Pet arena Aleksandre Prijović u posljednjih je nekoliko mjeseci jedna od najaktualnijih i najdiskutiranijih tema svih regionalnih medija i društvenih mreža

Dojam je da je glasniji odjek onih zgroženih i onih koji u nevjerici tvrde da nikada prije nisu za nju čuli, no, prava istina postaje jasnija već pri prvim taktovima pjesme “Za nas kasno je” s kojom je otvorila svoj i četvrti koncert u nizu, na kojem smo bili prisutni. Njeni slušatelji itekako su glasniji, a ima ih u Hrvatskoj sigurno i za više od pet Arena Zagreb.

I ne, ovo nije sumrak čovječanstva, kulture i umjetnosti, kako bi mnogi pomislili. Za nas nije kasno, ali samo ako iz ove glazbeno-poslovne priče nešto naučimo.

Aleksandra Prijović u Areni Zagreb/Igor Soban/PIXSELL

Glazba za masovnu publiku 

U posljednjih nekoliko godina jasno je kako je glazbena publika u Hrvatskoj podijeljena u tri tabora – radijski, koncertni i digitalni. Samo glazbenik koji se uspije naći u sjecištu ovog vennovog dijagrama ima potencijal napraviti projekte ovakvog kalibra. Kada se na to doda i zakon brojeva i uključi veoma široka publika koju, uz audiofile čini i običan slušatelj, usputni konzumer glazbe koji ne zalazi u preveliku dubinu (a kakvih je većina), tada je jasno da je repertoar ipak potrebno pojednostaviti i prilagoditi ukusu većine, koji se iz desetljeća u desetljeće mijenja. Ako je cilj postizanje ovakvog razmjera uspjeha, naravno.

Pop i zabavna glazba nikada nije bila oličenje dubokoumlja, a to joj nije ni svrha. Često to zaboravljamo. Također, zaboravljamo da zabavna glazba ne treba u sebi sadržavati orijentalni melos. Osamdesete, devedesete i početak novog milenija hrvatske glazbe tome je jako dobar primjer. Ova vrsta glazbe gotovo uvijek ima najbrojniju publiku, ne samo kod nas, već i u svijetu.

Zabavna i pop glazba u Hrvatskoj trenutno je u veoma čudnom stadiju – rijetki su autori za šire mase koji ne razmišljaju isključivo o prikladnosti formata pjesme za radijske postaje. Upravo smo tako dobili mnogobrojne financijski za pojedince zadovoljavajuće pjesme čiji je radijski život takav kakav jest sam po sebi dovoljan te ne pretendira na bilo kakvo značajnije koncertno izvođenje.

Jer, ovaj put je lakši i jednostavniji, za razliku od građenja koncertne publike na terenu što je itekako zahtjevnije i kompleksnije te zahtjeva veća inicijalna ulaganja uz dulje razdoblje povrata sredstava. S treće strane, digitalna publika obitava tamo gdje je konkurencija opaka, a tržište globalno, gdje se potrebno strateški nametnuti, a za što su potrebna neka nova znanja i vještine u koje rijetki više ulažu.

Za sve to, ključna je strategija, kao i u svakoj drugoj industriji, gdje je logično biti isključivo orijentiran na posao (eng. business-oriented) ako se očekuje bilo kakav značajniji uspjeh. U Hrvatskoj glazbenoj industriji, opet, rijetko se danas stvari gledaju na taj način i strateški promišlja uz uvođenje inovacija koje nose određene rizike i izlazak iz zone komfora.

Lepa Brena, Aleksandra Prijović i Jelena Rozga u Areni Zagreb/Marko Lukunic/PIXSELL

Strategija i investicija

Dragan Brajović Braja, autor najvećih hitova Aleksandre Prijović, o njihovom zajedničkom putu do čak pet zagrebačkih Arena i po nekoliko u ostalim najvećim gradovima bivše države u sklopu aktualne turneje Od istoka do zapada, govorio je na ovogodišnjoj MAKK konferenciji.

Njihova priča nije neki SF, čarobnjaštvo ili utjecaj tajnih podzemnih društava, već je zdrava i jasna poslovna strategija te plan razvoja, plasmana i eksploatacije proizvoda, u ovom slučaju pjesama. Arene su, govori, počeli planirati 2019. te nekoliko godina unaprijed definirali svaki svoj poslovni korak. Strategija je ključna, tvrdi, a ona sadrži dvije važne stvari – ulaganje u proizvod te plasman prilagođenog proizvoda ciljanoj publici.

U samo jedan spot Aleksandre Prijović uloženo je preko dvadeset tisuća eura. Za treći studijski album Zvuk tišine snimljeno ih je devet, za svaku pjesmu s albuma. Spotovi zato izgledaju “svjetski”, baš kao što je i scenografija koncerata aktualne turneje. Velika pozornica, laserski show, vatra i konfeti te čak dvadeset i četiri člana pratećeg benda i plesača.

Pazilo se na svaki detalj programa, a Aleksandra, kako je izjavio Brajović, uz pjevačke vještine posjeduje karizmu bez koje nema ovakvog uspjeha izvođača. Pjesme su bile te koje su vodile koncertni spektakl, a karizma i izvođačke sposobnosti Aleksandre samo su ih dodatno naglasile. Uz nju je baš svaki stih publika glasno pjevala i proživljavala.

Baš kao stihove legendarnih pjesama hrvatskih autora koje su jednako snažno odjeknule Arenom: “Dođi” autora Marijana Brkića i Marina Ribarića, “Tek je 12 sati” Mire Buljana, Boytronica, Darka Juranovića i Vanne, “Hajde da ludujemo” Zrinka Tutića i Alke Vuice te “Ginem” i “Dani su bez broja” bračnog para Huljić koje je izvela u duetu s Jelenom Rozgom, posebnom gošćom večeri.

Neupitno je kako je upravo jednostavnost ključ uspjeha popularne i zabavne glazbe, posebice u stihovima, no ovih je pet pjesama ukazalo na činjenicu koliko su hrvatski autori sposobni jednostavnost pretvoriti u ljepšu estetiku od susjedne, koja često zvuči grublje i sirovije, što joj se i zamjera, ali i u elegantniju i decentniju emociju.

Velikih hitova kao što su navedeni u posljednjih desetak godina moguće je nabrojati na prste jedne ruke. U susjedstvu je situacija ipak drugačija, jer, učili su od naših autora i glazbenih profesionalaca, a internetske platforme ruše sve granice i barijere.

Aleksandra Prijović u Areni Zagreb/Igor Soban/PIXSELL

Digitalni marketing i radio kojeg nitko ne sluša

Regionalne se izvođače često optužuje da su im milijunski pregledi na YouTubeu i ostalim servisima “kupljeni”. Uistinu, postoje određene platforme na kojima se mogu kupiti fantomski pregledi i komentari, a o kojima smo pisali prije dvije godine. U slučaju Aleksandre Prijović, otkrio je Brajović na MAKK-u, danas se jako malo ulaže u direktno boostanje sadržaja na internetskim platformama. Plaćanje oglasa možda i jest dobar način na samom početku karijere, no, jednom kada publika prepozna izvođača i izvođač prepozna svoju publiku, kaže, potrebno se ponovno pozabaviti strategijom i usmjeriti promociju prema svojoj ciljanoj publici.

Prvi je na taj način Arenu Zagreb napunio Massimo u suradnji s radijskom postajom Top Radio, s kojom dijeli karakter sadržaja i ciljanu publiku. Arena Zagreb činila se prilično ambiciozno, no ispunjena je do posljednjeg mjesta vještim ulaganjem i promocijom.

No, pjesme Aleksandre Prijović ne izvode se na radiju, zar ne? Pogrešno, izvode se na jedinoj specijaliziranoj radijskoj postaji za ovu vrstu glazbe, postaji Extra FM koji je dostupan na regionalnoj frekvenciji na području Grada Zagreba i okolice, ali i na globalnoj internetskoj frekvenciji. I dok mnogi i dalje tvrde kako ne slušaju ovaj radio, njihov je program u potpunosti usmjeren prema promociji pjesama i djelovanja glazbenika i autora ovog žanra, što je često zapostavljeno na ostalim radijskim postajama u moru svakodnevnih životnih i trivijalnih dogodovština voditelja koji se često nameću kao veće i bitnije figure od samih izvođača i pjesama.

Extra FM pazi i na najsitnije detalje poput najave pjesme i imena glazbenika (jer, koliko vam se puta dogodilo da slušajući radio ne primite informaciju tko je osoba koja izvodi glazbu, a kamoli tko je autor). Extra FM itekako pridaje pažnju ovom segmentu, kao i ciljanim najavama koncerata koji su sadržajno bogatiji od pukog plasmana plaćene reklame u eter. Njihove PR kampanje također nisu puko skupljanje količine objava po raznim medijima reda radi, već ciljan plasman proizvoda s unaprijed postavljenim i mjerljivim ključnim pokazateljima uspješnosti.

Tko sluša Aleksandru Prijović kada je nitko ne sluša?

U Areni Zagreb bilo je moguće vidjeti sve generacije na jednom mjestu, no dominirala je mlađa populacija, po slobodnoj procjeni od 15 do 23 godine. Česta konfuzija u traženju svog mjesta otkrila je kako su se vjerojatno po prvi put našli u ovoj dvorani, neki i po prvi put na ovakvoj vrsti događaja, no shvatili su ga jako ozbiljno te izvukli svoje najbolje krpice iz ormara te pazili na svaki detalj svog outfita. Jer, ovo je place to be.

Jedna stvar je bila zanimljiva, koju se gotovo nikada na koncertima ne viđa, a to je pristojno formiranje reda za šank. Prilično neočekivano, pomalo šokantno, ali ono što ovu publiku krasi jest izuzetna pristojnost ponašanja, potpuno suprotno od svih aktualnih stereotipa.

U Arenu prema službenim podacima maksimalno stane 18 600 posjetitelja, uzmimo u obzir i veliku produkciju koja parira svjetskim velikanima koji su svirali na tom mjestu, pa je sigurno kapacitet time smanjen za nekoliko tisuća. Svih tih desetaka tisuća ljudi koji su došli na koncert iz raznih krajeva Hrvatske nije dopustilo da niti jedan stih prođe neotpjevano. Na trenutke nadglašavajući samu Aleksandru i uvažene goste.

Došli su samo da vide oko čega se digla euforija u medijima zadnjih nekoliko mjeseci? Nisu ostavili takav dojam.

Setlista je bila pomno isplanirana, tako da je atmosfera bila uzavrela od prvog do zadnjeg odsviranog takta uz kratku akustičnu pauzu. Na četvrtom koncertu ugostila je i Lepu Brenu, Sašu Matića i Jelenu Rozgu koji su i sami punili ovaj prostor. Lepa Brena najavila je tog dana koncert za točno godinu dana i, evo, nakon samo jednog dana ostale su ulaznice samo na gornjim tribinama. Kroz koncerte prodefilirala je krema ove scene, izvođači kao Milica Todorović, Tea Tairović, MC Stojan, Aco Pejović, Željko Samadržić, Dejan Kostić i Bojan Vasković.

Uspjeh je njen jedini grijeh

I dok u susjedstvu svakog tko se bavi bilo čime, bilo dobro ili loše, uzdižu u nebesa, opravdano i neopravdano (više ovo drugo), mi volimo pljuvati po svemu iole uspješnom. Aleksandra Prijović i njen tim uspjeli su ispisati povijest.

Radili su marljivo i pametno na svim frontovima, ulagali u pjesme, produkciju, spotove, scenografiju, promociju i svaki segment koje glazbena industrija zahtjeva. Strateški i promišljeno, uz neizostavan naglasak na jednostavnu ljudsku emociju stavljenu u kontekst sadašnjeg vremena za kojom običan uvijek slušatelj žudi. Na najvišoj razini. I tako se jedna planirana Arena pretvorila se u čak pet.

I nakon tri puna sata koncerta publici nije bilo dovoljno. 

Arene su napunili i Jelena Rozga, Petar Grašo, Dalmatino, nedavno smo svjedočili dvije zagrebačke Arene Doris Dragović, a na dan drugog Aleksandrinog koncerta u Areni klapa Intrade pjevala je pred punom Cibonom. Znači, potražnje za hrvatskom zabavnom glazbom ne nedostaje, no ono što sigurno nedostaje su poslovni modeli nalik na ovaj Aleksandre Prijović i njenog velikog tima profesionalaca koji bi omogućili da hrvatska glazba ponovno postane prisutnija među širokom publikom, a time i konkurentnija na tržištu.