Ovo su najbolji albumi 2022. godine
U 2022. godini tradicionalni format albuma nastavio je silaznom putanjom popularnosti. Mladi se glazbenici sve više odlučuju za formu EP-a ili singl-po-singl varijantu, što je postala uobičajena praksa i među velikanima domaće zabavne i pop glazbe.
Uredništvo portala Glazba.hr odabralo je najbolje albume (i pokoji EP) 2022. godine koje abecednim redom možete pronaći u nastavku.
The Black Room – Motel Monaco
Iako svaka pjesma može stajati zasebno, Motel Monaco sjajan je konceptualan album kojim bend nadilazi žanrovsku ideju. Zbog jednostavnosti i sjajnih melodija posjeduju pop senzibilitet koji ih čini bliskim različitim slušateljima. Kod njih sve nekako ima smisla – i pop melodija, i noise, groove, rifovi, vokal… Sve to uspijeva isplivati van u pravom trenutku, na maštovit način i u jedinstvenom stilu.
I kad se sve zbroji, ova će glazba slušatelja zajamčeno izuti iz cipela i potpuno ga prepustiti novom dinamičnom zvuku. The Black Room se usidruje u snimljenim izvedbama stvarajući svojevrsnu pjesmaricu koja ih čini nevjerojatno uvjerljivima. Zaronivši u zamršenost sjete, neizvjesnosti, strepnje i bespomoćnosti, kao kontrast lirici dolazi čist i uvjerljiv glazbeni rukopis.
Chui – Zagreb-Berlin
Inovativnim pristupom i inspiracijom u svjetovima budućnosti, Chui je svoj nu jazz izraz uistinu raširio aktualnim albumom. Osam pjesama svojevrsnih je osam instrumentalističkih priča a podijeljene su na dva albuma, slično kao što je Urban podijelio recentni album Lipanj, srpanj, kolovoz u dva dijela.
Ovdje razliku čini pristup skladanju pjesama. Dok je prvi album – Zagreb nastajao za vrijeme pandemije, drugi, Berlin, nastao je kao soundtrack za nijemi dokumentarni film Waltera Ruttmanna Berlin – simfonija velegrada.
Snažne simfonije berlinskog metropolisa naglašeno su suprotstavljene prizemljenim taktovima zagrebačke glazbene suptilnosti, no taj opozit ipak ne funkcionira na sličnim dvojnim albumima gdje su razlike mnogo naglašenije. Djelomično je za to zaslužan i producent Ivan Božanić koji je bendovske meandre ukalupio u jedinstvenu zvučnu sliku. Tako su dva albuma, zapravo, dvije glazbene metafore različitih urbaniteta, ne nužno onih koji su im poslužili kao inspiracija
Edo Maajka – Moćno
Ni u godini 20. obljetnice od prodornog prvijenca Slušaj mater Edo Maajka ne blijedi kada se radi o novim izdanjima. Edo je vječni kritičar i kroničar društva čije anomalije vješto kanalizira u zazorne i zabavne stihove. A kad se u studiju umiješa vječno svježi Koolade – koji je i samostalno na našem popisu – moćno izdanje je zajamčeno!
Ether – Bitke na makovim poljima
Ponekad su prekidi i razlazi ono što je krucijalno za sampospoznaju i rast, a upravo se to dogodilo Nikol Ćaćić (ex-NLV) koja je u doista eteričnom alter egu pronašla svoj glas. Vješto je sljubila plejadu žanrova, a onda ih dokinula na prvijencu podijeljenom prema evanđeljima o introspekciji.
Folklorelektro – Kolectrified
Nakon dva izvrsna albuma realizirana u suradnji s ansamblom Lado, Boris Harfman i Hrvoje Crnić Boxer u elektroničko ruho odjenuli su napjeve gradišćanskih Hrvata u suradnji s Folklornim ansamblom Slavuj iz Beča. Napravivši novi organski spoj tradicije i elektronike, Lado Eletro se vješto transformirao u Folklorelektro realiziravši još jedan autentičan i snažan album bez roka trajanja i sa svjetskom percepcijom. Kako bi se reklo – world music.
Hladna elektronika koja izvorište vuče iz inovativnih europskih zahvata iz osamdesetih, od Cabaret Voltairea do Borghesije u kombinaciji s autohtonim napjevima rezultira je jedinstvenim amalgamom koji otkriva neslućene potencijale hrvatske glazbe.
Hiljson Mandela – Mandela Effect
Najuspješniji predstavnik domaće trap scene ove je godine zasigurno Hiljson Mandela čiji je album Mandela Effect nadmašio sva očekivanja. Hiljson je postao jedno od najtraženijih koncertnih imena diljem regije među mlađom populacijom koja album poznaje do posljednjeg detalja.
Pod produkcijskom palicom Mihovila Šoštarića Lockrooma, Hiljson je donio nevjerojatno zarazno djelo čiji stihovi opasno hodaju po rubu provokativnog pretjerivanja i kvalitetnog, ali opet jednostavnog društvenog žargona upakirani u zabavni ritam koji čini čvrstu i uvjerljivu bazun djela.
Hiljson je svojim solističkim zvukom i smjerom iznenadio te pomaknuo granice domaće trap i pop glazbe te uvjerljivo lansirao proizvod zbog kojeg je rasprodao zagrebačku Tvornicu kulture mjesecima unaprijed.
Hram – Bijes
Opasni dečki iz Šibenika donose još opasniji debitantski album Bijes. Da, oni su puni bijesa, sudeći po stihovima, prilično opravdano, jer ono što ih je ulica naučila nije nimalno jednostavno ili zanemarivo. Nimalo pretenciozni, već direktni i beskompromisni, stoga itekako uvjerljivi, istupom su u javnost obogatili domaću hip hop scenu te tako, uz nove i trenutno najpopularnije izvedenice ovog žanra, uspješno popunili prazninu koja se iščekivala nekoliko godina.
Kompletno djelo u trajanju od skoro 55 minuta ima sposobnost da drži slušatelja budnim, pažljivim i svjesnim “Bijesa” s kojim će se mnogobrojni moći djelomično ili u potpunosti poistovjetiti.
Zanimljivost oko ovog albuma je da je on zapravo objavljen 2021. godine, no samo na CD-u. Hramovci su osobno prodavali te nosače zvuka “iz gepeka” i time su (svjesno ili ne) napravili hype oko izdanja i prije no što je ono bilo dostupno široj publici na streaming servisima.
Ilija Rudman – Meteor One
DJ i producent Rudman se uvijek poigrava s glazbenim stilovima i formama, ali mu je posljednjih godina interesantno propitkivati i vlastiti identitet (ili, u najmanju ruku, vlastito ime). Tako je u zadnje vrijeme pokrenuo nekoliko zasebnih projekata koji u određenoj mjeri funkcioniraju i kao njegovi pseudonimi: Dead Horse Gang je posvećen njegovoj viziji plesne glazbe, skupa s Joe Pandurom je radio na jazzastom projektu Young Men Drive Fast, a posljednji u nizu takvih je Meteor One.
Na njemu Rudman donosi tri skladbe čije trajanje varira od osam do petnaest minuta. Zajedničke su im brojne i raskošne partiture; producent ovdje preuzima ulogu dirigenta te u studijskim uvjetima stvara skladbe koje zvuče koncertno. Ove su pjesme svojevrsna stimulacija nepostojećeg glazbenog sastava.
Koolade – Lover’s Lane
Lover’s Lane je ultimativno feel good izdanje koje je Kooladeova oda najuzvišenijoj od svih pojava na svijetu, ljubavi. Ovaj se cijenjeni producent s nekoliko svjetskih karijernih dosega na domaćem terenu najviše proslavio kao potpisnik brojnih važnih hrvatskih rap i hip hop izdanja.
Prije podosta godina je i njegov osobni glazbeni izraz bio bliži tom „uličnom“ zvuku, dok je u novije vrijeme okrenut mekšim i nježnijim stilovima; downtempu, lo-fiju, chillhopu. A u te se okvire uklapa i Lover’s Lane, na kojem je čujno da je producent u pjesmama odrazio svoju esenciju, da ih je radio „sebi za dušu“.
Izdanje je lako i ugodno za slušanje, pitko, odmjereno i opuštajuće. I zaokruženo, kako figurativno, tako i doslovno – prva i zadnja stvar na albumu su dvije različite verzije naslovne pjesme „Lover’s Lane“. Uz Kooladea, album su stvaratli i Matija Dedić, Terron Autsin, Teedra Moses, BRO, Vuk Starinac, Monika Almaši i Ma’Chill.
Leut Magnetik – Celuloza
Nije bila prvoaprilska šala, Leut Magnetik se vratio nakon više od deset godina, nenajavljeno i iznenada. Ponudili su album kojem je jedna od najupečatljivijih karakteristika kompjuterizirani vokal, ujedno i nositelj inteligentne lirike koja se proteže kroz album. Pjesme nose određenu toplinu i melankoliju, a neke od njih su prave ljubavne balade u suvremenom ruhu.
Mimika Orchestra – Altur Mur
Mimika s četvrtim studijskim izdanjem doista transcendira granice ovostranog i konvencionalnog nudeći nam novu viziju zajednice, jezika, prostora i time definirajući nove temelje kulture. U zavojitim igrama vrsnih glazbenika voze nas do svojeg simboličkog oltara mora, ali i glazbene virtuoznosti i tako sebe upisuju u antologiju hrvatske glazbe.
Seine – Naizust
Seineov Naizust je čudnovati album koji je mahom izgrađen na asocijaciji i artikulaciji struje misli. Kada govorimo o samoj glazbi, bend je ovim izdanjem napravio suptilan žanrovski zaokret od predznaka „indie“ u predznak „elektronika“.
Zvuk im je sada nešto hladniji, no ta hladnoća nipošto ne nosi negativnu konotaciju. Aranžmani su ovdje jednostavni, čisti i reducirani, ali smisleni, te ostavljaju dojam da su u funkciji teksta.
A tekst, sadržaj albuma, je začudan. Ponekad avangardan, na momente repetitivan i meditativan, a u nekim slučajevima i sasvim svakodnevan. Primjerice, Seine razgovorne motive pretvaraju u mantre koje potiču na promišljanje društvene realnosti. Album je u određenoj mjeri čak i eksperimentalan, no slušljiv, pitak.
Silente – IV
Četvrti studijski album IV rezultat je svojevrsnog povratka na glazbenu scenu nakon kraće pauze koja im je itekako dobro došla. Stoga mogu ponosno i kvalitetno otvoriti novo poglavlje glazbene karijere.
Jer, kod grupe Silente uvijek ljubav dolazi uvijek u savršenoj dozi, što je tajna njihova uspjeha, ali i tajna novog studijskog albuma. Deset pjesama, deset poslastica u kojima će uživati svaki ljubitelj njihovog prepoznatljivog zvuka. Silente je neopisivo šarmantan, ali i kvalitetan bend. Sada siguran u svoj glazbeni smjer, zvuči kompaktno i u potpunosti samouvjereno.
Stvara djela pop žanra koja su iskrena i jasna širim masama, opet s određenom umjetničkom vrijednošću i autentičnim otiskom zbog kojeg je već na prvi takt svake pjesme jasno da se radi o grupi Silente. Četvrti album donio je stabilnost, isto tako i veliki uspjeh
Sleepyheads – We’re OK
Drugi album zagrebačkih Sleepyheadsa vjerojatno bi bio utopljen u klišejima indie rocka, od zaranjanja u aranžmansku poetiku Smiths-kompatibilnih bendova iz osamdesetih kao što su Prefab Sprout preko radioheadoničnih melodija do zvuka kakav nam predstavljaju povampireni Yeah Yeah Yeahs, da Vedran Šuvak, pjevač, gitarist i skladatelj benda sve to zajedno ne stavlja u potpuno drukčiji kontekst.
Gitarski premazi s neskrivenim utjecajem psihodelije koji obogaćuju izvrsne pop-melodije uz stabilnu ritam-sekciju te Šuvakov odličan vokal ovaj bend svakako izdižu iz uobičajemoga weltschmertza indie rocka. Uz vrsnu produkciju Marka Mrakovčića, We’re OK je album koji pokazuje kojim putem bi se rock iz Hrvatske mogao kretati i kakve sve domete može ostvariti. Nisu samo nogometaši predodređeni za svjetski vrh.
TTM – Džungla
Nakon Kabarea i Lipog litnjeg EP-a na red je došla Džungla. Simpatičan hip hop dvojac iz Splita publici je priredio još jedno party izdanje zbog kojeg plesni podij gori. Tko su WC ratnici i kako zvuči Balkan hit, splitska trap cajka, njihovi slušatelji jako dobro znaju.
Nevjerojatna doza pozitivne energije, dobrog humora, vrhunske zabave, prstohvat društvene kritike i gram ironije njihov je recept za uspjeh. Rime Boge i Parija na novu je produkcijsku razinu još jednom odveo Mihovil Šoštarić Lockroom te kompletirao djelo kao stvoreno za lude provode u klubovima. I after, naravno.
