Jasna Zlokić u dva poglavlja

Krajem siječnja 2026. godine Jasna Zlokić će primiti nagradu Cesarica Legend kao priznanje za trajni doprinos hrvatskoj glazbi. Bit će to tek jedna u nizu njenih pobjeda, među kojima se ističu one festivalske te impresivan niz zlatnih, platinastih i dijamantnih naklada. Velolučanka je na sceni više od pola stoljeća

Korčula, crni biser Jadrana i kamena kruna juga, možda rodno mjesto pustolovnog mletačkog trgovca Marka Pola, a sasvim sigurno jedna od nezaobilaznih postaja hrvatske pop-kulturne karte. Da su kantautorica Meri Cetinić i tekstopisac Momčilo Popadić potekli iz Blata možda ne znaju svi, ali dobro je poznato da se Olivera Dragojevića ispraćalo do Vele Luke. Iz istog mjesta potječe i Jasna Zlokić, po svom prvom i najvećem hitu upamćena kao “Skitnica”.

Krajem siječnja 2026. godine Zlokić će primiti nagradu Cesarica Legend kao priznanje za trajni doprinos hrvatskoj glazbi. Bit će to tek jedna u nizu njenih pobjeda, među kojima se ističu one festivalske te impresivan niz zlatnih, platinastih i dijamantnih naklada. Velolučanka je na sceni više od pola stoljeća, a nedavno je proslavila 70. rođendan. Svoj je opus gradila uz velikane Zdenka Runjića, Rajka Dujmića i Đorđa Novkovića, ostajući dosljedno draga radijskom eteru.

INTERPRETATORSKI KLJUČ

Da je nadimak “Skitnica” simboličan, potvrđuje činjenica da poznata pjevačica svoje zloglasno prezime zapravo duguje suprugu Borisu. Naime rođena je 1955. godine u Veloj Luci kao Jasna Dragojević i druga kći Olge i Bože Dragojevića. Vrijedi napomenuti da je Oliveru prije svega bila kolegica, iako su oboje izdanci velolučke loze Dragojevića.

Glazba je oduvijek dio njena života. Cijela obitelj bila je muzikalna i rado pjevala. “Cijela Dalmacija je pjevala, takvo je bilo vrijeme,” komentirala je u jednom razgovoru. “Mi smo znali spontano nakon ručka ili večere zapjevati za svoj gušt, a kako nam je kuća na rivi, tako bi šetači dolazili pod prozor i uživali”. Bila je raspjevano i nestašno dijete, a svoj prvi službeni javni nastup imala je sa sedam godina u dječjem kazalištu.

Kad je bila dijete, Vela Luka nije imala glazbenu školu. Stoga su joj lekcije iz glazbenog davali nastavnik glazbene kulture i lokalni svećenik, dok joj je društvo na prvim dječjim priredbama i natjecanjima pravila starija sestra Mirjana. Početkom šezdesetih godina sestre su na festivalu “Mikrofon je vaš“ u Veloj Luci osvojile prvo i drugo mjesto.

Natjecateljski duh Jasna je nastavila njegovati i tijekom srednjoškolskih dana. U Dubrovniku je pohađala ekonomsku školu  i 1974. pobijedila na fesivalu Prvi glas Dubrovnika. Pjevala je i s lokalnim bendom. Zatim se vratila na svoj otok, upoznala Borisa, svog budućeg supruga (i menadžera), udala se i rodila sina Igora – i tek tada dobila priliku da se ozbiljnije bavi glazbom i na temelju mladenačkog hobija izgradi karijeru.

Godine 1981. Zlokić je osvojila prvu nagradu stručnog žirija na natjecanju pjevača amatera u Sisku s pjesmom Zdenka Runjića “U naručju si mom”. Već sljedeće godine debitirala je na Splitskom festivalu, gdje je otpjevala još jednu njegovu jadransku melodiju, za koju je tekst napisao Jakša Fiamengo, “Nina, nana”. U razgovoru s novinarom Zlatkom Turkaljem prisjetila se tog nastupa. “U to vrijeme trebalo se pokazati i dokazati. Pjevati tako da podereš glasnice i baš daš sve od sebe da bi pokazao ljudima da si pravi, veliki pjevač. Cijeli taj moj nastup bio je dosta ambiciozno zamišljen,” rekla je. Za svoju je interpretaciju nagrađena kao najbolji debitant, iako nije prošla u finale.

Nedugo zaim počela je njena suradnja s Rajkom Dujmićem, daleko najplodnija u cijeloj Jasninoj karijeri. Povezao ih je osnivač Novih fosila, Slobodan Momčilović Moka, i to 1983. godine, u vrijeme kada su Novi fosili, nakon odlaska Splićanke Đurđice Barlović, započeli novu fazu sa Zagrepčankom Sanjom Doležal. Zlokić je svojim mediteranskim šarmom bila bliska izvornoj pjevačici, no o tome da im bude nova pjevačica nije se raspravljalo. Usto ona nije imala ambicija graditi karijeru u grupi – željela je biti solo pjevačica.

Godine 1984. objavljen je njen debitantski album Pusti me da prođem. Sve skladbe s tog albuma potpisao je Rajko Dujmić, dok su tekstove pisali mnogi, od legendarnog Drage Britvića i Željka Krznarića do već spomenutog Popadića, zaslužnog za ključne hitove s tog albuma, uključujući “Ne znam koji vjetar puše” i “Skitnicu”, iako potonje nije bilo na prvom izdanju. Ona je ubačena na drugo i sva buduća izdanja albuma koji je prodan u više od sto tisuća primjeraka.

“Skitnica” je prvi put izvedena na Splitskom festivalu 1984. Godine. Nije pobijedila, ali je bila uvjerljivo najveći hit tog festivalskog izdanja. Producent albuma Moka i autor Dujmić od početka su bili sigurni u uspjeh te pjesme, ali mlada Jasna od nje nije očekivala bogznašto. Naime Zlokić je tada imala ambiciju pjevati i biti kao Barbra Streisand ili Janis Joplin. “Do tada sam slušala isključivo stranu glazbu, sa zahtjevnim interpretacijama i smatrala da je to moj glazbeni put”, priznala je, otkrivši da joj je “Skitnica” bila prejednostavna. No ipak joj je pomrsila planove. Njena joj je publika pokazala novi put.

Uslijedila je pobjeda na Zagrebačkom festivalu iste godine s pjesmom “Povedi me”. Jasna je tada imala 29 godina. Uspješna 1984. bila je odskočna daska koja je njenoj karijeri dala zalet, ali i kontinuitet. Zlokić nikad nije skrivala – “Skitnica” joj je otvorila sva vrata. Pjesma je svugdje bila dobrodošla, a s njom u paketu išla je Jasna. Ona je slavu prihvatila kao dio posla, ali joj nikad nije težila. Cilj je bio jednostavno pjevati. Zato se o njenom se privatnom životu dan-danas ne zna puno ili barem ništa kontroverzno, što često dođe na isto.

Zanimljivo je da sama pjesma nije bila rodno određena. Naime, skitnica može biti i muškarac i žena – ništa u stihovima ne upućuje na jedno ili drugo. Ipak, od samog početka bila je namijenjena mladoj pjevačici, prema nekim izvorima čak i Nedi Ukraden. Upravo u ženskoj interpretaciji pjesma je postala himna slobodi kakvu pojedine dalmatinske žene i dandanas sanjaju. Da ju je otpjevao netko poput Bebeka, bila bi to još jedna testosteronska pjesma o balkanskim muškarcima koje se ne može vezati.

Suradnja s Rajkom Dujmićem i popularnim domaćim tekstopiscima nastavila se na sljedeća četiri albuma: Vjeruj mi, Ja sam ti jedini drug, Lutajuće srce i Vrijeme je uz nas. Zlokić je tih godina u više navrata proglašena pjevačicom godine u SFRJ. Naslovna pjesma s trećeg albuma, “Ja sam ti jedini drug”, nije bila instant hit ali je, zahvaljujući mladim torcidašima, postala jednom od himni Hajduka. Iz tog razdoblja pamte se i njene “Pjesmo moja”, “Idi, dobro je”, “Pismo” te Runjićeva “Adio bella” i Dedićeva “Kad bi moglo jednostavno”.

Na šestom albumu Vrijeme je uz nas… Jasna je započela novu suradnju, s Đorđem Novkovićem, koji je bio odgovoran i za većinu skladbi na njena iduća tri albuma: Kad odu svi, Tiho sviraj pjesmu ljubavnu i Nisam ti se tugo nadala. Ta joj je suradnja donijela još jednu pobjedu na Zagrebačkom festivalu i plesne hitove poput “Dođi u mali kaffé”. Devedesetih se u rad na njenim pjesama uključilo više mlađih autora i producenata, među kojima su bili Zrinko Tutić, Tonči i Vjekoslava Huljić te Nikša Bratoš. Tih je godina snimila i album na kojem pjeva stare hitove, uglavnom one Rajka Dujmića, uključujući i pjesme koje su proslavili Novi fosili.

Novković joj je na prijelazu između dva tisućljeća ponudio da otpjeva “Virujen u te”, no ona je pjesmu odbila, nakon čega ju je proslavila Severina. Od 1996. do 2006. godine Zlokić je snimila još četiri albuma: Sunce moga neba, Žena od mota, Putevima vjetra i Ljubavni parfemi, također u suradnji s provjerim glazbenicima, ali i mladim autorima, uključujući Marka Tomasovića, koji je tada uspješno oživio karijeru Zdenke Kovačiček. S pjesmom “Soba 210” tada se odskitala i do švedske top-ljestvice.

No daleko najneobičniji pothvat iz ranih dvijetisućitih za nju bio je nastup s Neredom na zagrijavanju za koncert američkog rapera 50 Centa 2007. godine. U bijelom krznenom kaputu izvela je dio pjesme “Skitnica” i zaradila nadimak J. Zlo. Sama je nastup opisala kao nezaboravno iskustvo. Iako nije imala nikakvo iskustvo u repanju, potpuno se uživjela u izvedbu i oduševila publiku – aplauz i krik mladosti koja ju je objeručke dočekala pamtit će cijeli život. Međutim ne i 50 Centa, njega nije imala priliku upoznati.

Njeno zadnje studijsko izdanje je kompilacija odnosno album obrada Dueti iz 2010. Godine. Na njoj su joj se pridružili Oliver, Gibonni, Karan, Marijan Ban, Tamara Obrovac i drugi. Tim je albumom još jednom potvrdila svoj status na hrvatskoj glazbenoj sceni, a zatim otišla na zasluženu diskografsku, ali ne i koncertnu pauzu, prekinutu 2020.

U zadnjih pet godina snimila je tri nova singla, uključujući dvije pjesme autorskog tandema Vjekoslav Dimter – Damir Bačić, “Potrošilo nas vrime” i “Topli osmijeh”. Pjevačica je rekla da su te nove pjesme u skladu s njenim prepoznatljivim mediteranskim stilom i senzibilitetom, te da se u njima lako prepoznala, kao da ih je sama napisala.

Najnoviji singl objavljen je 2024. godine, “Tko to zove ime moje”. Jedna je to od posljednjih pjesama koje je skladao Rajko Dujmić i po kojoj je nazvan album Rajkovih dosad neobjavljenih pjesama. Aranžmane za tri spomenuta singla potpisuje Ante Gelo.

JASNA ZLOKIĆ U BROJEVIMA

Od 1984. do 2010. godine Jasna Zlokić snimila je ukupno četrnaest studijskih albuma, a idući, ako se dogodi, bit će petnaesti. Bez obzira na golemo iskustvo, kaže da je za nju svaki koncert kao prvi – svaki nastup doživljava kao jedinstvenu razmjenu energije s publikom, koja je uvijek drugačija i specifična. Mentalno se za nastup priprema jednostavno: dolazi na scenu puna ljubavi, spremna predati svoje pjesme publici. Ipak, s godinama sve više cijeni odmor, jer joj danas treba više vremena za oporavak od javnih nastupa nego ranije, kada je mogla odraditi i po dva koncerta dnevno.

U vrijeme najveće popularnosti veliki joj je oslonac bio suprug, koji ju je podržavao tijekom dugih skitnji. Jasna priznaje da tada nije bilo uobičajeno biti takva supruga i majka te da nisu svi muževi – posebno oni izvan glazbene scene – mogli pružiti podršku kakvu je ona dobila, na čemu je suprugu beskrajno zahvalna. Međutim, svjesna društvenih očekivanja, govoreći o odnosu muškaraca i žena u glazbenoj industriji, istaknula je da razlike u tretmanu nije bilo – pjevače se strogo ocjenjivalo neovisno o spolu. Ipak, kaže, muskarcima je logistički bilo lakše, jer im nije bila potrebna jednaka priprema oko šminke, frizure i garderobe.

U slobodno vrijeme J. Zlo najviše voli okupljati obitelj za stolom, što smatra važnim dijelom svog života. Njenu užu obitelj danas čine suprug, sin, snaha i dvije unuke, a glazbena tradicija se nastavlja – sin i snaha oboje su profesori klavira. Osim obitelji, razonodu joj pružaju prijateljice, kave, šetnje, druženja, a uz to voli čitati i rado gleda televiziju.