Slowmotion festival: Pozornica za bendove nove generacije

Snažni groove na pozornicama Slowmotiona / Foto: Filip Kovačević

Opatijski multimedijski festival Slowmotion na svojim je pozornicama okupio razne izvođače, od Maalog i Ki Klopa do KOI KOI i Turbo Trans Turista

Ivan Šarar, Frane Tomašić, Davor Drezga i Dražen Baljak / Foto: Filip kovačević

U današnjim vremenima kad svako selo, hobi i stranka ima svoj festival, biti originalan i drugačiji u moru drugih čini se kao nemoguća misija. To je druge godine zaredom pošlo za rukom Slowmotion festivalu koji se održao u Opatiji u osvit ljeta, zadnji vikend svibnja. Ako ćemo pravo, ako ste čuli za SloMo fest, vjerojatno ne biste mogli opisati i objasniti što se tu zapravo događa. Okej, neki ljudi nešto pričaju, ima kul bendova, sve se zbiva na moru, u Opatiji, taman prije najezde talijanskih i njemačkih umirovljenika. No čemu sve to, koja je misao vodilja, što se tu točno odvija?

Ako ćemo vjerovati Davoru Drezgi, jednom od suosnivača hrvatskog Ureda za izvoz glazbe, moguće je da je stvar u imenu: „Na Slowmotionu nam je i drugu godinu sjajno jer je dovoljno slow da stigneš uživati i razmišljati, a dovoljno u motionu da cijeli dan možeš gledati i slušati zanimljive govornike, bendove i filmove. Festival se definitivno isprofilirao kao odlično mjesto susreta gdje sa svakim možeš popiti kavu i razmijeniti ideje. Imali smo to zadovoljstvo predstaviti zaključke druge sezone projekta AJMO! i iz prve ruke od organizatora čuti riječi kritike i hvale. I na kraju dana nazdraviti s njima za treću sezonu. Ponovilo se.”

Uz nebrojene panele, razgovore i debate koje su okupile aktualna imena poput Galeba Nikačevića iz podcasta Agelast, Vuka Ćosića i Konstrakte, lokalnih pojedinaca, udruga i ustanova, predstavljeni su i hvalevrijedni projekti, inicijative i društvena zbivanja koji nužno trebaju naći put do šire publike. Vrijedi još spomenuti nekoliko radionica za djecu, “Slowmotion mrkat” uz Fine design pop up i Sajam vinila, te, naravno, bogat glazbeni dio festivala.

Konstrakta kao panelistica / Foto: Filip Kovačević

U petak je na Slowmotion festivalu započeo i ovogodišnji, osmi po redu, Rock&Off Tour – ispred Umjetničkog paviljona Juraj Šporer, nastupio je Maali. Lo fi estetika, zanimljiv perkusionistički instrumentarij i nostalgični indie folk odlično su se uklopili u ambijent nove festivalske lokacije tik do mora. Mate Picukarić izbrusio je svoj zanat kao trubač i gitarist kroz rad Dementronomesa, Žive vode, Mimika Orkestra i Luce objavio je samozatajno album prvijenac 2025. godine gdje se predstavio kao punokrvni autor i vokalist posebne estetike.

Lovro Mirth dragulj je kojeg je Rijeka dugo skrivala. Njegov intimni solo nastup nakon Maalog u potpunosti je očarao sve okupljene, uključujući i gore spomenute turiste, koji su se priključili festivalskoj publici. Osobno ne pronalazim riječi kojim bih opisao Lovrinu magiju, mogu samo toplo preporučiti svaki njegov nastup, bilo solo ili s pratećim bendom.

Ako smo povjerovali Davoru, možemo napraviti istu grešku i povjerovati i Draženu Baljku, suosnivaču WMMC-a, Koji kaže kako je „Slowmotion već u svom drugom izdanju potvrdio da je “The Place To Be” kad je u pitanju intersekcija glazbe, filma, književnosti, ali i medija i novih tehnologija te posljedično i neizbježno – komentar aktualnih lokalnih i globalnih društvenih zbivanja. Moram posebno pohvaliti i glazbeni dio festivala koji je potvrdio jasnu misiju da bendovima nove generacije koji itekako već zaslužuju da ih zovemo velikima i koji su neupitno budući nositelji scene pomogne u dodatnoj popularizaciji u vremenu kad to, nekim čudom, uz svu dostupnu tehnologiju i medijsku eksploziju ispada teže no ikada prije.”

Ti spomenuti bendovi zatvorili su službeni dio Slowmotion festivala u subotu navečer u opatijskom klubu Drago. Večer su otvorili riječki Lynco kojima predstoji i nastup na ovogodišnjem INmusic festivalu, a donio ih je Super Val. Naoko premladi i (u usporedbi s ostalim bendovima te večeri) statični na bini potvrđuju da izgled često vara – ovaj trojac čvrsto stoji iza svog tumačenja alternativnog rocka kojim su uspješno probili led nove pozornice i rasplesali publiku.

Vrsni Ki Klop na stageu / Foto: Filip Kovačević

Beogradski Turbo Trans Turisti idući su se popeli na binu i isporučili zavidan nivo popistične buke i divlje energije. Promovirajući svoj treći album Važan i veliki, koji smatra jednim od ponajboljih albuma prošle godine, ugodno su iznenadili sve koji ih nisu prije čuli i razveselili sve koji su zbog njih došli na Slowmotion jer se nikad ne zna kako će izgledati njihov nastup. Kirurški precizni u kakofoniji zvukova i ritmova pokazali su da točno rade što su naumili i da to rade savršeno. Dao Bog da više alternativnog popa zvuči ovako.

Zagrebačka jebotonsko/mudrobrka trojka opravdala je ogromnu disko kuglu koja krasi Klub Drago i nastavila topiti taj disko. Činilo se da je velik dio publike došao samo zbog njih u klub jer su se riječi pjesama znale i glazbene želje upućivale Luki. Ki Klop je u par godina stasao u bend koji garantira rasplesani provod, sasvim opravdano, te se nestrpljivo očekuju nove pjesme iz njihovog ormara.

Večer je zatvorio KOI KOI, bend koji ne treba posebno predstavljati jer su čest i dobrodošao gost na hrvatskim festivalima i u klubovima, a jedni su od rijetkih koji su odškrinuli vrata Europe. Uz Turbo Trans Turiste i Vizelj predvode potentnu glazbenu scenu koja dolazi iz susjedstva i koja uvijek poentira. Ekspresivnost, sporo i minuciozno građenje atmosfere i zvučni zid koji vodi do vrhunca njihovi su prepoznatljivi znakovi i razlozi zašto se smatraju ponajboljim live bendom u regiji. Od njihovog prvog nastupa kojeg sam gledao na INmusicu, preko Tvornice i prošlogodišnjeg SHIP festivala, sustavno nadograđuju scenski nastup i daruju publiku troglasjem i hipnotičkim melodijama.

Zaključimo ovaj izvještaj riječima pokretača i idejnog začetnika Slowmotion festivala, Ivana Šarara: „Nakon četiri dana slušanja, gledanja, razgovaranja i druženja, umorni smo ali sretni! Ako su gosti i publika ponijeli sa sobom barem onoliko energije koliko su je donijeli sa sobom i pružili je svima – vrijedilo je truda. U vremenu u kojem šačica moćnih putem tehnologija ljude tretira kao strojeve i podatke, lijepo je doživjeti stvaraoce koji pomoću tehnologije stvaraju ljudskost.”