IRON MAIDEN NA NOVI NAČIN
Metaklapa i Zagrebačka filharmonija u Lisinskom: Idealna ravnoteža
Na nastupu u zagrebačkoj dvorani Vatroslava Lisinskog 3. svibnja Metaklapa i Zagrebačka filharmonija u izvedbi obrada pjesama Iron Maidena realizirali su prirodno srastanje novostvorene vrijednosti
Od starinskih dalmatinskih konoba, maloga trga u drevnom središtu Omiša, arene staroga Rima u Puli do monster velikog festivala heavy metal rocka Wacken, duh dalmatinske pisme zaustavio se nakratko u dvorani Vatroslava Lisinskog 3. svibnja.
Na opće čuđenje, veliku radoznalost i lako moguće skepsu s obzirom na silnu najširoj publici podilazeću trivijalnost crossovera: dalmatinska klapa Metaklapa i Zagrebačka filharmonija bili su šokantno, preugodno iznenađenje u vlastitim, autorskim izvedbama pjesama Iron Maidena, jednoga od najvećih heavy metal rock-bandova u povijesti na svijetu. I to na premijernom koncertu. Nije bilo štih-proba po manjim mjestima nego odmah u Palaču Lisinski. Kako i ne bi kad su prije ovoga to bila sasvim tri različita svijeta: dalmatinska klapa, heavy metal Iron Maidena i Zagrebačka filharmonija!
Nije dvorana bila ispunjena, bilo je publikom praznih prostora ali ono što su kršni momci iz Metaklape i Zagrebačka filharmonija zamislili, pripremili i na kraju izveli bilo je tako uzbudljivo, napeto da su svi bili jednostavno fokusirani samo na ono što je dolazilo s pozornice.
A te praznine, ‘enklave’ bez posjetitelja vjerojatno su velikim djelom krivica nedostatka učinkovitoga marketinga. Jer ovo je bila premijerna izvedba projekta o kojem se jako malo znalo a ni sudionici ga nisu čuli prije proba i svečane večeri.
I jest činjenica da je ovo bio dio Off ciklusa Zagrebačke filharmonije ali nedostajala je toliko potrebita ‘izazivajuća’ atmosfera u javnosti. Jer, razloga je bilo i to pravoga artističkoga. I neupitne velike hrabrosti aktera, i klape i autora orkestracija i Zagrebačke filharmonije.
Jedan od zamašnjaka projekta je aranžer, autor orkestracija Marin Rabadan, član Zagrebačke filharmonije a dirigent je bio Veton Marevci.
Osobno, krenuo sam na koncert bez ikakvih predrasuda (tako i treba), jedino s razmišljanjima o tome kako me kroz povijest iskustvo učilo da klasika i rock nisu baš uvijek išli ruklu pod ruku i znalo je biti razočarenja. Posebice Metallica iako je u simfonijskom projektu (San Francisco Symphony Orchestra) radila s Michaelom Kamenom. Jednostavno nije išlo. Što su radili Urlich i Hetfield sa simfonijskim orkestrom iza leđa?
S druge strane, došlo je do fantastičnog spoja finskog gudačkog kvarteta čela Apocalyptica koja je slavu i karijeru napravila svirajući upravo Metallicu!
S treće strane tržište su preplavili instant projekti crossover tipa ulagujući se i pop publici i publici klasike s takvom trivijalnošću da su brzo i nestali sa scene. To su bili trgovci a ne umjetnici.
To naravno nije slučaj s Metaklapom i Zagrebačkom filharmonijom u slučaju s pjesmama Iron Maidena. Godinama je Metaklapa stjecala međunarodnu prepoznatljivost samo s a cappella nastupima.Naročito nastupima na jednom od najvećih i najvažnijih (i društveno i glazbeno) metal festivala u Njemačkoj – Wackenu. Metaklapa jednostavno je savršeno potkovana s biti dalmatinske klapske pjesme a onda isto tako savršeno sa stvaralaštvom Iron Maidena i dodirnim točkama njihove glazbe s klapskom pjesmom. Nije čudo da su onda i domaće i međunarodne publike bile i ostale ekstatične.
Komplimentiraju ih na You Tubeu, na primjer, od Meksika i Čilea do Europe. Jedan je naš momak napisao: „Uz vojnu muziku i cijelu ceremoniju neka me uz ovu obradu pokapaju“. Riječ je o a cappella verziji Metaklape čuvene pjesme Iron Maidena “Fear Of The Dark”.
Drugi je pak napisao: „I tako je nastao novi žanr – Klapacore!“
Što će tek biti nakon što u javnost prodre koncert iz Lisinskog!
Uvod je bio bez klape, Zagrebačka filharmonija izvela je “Dance Of The Death” a onda su joj se pridružili momci Metaklape s “Aces High” i odmah je, od prve, bilo jasno da su se ovdje na jednoj na prvu začudnoj ideji, nemogućoj misiji našli pravi ljudi na pravom mjestu i u pravo vrijeme. Sve skladno i svirano s takvom ljubavlju, strašću i umijećem da je publika – od koje mnogi vjerojatno nikada nisu ni čuli za Iron Maiden – oduševljeno reagirala. Oduševljenje je bivalo sve veće kako su se nastavile nizati “Flight of Icarus”, “Blood Brothers”, “Wasted Years”. Prvi dio zaključila je opet sama Zagrebačka filharmonija s “Alexander The Great”. Bez pauze slijedio je veliki finale s “Tears Of Dragon”, “The Clairvoyant”, “Brave New World”, “The Evil That Men Do” i fenomenalna “Run To The Hills”.
I aranžer i dirigent a naročito Metklapa su se u ovoj pjesmi iskazali, pokazali su svu slojevitost i dinamičnost kao i većim dijelom koncerta. Bio je to fantastičan zvučni zid cijelo vrijeme. Cijela Filharmonija a posebno nadahnuti udaraljkaši. Napravljena je idealna ravnoteža, sklad klape i velikog orkestra, melodičnost i dinamičnost pjesama Iiron Maidena.
Cijela priča nije rađena proračunato da se dopadne na brzinu iako su često kompleksni aranžmani i isto takvi vokalni dometi bili odmah prepoznati i izmamljivali su frenetične reakcije. Šokirani su malo bili i – u najpozitivnijem značenju te riječi – članovi Metaklape pa je jedan uz pozdrav uzbuđeno rekao gotovo usred koncerta:
„Prije deset godina naravno da nisam mogao ni zamisliti da ćemo biti na pozornici Lisinskog i dijeliti je sa Zagrebačkom filharmonijom.“
No, eto kad se nađu tako snažni, inovativni umjetnici kao što je sinoćnja ekipa onda je sve moguće. Na apsolutno svoj autentičan način spojiti baštinu dalmatinskoga klapskog pjevanja, predivne i često vrlo složene pjesme metal junaka i klasičnog velikog orkestra.
Zapravo, svi zajedno stvorili su, ekonomisti bi rekli – novostvorenu vrijednost koja će se tek izučavati i analizirati. Ni jednog trenutka nisam ni pomislio na originalne izvedbe Iron Maidena ili tipično klapsko pjevanje. Nisu oni svi skupa u suštini ništa spajali, poguravali žanrove. Sve je u njih prirodno sraslo u nešto novo i tako uzbudljivo obogatilo svakodnevno glazbeno zvukovlje. To je projekt koji bi urgentno trebalo planirati za Ljetne igre u Dubrovniku, pulsku Arenu, Tvrđavu Svetog Mihovila u Šibeniku a na jesen i u zimu…
Bis?
Naravno pripao je, rekao bih, razdraganoj verziji vječnog hita “Fear of The Dark”. A onda u zagrebačku kišnu noć s radošću, sa spoznajom da se u nas dogodilo nešto novo i lijepo u glazbi. Zvuči banalno ali stvarno je bilo lijepo.
P.S. Baš me zanima što će, kad do njega dođe, na ovaj projekt reći Steve Harris, utemeljitelj i glavni autor Iron Maidena. On je već jednom komplimentirao Metaklapu kad su mu momci a cappella u Wackenu izveli “The Clairvoant”.