50 godina hip-hopa i 30 godina Blackouta
Jeru The Damaja: prvi američki reper u Osijeku
U prepunom američkom kutku osječke gradske knjižnice započela je 27. studenog mini turneja kojom naš Filip “Phat Phillie” Ivelja i njujorški reper Jeru Davis “The Damaja” obilježavaju 50 godina hip-hopa i 30 godina hip-hop kolektiva Blackout
Mini turneja na kojoj nastupaju Phat Phillie i Jeru the Damaja organizirana je u suradnji s Američkim veleposlanstvom u Zagrebu, a tim povodom snimljena je i pjesma koja će po završetku turneje biti javno dostupna. Bio je to prvi nastup američkog rap umjetnika u Osijeku i vrlo moguće najglasniji događaj u poratnoj povijesti Gradske i sveučilišne knjižnice. Iako knjižnica, iako radni dan, iako periferija, Jeru The Damaja, reper koji je karijeru izgradio u zlatnom dobu njujorškog hip-hopa, privukao je u taj američki kutak stotinjak entuzijasta. Da su to bili pravi entuzijasti, vidjelo se najprije po koncentraciji adidasa u podrumskoj prostoriji.
Čini se da je Phat Phillie pronašao odličan model koji baca široku mrežu i na istom mjestu okuplja djecu, vitalne, prirodno dalekovidne i krumpire s kauča. Knjižnica ponedjeljkom u studenom donosi nešto za svakoga od njih; jednima produžuje vikend, drugima skraćuje radni tjedan. U publici je bilo srednjoškolaca koje su na događaj dovele nastavnice, članova osječke udruge Hip-Hop Osijek, njihova podmlatka, nešto znatiželjnika i više Jeruovih fanova koji su u knjižicu došli s njegovim pločama iz devedesetih The Sun Rises in the East i Wrath of the Math.
Ako ste se pitali zašto baš Osijek, Vukovar, Zagreb, Rijeka i Zadar te zašto radnim danom, evo odgovora. Naime to su jedini gradovi u Hrvatskoj s američkim kutcima odnosno prostorima, koji obično ne rade vikendom. (Za više informacije, kliknite ovdje.) Međutim izbor knjižnice ne čini se nimalo nasumičnim čak i ako uklonimo Veleposlanstvo iz jednadžbe.
Phat Phillie već je dugo okrenut u prošlost te svojim kolekcionarskim i arhivskim projektima priprema teren za sustavno p(r)oučavanje hip-hop kulture u Hrvatskoj, uvijek naglašavajući da smo mi u tu veliku priču kulturno uključeni od sredine osamdesetih. Po Jeruu, to je najveća glazbena priča uopće, a hip-hop oduvijek ima zadatak obrazovati, odnosno informirati. Ipak, napomenuo je da mu je neobično biti u knjižnici jer su, kontroverzno, “knjižnice mjesta koja skrivaju laži” (lie-brary – library).
Karakter te turneje stoga je u prvom redu slavljenički, a tek onda, i to nenametljivo, alternativno obrazovan. Samo predstavljanje sastoji se od Jeruovog nastupa koji je isprekidan crticama iz njegove osobne i povijesti hip-hopa, što je često ista stvar. Pripremljena set-lista, za koju biste mu skoro povjerovali da je improvizirana, složena je oko prepoznatljivih “Can’t Stop the Prophet”, “Ain’t The Devil Happy”, “Come Clean” i “Ya Playin’ Yaself”, a uključuje i njegov prvi za Gang Starr snimljeni rep “I’m a Man”. Pritom je repao uz Phillijevu pratnju i bez nje, da bi ljudi osjetili glas kao instrument.
Osim “lažljive” knjižnice par disseva popušila je i publika odmah nakon prve pjesme. Nakon što je Jeru utvrdio da je previše opuštena (nešto što Osječani vjerojatno često čuju, skupa s drugim Slavoncima), uslijedilo je uštimavanje publike kakvo možemo vidjeti u klubu ili svatovima, ali je uspješno prevedeno u kontekst priručne dvorane. “Imam dva pravila kad rasturam mikrofon”, rekao je Jeru, “prvo, ne zabavljam se ako se ne zabavlja svatko od vas. Drugo, vi radite sve što vam kažem i tek onda ćemo se zabaviti.”
Stotinjak poslovično letargičnih Osječana vrištalo je još prije početka druge pjesme i kontinuirano do kraja pokazujući Jeruu da ozbiljno shvaćaju pravila. Zviždali su, vikali, auditivno reagirali i za vrijeme narativnih segmenata, unatoč manjku kisika u prostoriji. Uz to publika je više puta dobila zadatak i uglavnom ga uspješno ispunjavala sve dok na red nije došlo vokaliziranje boom bap ritma. Tada u sobi nije bilo dvoje sposobnih pratiti ritam, što je, kao u šali, uvjerljivo potvrdilo mit da bijelcima nije dano da prate ritam ili igraju košarku. No zato je osječki MC Rima osvjetlao naš bjelačko-slavenski obraz svojim odjavnim repom.
“Esenciju hip-hopa, duh hip-hopa čine stil i ‘rocking’”, rekao je Jeru. Dakle, sve treba biti učinjeno sa stilom i na najbolji mogući način. Sastojci su zajednički, ali svatko je pozvan na to da ih učini svojima odnosno snaga hip-hopa jest u njegovoj raznolikosti. “Hip-hop kultura je način na koji ljudi od onoga što ih najviše boli naprave spomenik.” Ona pruža mogućnost suočavanja s nevoljama i njihovo prevladavanje, svjedoči Njujorčanin, danas stanovnik Barcelone.
Osječani su bili odlični, za bijelce, a mnogi od njih odlučili su nakon sinoćnjeg događaja pratiti Phillija i Jerua do Vukovara, gdje se danas nastavlja turneja američkim kutcima.