26
stu
2023
Izvještaj

Prvi od dva dana

Doris Dragović u Areni Zagreb: Duboki emocionalni odjek

Doris Dragović

Koncert Doris Dragović trajao je tri sata / Foto: Pixell/Karlo Klasić

share

Prvi od dva koncerta Doris Dragović održala je u rasprodanoj zagrebačkoj Areni u subotu, 25. studenog

Doris Dragović

Na nastupu su bile uglavnom obožavateljice / Foto: Pixell/Karlo Klasić

“Ima nešto u tome” kad se vole publika i dobra vila hrvatske pop glazbe jer Doris Dragović je doista tako djelovala u svojim bajkovitim odjevnim kreacijama koje je promijenila u tri navrata i ujedno obilježila različite dijelove svojih koncerata. To, što je publika već od prve pjesme pjevala cijele refrene, Doris je ostavljalo bez riječi. Mate Mišo Kovač treba raširiti ruke kako bi publici dao znak, ali ova je publika sve radila sama. Bili na repertoaru “Jedini”, koju je Doris posvetila svome suprugu, ili “Neću propast ja”, ženski glasovi orili su se najvećom zagrebačkom dvoranom. Večer puna emocija bila je prožeta glazbom, ali ne toliko velikim riječima. Doris bi povremeno nešto rekla, ali te su najave zvučale poprilično nespretno, posebno kad je govorila o pjesmama pjevača koji su ove godine preminuli, a njoj puno značili. Iznenađenje su bile pjesme “Umoran”, kojom je odala počast Jasminu Stavrosu, ali i impresivna obrada Tine Turner “We Don’t Need Another Hero”, pri kojoj je djelovala vrlo osnaženo, a gdje joj se na pozornici pridružio plesni zbor Zagrepčanke i dečki te Lana Škrgatić.

Trosatni koncert nije bio dovoljan da se izredaju svi hitovi koje je Doris imala u svojoj karijeri. Možda su me razmazili neki drugi veliki izvođači koji su na ovako važnim koncertima u Arenu uvijek dovodili goste, ali nedostajalo mi je čuti Jacquesa Houdeka u “Ima nešto u tome”, Mladena Bodaleca u “Bakljama ivanjskim” ili Petra Grašu u “Što je od mene ostalo” koliko god su sjajno njihove glasove imitirali glazbenici iz pratećeg benda. Doduše, Jelena Rozga pratila je koncert iz publike, ali nije joj se pridružila na pozornici kad je na repertoar stigao “Sudnji dan”.

Kraj prvog dijela koncerta ipak su obilježili gosti instrumentalisti. Čelist Martin Kutnar i violinist Matej Mihaljević, s Antom Gelom, brojnim gudačima i Dorisinim pratećim bendom imali su višeminutni crossover nastup spajajući klasiku s hitovima poput “Sedam mora, sedam gora” koja je posve raspametila publiku.

Neke su pjesme s promijenjenim aranžmanima poprimile novo ruho i postale puno otkačenije. Tako je “Gabrijel” imao poduži flamenco uvod, “To” je postala samba, dok se “Brod za nabolje” s nježnim klavirskim uvodom razvio u toliko veliku pjesmu da je Doris nakon ove izvedbe dobila ružu iz publike. Vrhunac koncerta definitivno je bila “Marija Magdalena”, jedan od posljednjih masivnih hitova Doris Dragović i naša najuspješnija eurovizijska pjesma od samostalnosti. Iz tog vremena bila je poznata i pjesma “Moram”, još jedan hit Tončija i Vjekoslave Huljić s dance elementima koji se, ovako izvedbi uživo, dosta naslonio na ogroman hit Cher iz 1998., “Strong Enough” kojim si je uz “Believe” revitalizirala karijeru.

Vokal Doris Dragović žarišna je točka svake pjesme koje, sudeći prema izrazima publike, idu ravno u srce s dubokim emocionalnim odjekom. Koncertna lista bila je prilično šarolika, od plesnih i energičnih (“Petak”, “Šakom o stol”), neizostavnih (“Malo mi za sriću triba”, Zemlja i stina”, “Ni riči”, “Ti si moja ljubav stara”) do posljednjih hitova (“Sve smo mogli imat”). Drugi dio koncerta donio je nešto laganije pjesme koje su predvodili “Krivi ljudi” i izrazito emotivna, domoljubno obojena izvedba “Dajem ti srce”. Takva je bila i “Ovo je naša krv” kada su, primjerice, u publici počele nicati hrvatske zastave.

Za one koji traže sveobuhvatnu sliku, Doris Dragović je tip izvođača čije su pjesme utkane u odrastanje i život svih nas. Ipak, to su pjesme koje djeluju snažnije u intimnijim prostorima jer traže prisnost, suosjećanje, blizinu, i nose neku nježnu energiju. U ovako velikim dvoranama emocija se negdje razleti. Gledajući publiku, ona je doista uživala, ali posebno se probudila na pjesmama poput “Marija Magdalena”, “Željo moja”, “Sedam mora, sedam gora” i “Baklje ivanjske”, pjesama koje posjeduju neki stadionski štih. Zbog toga sam dobila dojam da cijela večer prije toga odisala nekom uspavanošću. Popularnost Doris Dragović je neupitna i svojim će jednostavnim popom i sentimentalnošću uvijek pronaći put do srca svojih, mahom, obožavateljica, a za sve koji žele ponoviti zadaću, novi koncert slijedi večeras.

Moglo bi Vas zanimati