Daj 5: Rebeka, Tonco, Baby Babilon & drugi
Daj 5 ovih je dana poprimio svakojake konotacije u hrvatskom društvu. Svi bi svoju peticu za svoju djecu, svi žicaju svog petaka, pa kažu i žena Predsjednika. Znači to da je DAJ 5 tražena domaća roba, a mi ćemo rado biti dobavljači i distributeri. Nakon ubitačne sparine, domaće su frekvencije ishodile dogovor s nebesima i osvježile nas kišom, ali i dinamičnim singlovima gdje se kao protagonisti javljaju narikače, hrvatski iseljenici, mlade udzanice najstarijeg europskog grada, nanovo probuđeni društveni komentatori i rasplesani psihonauti. Daj 5 za kraj školske godine i početak špice sezone!
Rebeka – “Ninanana”
Kada je Lady Gaga objavila zadnji studijski album Chromatica, za njega je rekla je katarzična glazbena terapija na plesnom podiju zahvaljujući introspektivnim tekstovima koji svakodnevne društvene uloge i probleme rastvara uz nostalgičnu elektroničku pozadinu. Upravo takav dojam ostavlja Rebekina “Ninanana“, posvećena ženama suspregnutih i potisnutih emocija do razine blokade suza i plakanja. U svom opisu ova mlada autorica kaže “Plakanje kao oblik pražnjenja emocija svojstven je ženi, no neke moderne žene kao da su odustale od plakanja, digle ruke od emocija, zatomile svoje pravo ja i drže se hladne, čvrste izvana, dok zapravo kopne duboko unutra jer ne izražavaju svoje emocije i ne prazne ih na prirodan način. Uspavane, tako žive neke tuđe, a ne svoje živote. Oboljevaju, ne razumiju.”
Tijekom slušanja lirski lapidarne pjesme slušateljstvo neće biti nimalo potišteno unatoč težini pisanja, nego motivirano razumjeti nužnost katarze fizičkog ispoljavanja emocije zahvaljujući titravoj elektroničkoj produkciji gdje simboliku narikača pronosi višeglasje komplimentirano vodećem Rebekinom vokalu. Naslovnim “Ninanana” raspjevane plakalice koriste se starim obrascem ponavljanja slogova “ni-na-na-na” prisutnom u svim kulturama kao uspješno glasovno sredstvo za uspavljivanje djece, klasični obrazac u uspavankama ili pak u modernoj glazbi sredstvo popunjavanja tekstualnih praznina u pjesmama. Kao vokalno ritmično sredstvo, upravo je ova glasovna formacija ta koja će biti magnet pjesmi autorice posvećene analizi žene u suvremenom društvu.
Tonco – “Alisa”
Teško je predvidjeti put mladom Vinkovčanu Antoniju Lukačeviću Toncu nakon tek dva singla, ali ako je suditi prema kvaliteti najavi nove pjevačke priče, onda je Tonco upao u svoju zečju rupu. Zrelo autorstvo na “Alisi” iznimno je obećavajuće posebice zbog Tončeve dobi. Cjelovitost, kompaktnost i svježina vrlo lako pamtljive, a opet smislene i nimalo isprazne pjesme postavljaju ju među najbolja izdanja ljeta 2022. pa se nadam da će Tonco dobiti i zasluženi airplay, posebice na neformatiranim radijskim postajama za koje je posve stvoren ritmičan kick drum i zarazan, pomalo funky slapping.
Zaigrani vokal baršunaste teksture teško je dobno odrediti na slušanje bez vizualne pratnje, pa Tonco neće uz medijsku podršku imati priblema pridobiti ni mlađu, ni nešto stariju (milenijalsku) publiku. Ne iznenađuje da Vinkovci opet ugodno iznenađuju svježinom.
St!llness – “I dalje”
Deset je godina prošlo od eponimnog trećeg studijskog albuma St!llnessa i zato povratak na scenu pjesmom “I dalje” oduševljava nas koji smo vrtili premalen im katalog u krug uzduž i poprijeko. No najava četvrtog studijskog albuma poslovičnom društvenokritičnom pričom bez konkretne ideje prezentirane u očekivanu staru rocka, duba i reggaea ostavlja slušatelja pomalo indiferentnim. Možda zbog vakuuma i neaktivnosti, možda zbog toga što nas je Dubioza kolektiv kao unaprijeđena verzija St!lnessa servirala već podosta sličnih (možda i presličnih) pjesama, pa “I dalje” zvuči vrlo passe.
Osobno zadovoljstvo tako je vrlo sentimentalna, a time i jasno subjektivna reakcija na povratak koji će stara publika objeručke prigrliti, ali manjak inventivnosti i svježine teško da će privući novu publiku. Bilo kako bilo, “I dalje” odlazi na osobne ljetne plejliste kao dodatna točka obrane protiv trepskog virusa svojim jasnim, artikuliranim i čistim vokalima i i dalje dinamičnijom i zabavnijom produkcijom.
Ludi – “Ljubavna”
Prije dva mjeseca imali smo Ludog – hrvatskog repera s njujorškom adresom – u Daj 5 s pomalo nihilističkim pjesmom “Dva revolvera“, da bi nam se prikladno za dugo toplo ljeto vratio s jednom “Ljubavnom“. Singl otvara jasnim pitanjem “je l’ može malo pozitive, malo sunca?” što nam i treba u ova sumanuta i nepredvidiva vremena u kojima se sve radije prisjećamo nekih takvih prošlih. A produkcijski se upravo radi o staroškolskom zvuku hip-hopa kada je žanr bio prpošniji, dinamičniji, šarolikiji. Ludi baca skladne i smislene rime, poigrava se sa svojim glasom podržanim svilenkastim r’n’b vokalizacijama Jelene Juranović Jay u toploj, ali slojevitoj priči čiju produkciju potpisuje D’Knock.
“Ljubavna” zvuči kao kakav savršeno prevedeni hip-hop hit s MTV-ja iz vremena kad je MTV bio platorma za glazbu i redifinira time onu frazu “svjetski, a naše”. A Ludi to doista i jest: razrađenim tekstopisanjem i prepoznatljivo američkom produkcijom, s adresom u New Yorku i dalje pjeva na materinjem jeziku.
Bilo je vrijeme da se trance uvuče i u mainstream, barem u natrujama i zato hvala “Indijanki” kao pjesmi koju je trebalo hrvatsko ljeto 2022. Teško da će Baby Babilon nastaviti u smjeru koji bi ih pretvorio u domaći Shpongle, ali psihodelična elektronika i trans u koji uvlače teške distorzije syntheva, kolosalni basevi i elastičnost semplova nasuprot dvama kontrastiranim šamanskim vokalima na hrvatskom i španjolskom na tragu su takve underground produkcije. Zvuči li vam to kao kaotična kombinacija? Slojevita transcendencija? Komplirmirana molitva Svemira? Sve navedeno! Savršena za ljetne festivale, “Indijanka” bi mogla svoje vibracije odaslati i preko domaćih granica.
