Daj 5: Natali Dizdar, panakota, Nemeček i drugi

Daj 5 ovaj tjedan zalazi u zone pomaknutog, mitološkog i folklornog. Plešemo na rubu fantastičnog i magijski realističnog, što će reći da su domaći glazbenici u zoni preispitivanja i maštarenja, a upravo na takvo stvaranje poziva ljeto. Pripremili smo vam nekoliko deserata, što za uha, što za oči; žanrovski smo se prosuli poput zvjezdane prašine u svemiru zvukova koji su odreda svježe domaći. A nema nam ništa draže od domaće peke, od domaće spize. E, pa, navalite na miks desertnog pulta!

Natali Dizdar – “Zadnji dan ljeta”

Natali Dizdar već godinama postaje sinonim za ljetne glazbene priče svojim pitkim singlovima pamtljivih stihova, od debitantskog “Ne daj” pa do najnovijeg “Zadnji dan ljeta“. Pop priču o melankoliji kraja ljeta i ljetne romanse potpisuju predvodnici Porto Morta Roko Crnić (tekst i glazba) i Hrvoje Klemenčić (glazba), ali i dalje je prepoznatljiva i potpisna Natali kroz poslovičnu snenost i refrenske falsete. Stihovi “Zadnjeg dana ljeta” funkcionirali bi i na novom, trećem albumu Porta Morta “Portopop” u kojem se Crnić bavi sličnim temama i motivima (“Ljeto u gradu”), a čujne su i strukturne parlalele. Nakon koncerta u zagrebačkoj Tvornici početkom proljeća kada joj je na kljavama svirao Klemenčić, sve je izglednije tko će se naći na zaslugama pjevačičinog četvrtog studijskog albuma.

“Zadnji dan ljeta” dobio je i svoj romantično-melankoličan vizualni tretman u režiji Dizdaričinog mlađeg brata Filipa, također glazbenika, koji se na sve zanimljivije načine poigrava vizualnim argumentima.

Nemeček – “Kuvet”

Neki te glazbenici kupe tek kad ih čuješ uživo, a upravo je to krunski dokaz kvalitetne autentičnosti, kada si uvučen u zvuk nakon izloženosti njegovom životu. Nemeček je nekoliko tjedana prije objave “Kuveta” nakrcao mrak i tamu Medike kao gost benda ### i predstavio nove materijale s trilogije Prokletije. Upravo je “Kuvet” glasonoša glasne, dijabolične kraut rock priče kao njezina prva epoha, prva epizoda, prvi singl. Zazornost šamanskog rocka u kojoj kolo vodi njegova apokaliptična tambura lapidarno tematizira onu stranu jurjevske folklorne tradicije o kojoj se ne govori u klasičnim narativima o svjetlu koje pobjeđuje tamu. Nemečekov krijes plamti toliko treperavo da i zoru proždire, što nagovješćuju militantni bubnjevi i oštri, kratki gitarski riffovi usmjereni znakovito okultim vapajem frontmena Vedrana Živkovića. Ako je “Kuvet” usporediti s ičim, onda je to crni sladić ili pak bombon od sladića. Tvrdo i gorko-slatko.

Bend predvođen Vedranom Živkovićem nastavio je djelovanje u proširenoj postavi. S Leom Beslaćem na klavijaturama i Bornom Maksanom na bubnjevima, a singlom ‘Kuvet‘ postavio je monolitne temelje koji kao žustra kraut rock borba odjekujuju svijetom 2001: Odiseje u svemiru.

panakota – “Bik”

Kremasta panacotta je desert svilenkasto mliječne teksture, umjereno sladak, suptilno kiselkastog voćnog okusa što se međusobno tale na vršcima jezika, a prvi singl zagrebačke trojke gastronomskog imena upravo odražava kvalitete fine poslastice kao neočekivano ljetno osvježenje. “Bik” je soundtrack zanesenih i profinjenih mjesečara koji će vrlo suptilno psihodelično rastočiti konture popa, trip hopa i jazza u ovom nokturnu što postavlja visoke ljestvice trojci. Singl sam automatski podcrtao na posebnoj listi najsvježijih ostvarenja 2022. godine iako svojom teksturom i produkcijom priziva britanski downtempo iz sredine prošlog desetljeća.

Panakotu čine frontwoman Duga Bavoljak koja je spontano pokrenula bend s Mirnom Čupić, kolegicom iz sestrinskog indie benda Kaleido, a trokut zatvara bubnjar Branimir Blažević.

Kaže trojac kako je tekst za pjesmu “Bik” nastao prilikom rođendana u kojem su kantautorice odlučile iz zezancije (i vlastitog egotripa) proslaviti svoj horoskopski znak. I glazba i spot kućne su radinosti, a u tome je panakota imala i mnogo pomagača, između ostalog Nikolu Krgovića koji je najviše zaslužan za produkciju.

Mimika Orchestra – “Fondo”

Nakon godina gubljenja glazbenim labirintima, s Mimika orkestrom susreo sam se napokon u svibnju na soničnim bakanalijama u zagrebačkom Vintageu gdje je amorfni orkestar Maka Murtića maestralno teatralno demonstrirao užitak i opojnost življenja glazbe. Reći da su članovi Mimike oličenje izvrsnosti gotovo je podcjenjivanje kod kolektiva sačinjenog od školovanih kreativaca, arheologa tradicije i folklora te autora novih regionalnih mitologija. Mimika u svakom trenutku donosi eksploziju zvukova u teatralno-dramatičnom, nerijetko i pomaknutom perfomansu ispletenom od lokalnih nematerijalnih komadića kulture. Slučaj je isti na četvrtom najavnom singlu novog albuma.

“Fondo” će u listopadu biti objavljena na novom konceptualnom albumu Altur Mur (Menart/Rika Muzika). Na četvrtom albumu autor glazbe Mak Murtić kaže da iznosi viziju nepostojećeg Mediterana, mjesta na kojem beskonačno traje gozba civilizacijske i osobne reinvencije. Murtić je počeo istraživati ritmove i mediteranske jezike prije tri godine kako bi pripremio album i s orkestrom nas poveo na putovanje u davno izgubljenu dušu Mediterana. Tekstove je pisala jedna od tri pjevačice benda – Marta Kolega – u sklopu kreativne suradnje s Makom, od začetaka istraživanja raznih stilova Mediterana i njegove kulturne isprepletenosti, do poezije ljubavi, smrti i egzistencije.

Retrofuturistički spot za “Fondo” režirali su flautistica orkestra Nika Bauman i snimatelj, montažer i redatelj Dinko Čvorić – Doringo prema tekstovima Marte Kolege te konceptu i glazbi Maka Murtića, a prikazuje satiričan presjek odnosa mitskog i realnog, turistificiranog na Mediteranu. Doringo ponovno daje svoj pečat Murtićevom orkestru kao njegov bliski suradnik i na svom bendu Doringo u kojem Murtić svira kao saksofonist i flautist. Doringu kao sve češćem potpisniku domaćih videospotova tendencija k nadrealizmu i kolažiranju, etika, estetika i poetika Mimike koja stvara onkraj tradicije i folklora svojim alternativnim čitanjima kulturne baštine i južnoslavenske mitologije.

Mimika orkestar, pod palicom dirigenta kao osamnaestog člana, čine vokalistice Maja Rivić, Dunja Bahtijarević i Marta Kolega, zatim Nika Bauman: flauta, Jelena Ilčić: oboa Marko Lucijan Hraščanec: sopran saksofon, Vojkan Jocić: tenor saksofon, Marko Gudelj: bariton saksofon, Zvonimir Bajević: truba, Valdemar Kušan: truba, Luka Žužić: trombon, Jurica Rukljić: ventil trombon, Joe Kaplowitz: tuba, Josip Šustić: električna gitara, Viktor Slamnig: električni bas, Nenad Kovačić: udaraljke i Mario Petrinjak: bubnjevi.

Guerrilla Mainstream – “C’est La Vie Virtual”

Ne mogu reći da“C’est La Vie Virtual” benda koji bi činili pripadnici (bivšeg?) Hladnog piva Guerilla Mainstream, odnosno članovi Hladnog piva: Suba (elektronika, bubnjevi, vokal) Milko Kiš – Deda (klavijature, vokal), Zoki (gitare), Šoki (bas gitare, prateći vokal) išta svježe, originalno i pamtljivo. Dapače, singl je toliko bedast i formulaičan, u svojoj formi passe, ali i dalje zadržava dozu simpatičnosti prozaičnim i banalnim stihovima kritike prema duhu digitalnog vremena.

Da je četvorku doista pregazilo vrijeme ne potvrđuje samo isprani zvuk, nego i niz vizualnih referenci u videospotu kojeg, evo i mene je iznenadilo kod odabira, ponovno potpisuje Doringo. Simpatično koncipiran i dobro montiran, spot skroz odgovara sredovječnoj čangrizavosti stihova koje ne mogu ni na tren zamjeriti. U svojoj banalnosti ima jasnu koncentraciju prpošnosti i beznadnosti zbog kojih mi nekoliko dana stoji ovaj otvoren tab. Hladno pivo se vrlo očito osipa i možda je doista vrijeme za kolektivnu mirovinu.