeček je bend koji predstavlja novu generaciju što miješa elektroniku i rock, ali bez podrške platformi poput Spotifyja, ostaje zarobljen u domaćim okvirima, bez obzira na, također, europsku turneju, no po manjim klubovima.

U LiveEurope programu (2014. – 2025.), koji podržava preko 3.200 događaja, Hrvatska ima samo 77 bookinga – i to 90 posto unutar regije, uglavnom susjednih balkanskih zemalja. U tom smislu, nije neobično što Spotifyjev algoritam tretira naše kataloge kao „komercijalno irelevantne“.

Baby Lasagna / Foto: Predrag Vučković / Red Bull Content Pool- Red Bull Symphonic

Što to znači za scenu? Smanjeni touring, manje prihoda i manja vidljivost. Hrvatski festivali poput INmusica ili Sea Stara pokušavaju to kompenzirati, ali bez digitalne podrške, mladi bendovi neće daleko dobaciti na međunarodnim tržištima. Spotify gura „engleski“ zvuk, ignorirajući hrvatske tekstove na materinskom jeziku, što erodira naš identitet. Što to znači za izvođače? Ništa dobro. Spotifyjev feedback loop koji s manje streamova rezultira s manje preporuka, što dovodi do još manje streamova je – kolonijalni alat.

Srećom, s druge strane, u Hrvatskoj imamo i izvozni ured – We Move Music Croatia u Zagrebu. Pojavljuju se na showcase festivalima u Europi i sigurno je kako njihov rad nije ostao bez efekta.

Jer, ne može jedini relevantan output hrvatske glazbe u inozemstvu biti uspjeh na Eurosongu, što su u eri streamanja dosad napravili tek Let 3 i Baby Lasagna. Upravo putem relevantnosti na streamovima hrvatski izvođači mogu ipak mnogo dalje dobaciti.  Bez obzira na to što hrvatska scena može producirati odlične pjesme, bez algoritamske podrške ostaje u lokalnom getu.

Da, Spotify jednostavno ignorira južnoeuropske jezike, gurajući engleski jezik kao output za preživljavanje, bez obzira na to što hrvatski trap Gršea ili post-punk Parafa ima globalni potencijal. Razvidno je tako da Spotify nije neutralan – to je korporacija koja engleski jezik stavlja na tron, a južnoeuropske jezike u podrum.

Stoga i ne čudi da je naziv najvećeg hrvatskog hita u inozemstvu sastavljen od četiri besmislene riječi.