01
kol
2024
Retrospektiva

DOKTORI PUKNUĆA

Kuzma & Shaka Zulu u tri poglavlja

Kuzma & Shaka Zulu

Majstori ljetnog sounda: Kuzma & Shaka Zulu / Ilustracija: Hrvoje Dešić

share

Dalmatinski rap-reggae-dance-italo disco dvojac iz naslova za sebe kaže da su, uz Thompsona i Vitasovića, jedini hrvatski izvođači koje je na put uspjeha i slave dovela podrška publike. Ako znate o kome je riječ, vjerojatno ih već volite, a ako nemate pojma, pa i to je indikativno za taj splitski duet koji nosi ime afričkog poglavice

 

Doktori puknuća Kuzma & Shaka Zulu nikad nisu ciljali na to da budu u trendu, niti u bilo kojem drugom sektoru matriksa gdje ljeto i mladost ne traju vječno. Međutim uvijek ih je krasilo zdravo samopouzdanje i čvrsto uvjerenje da svojoj publici samo oni znaju udovoljiti do kraja.

Prešli su dug put od glazbenog fenomena iz devedesetih do živog internetskog mema koji razumije samo grupa ljudi koja se kreće tim prosječnom surferu skrivenim dijelom weba. Plivaju u brzim naočalama i protiv struje a s njima je uvijek sezona proljeće/ljeto, Made in Italy osamdeset i neke.

Da su predmeti u špajzu, Kuzma & Shaka bili bi dva preparirana lososa s umetnutim kazetofonom. Da su prijevozno sredstvo, bili bi stara Lada. Da su video igrica, bili bi Rad Mobile.

AUTORSKI KLJUČ

Danas su Kuzma & Shaka Zulu Saša Kuzmić & Galileo Tajč, ali kao pravi tandem oni su zaživjeli tek na trećem albumu grupe. Kuzma & Shaka Zulu najprije je bio autorski bend Saše Kuzmića, rođenog u Splitu 1970. godine. Naime Tajč je oduvijek bio dio Shake kao bubnjar. No tek je kasnije iz pozadine prešao u prvi plan kao izvanserijski MC i počeo s Kuzmom raditi na tekstovima.

Vođa, autor i osnivač KSZ-a klavir je prosvirao sa samo pet godina, a pohađao je i glazbenu školu. Počeo je s klasikom, a onda se zainteresirao za Queen, Beatlese, Elvisa i pop glazbu općenito. Nekoliko godina kasnije počeo je svirati sintesajzer u lokalnim bendovima, a krajem 1993. osnovao je svoj. Kao najbolji bend koji je tada imao priliku vidjeti uživo ističe Ekatarinu Veliku. Tajč se glazbom zarazio kao trinaestogodišnjak, na koncertu Bijelog dugmeta.

Neobičan naziv benda Kuzma & Shaka Zulu nadahnula je tada popularna i pomalo kontroverzna južnoafrička miniserija Shaka Zulu. No Shakin život nikada nije bio tema njihovih pjesama. Središnje mjesto u kronikama splitske svakodnevice nisu imali ratnici nego partijaneri i sitni kriminalci.

Sjena rata, ekonomska kriza i sveprisutno bezakonje devedesetih kumovali su stvaranju splitskog stanja uma, u kojem su povjerenje i nadu u bolju budućnost zamijenili temperamentni optimizam i smrtonosni hedonizam. Prva pjesma koju je Kuzma snimio kao Kuzma & Shaka Zulu bila je “Jedna mala Iva”, koja kroz niz urbanih minijatura, od Peristila do Pometovog autobusa, opisuje mlade koji od stvarnosti bježe u ovisnost.

Tekst te pjesme napisao je Zoran Vulević koji kasnije nije sudjelovao u radu benda, iako im je nedvojbeno pomogao da zauzmu mjesto među začinjavcima rapa u Hrvata. Pesimistična poruka o mladima zarobljenima u krugu destruktivnog ponašanja brzo je pronašla put do radijskog etera. Nakon “Ive” uslijedili su “Party (Ruke gore)”, “Vozimo se, vozimo” i “U mojoj ulici”.

„Kad smo se pojavili, bili smo baza. Pjevali smo o tulumima, ludim provodima, pušenju trave i, općenito, puknuću mladih poslije rata. Kako tada nitko nije imao hrabrosti pjevati o tome, bila je to kvaka 22 koja nam je otvorila sva vrata, nešto novo. Bez lažne skromnosti mogu reći, bio je to prvi rap-album u Hrvata”, rekao je o tim danima Kuzma ranih dvijetisućitih.

KSZ je s vremenom ispao iz hrvatske priče o hip-hopu, možda čak i vlastitim izborom. Naime Kuzma je u pjesme koje su govorile o alkoholu, drogi, nasilju i strahu upleo „s h e m u  k o j a  t a k o  s m i r u j e“. Bilo je iznimaka, primjerice “Prva liga”, ali kao glavna crta njegova izričaja nametnuo se pronalazak krhke harmonije u besperspektivnom kaosu.

Kuzmin ekstrovertirani eskapizam možda i ne pristaje uz filozofiju uličnih rap-propovjednika, ali on kao kroničar splitske svakodnevice među svojim poklonicima ipak ima apologeta koji mu daju pionirsku ulogu u našoj hip-hop priči.

Prvi album Kuzme & Shaka Zulua Prva liga izašao je u jesen 1994. godine. Snimljen je u studijima Nenada Vilovića i Dade Marušića uz pomoć nekoliko gitarista, a jedan od pratećih vokala na albumu bio je Dean Dvornik. Uz u splitskom điru već prihvaćene hitove, na njemu su se našle i pjesme “Puknuta ekipa” te “Najljepše oči Trogira”, ali u narodu najdulje živi ironična oda Getaldićevoj ili bilo kojoj ulici.

“U mojoj ulici” opisuje svakodnevni život u mirnoj gradskoj četvrti gdje se ljudi dobro poznaju i skupa uživaju u jednostavnim zadovoljstvima. Nostalgija kojom pjesma odiše, shvatili je doslovno ili ne, dobacila je puno dalje od Splita, o čemu svjedoči i Neredova obrada/suradnja s Kuzmom.

„To su neke slike Splita iz osamdesetih, opušteni, bezbrižni život, ljeto u kvartu, toplina noći uz more, puno tajni koje još treba otkriti. Ima tu neke magije koju ne mogu objasniti…“, rekao je Kuzmić. „Osamdesete. Umjetnost iz tog vremena stvarala je pozitivnu atmosferu koja danas postoji još samo u pjesmama Kuzma & Shaka Zulu“.

Dvije godine nakon prvijenca objavljen je album Lito ide mala na kojemu je Kuzma skrojio neki novi đir. „Nisam više htio album koji bi ličio na prvi, u načelu rap-album, a publika je vjerojatno očekivala upravo to“, komentirao je Kuzma svoj zaokret prema popu, to jest, italu i eurodiscu, koji su mu dali alate da ljudima ponudi ono što je htio, a ne ono što je tada bilo u trendu.

Italo-disco đir bila je druga stepenica u razvoju KSZ zato jer je Kuzma poželio da nove pjesme imaju razigrane melodije, a i takvu glazbu je bilo moguće pristojno snimiti u uvjetima kućnog studija. U skladu s postulatima tog žanra Kuzmine su pjesme postale nešto romantičnije, a hedonizam je preuzeo karakteristike turizma, odnosno njegovo vremensko i prostorno ograničenje.

„More, more, kada te lito pita, ne daj ga jeseni“, pjevao je Kuzma na tom albumu, a u sličnom ključu kasnije je skrojio ostatak svog opusa. Ljeto i more za njega su simbol mladosti, bezbrižnosti i svega dobrog čemu u životu treba težiti, ali i izvor nepresušne čežnje, koja i dvadeset godina kasnije pumpa ljetne hitove s pečatom KSZ-a.

Lokalne teme i dalje su živjele u pjesmama kao što su “Financijska policija” i neobično dirljiva “Godine ove”, ali glavni motiv bila je jadranska idila. Od talijanizirane romanse “Dalmatino“ preko navijačke “Majstori s mora” do mekog ZF-a u “Zaspala na suncu”, ljeto i more, stara mangupa dva, živjeli su svoj najbolji život u Kuzminom katalogu pjesama. Na ovom albumu u nizu pratećih vokalista našao se, između ostalih, Tiho Orlić.

Singlovi su bili radijski hitovi, ali publika u diskačima i na domaćim festivalima tada nije imala sluha za disco. Tek je s vremenom prihvatila da je taj novi pravac KSZ-a pouzdani transporter u dobra stara vremena. Zanimljivo je da je samo tri godine nakon albuma Lito ide mala nizozemski producent i DJ I-F objavio Mixed Up In The Hague Vol. 1, poznat i kao „sveti gral“ koji je pokrenuo revival italo-diska, žanra koji i danas odbija umrijeti.

Kuzma i Shaka Zulu su italo-disco prilagodili dalmatinskom mentalitetu, ali su mu ipak bili neobično vjerni. Naime taj zvuk je pozadina bezbrižnog ljeta i kao takav je preživio u skladištima vinila u hladnoj Skandinaviji. U Italiji osamdesetih stranci bi plesali uz pjesmu, slušali je, a onda otišli kući s pločom kao uspomenom na beskrajno ljeto pod talijanskim suncem.

U tom je smislu italo-disco bio gotovo nacionalna himna, soundtrack dell’estate infinita. Ono što KSZ nisu nasljedovali od italo-disca je njegov seksepil i futuristička estetika. Legitimizirali su se pjesmama za mozgove spržene dalmatinskim suncem, ali njihovu bazu fanova nikada nisu činili turisti. Čak i oni domaći često su zbunjeni učinkom koji na dalmatinsku omladinu ima KSZ.

Zato se u moru zaljubljenih komentatora ispod videa grupe uvijek nađe jedan koji ne kuži. Taj nekužer očigledno nije iz Splita i nije ih vidio uživo. Ili odbija dići ruke gore kad mu tako kažu. Moguće je i da se boji složenih emocija koje bi mogao upisati u njihove jednostavne stihove. Zaista, lutajući po bespućima interneta možete pronaći svakojaka svjedočanstva.

Treći album Idemo na more objavljen je 2003. godine. Velikim dijelom činile su ga pjesme izvedene na splitskom, kninskom i mostarskom festivalu u godinama na prijelazu tisućljeća. Među njima su “Popi’ pivu, skoči u Rivu” (s tim čudnim apostrofom), manifesti njihove životne filozofije “Sidin na zidiću” i “Neću sladoled”, rugalica lokalnom turizmu “Lipo je more” te nimalo suptilna “Everybody (Gori trava zelena)”, poznata po rubno gledljivom spotu.

Ako Idemo na more treba sažeti nečim što nije njegova upečatljivo neozbiljna naslovnica, bio bi to slogan propasti domaćeg turizma „’ko to more platit’“. Ima tu politike, lopova, droge, ishlapjele mineralne, salmonele, ozonskih rupa, prekršajnih sudova, spominje se i Dražen Budiša:

Trava nije žuta

trava nije priša

možda ju je pušio

i Dražen Budiša.

No opći dojam je da ne treba ništa raditi i da treba malo o’ladit’. „Avanture toplih noći to je sve što ostaje i što je bilo, bilo je, meni ništa ne nedostaje“, stoji u potpisu tog trećeg izdanja. Vi još jednom birate hoćete li ih shvatiti ozbiljno ili ne. U tome da vas zbune pa izmaknu iz vlastite stvarnosti su, zaista, majstori.

Što se tiče same muzike, ovdje se radi o klasičnom albumu KSZ-a. S Idemo na more oni su zacementirali autentično svoj, kako ga je Goran Pavlov nazvao u fantastičnoj posveti Kuzminoj veličini, „italo-dance rep treš“. Nakon tog albuma Kuzma i Leo odlučili su prekinuti glazbenu karijeru koja im ionako nije bila jedini izvor zarade. A onda je došao YouTube.

„Sjedili smo tako jednu večer i jeli pizzu i pola kile crnih maslina i slušali kako su bezvezne pjesme koje su se vrtile na radiju“, komentirao je Kuzma događaje koji su prethodili njihovom povratku na scenu. „Onda smo sebi obećali da ćemo se vratiti. Rezultat je bio album iz 2010. Di ćemo večeras i od tada je počeo veliki uspon“.

Di ćemo večeras je čisti hedonizam. Osim “Noćas su pederi u điru“ nijedna druga pjesma nema kontroverznih udica. Dapače, većina pjesama je ljubavna, na tragu Belana, Pađena, Vitasovića. Stari KSZ najviše se osjeti u “Dvi, tri tunje” i doktorskoj naslovnoj “Di ćemo večeras”. Od tog albuma do danas KSZ je nanizao još dvadesetak singlova i niti jedan album, ako ne brojimo Best of iz 2017. godine.

„Nikad nisam slušao izvođače, uglavnom samo hitove i to u gotovo svim glazbenim stilovima“, priznao je Kuzma u jednom intervjuu, objasnivši usput zašto mu je od dobro popunjenog albuma i uspješne promocije važnije imati hit, po mogućnosti ljetni, čak i ako je prosinac.

U dvadesetak pjesama koje su KSZ skrojili od svog povratka ima svega, a posebno svijetli trag ostavile su “Budi mlad, budi lud”, “Naloži do kraja empe3”, “Niko nikoga ne jebe”, “Retardi sa fejsa”, “Eo eo”, “7 litara” i “Blagajnica”. To su pjesme čije refrene možete naučiti na koncertu i onda pjevati kad se pjesma ponovi na drugom ili trećem bisu. Naravno, ako imate sreće da se ponovi ona koju želite čuti dvaput.

„Nekoć su bili možda malo pametniji tekstovi“, komentirao je manjak nadahnuća Kuzma, uvjeren da su Kuzma i Shaka dosad sve već rekli. „Skrasili smo se u opuštenoj zabavi i to nam najbolje ide. Nema pametovanja, samo akcija, samo ludilo, samo energija“.

Kuzma navodno nikad nije imao recept za hitove, ali više puta je potvrdio da najbolje ideje dobiva pod tušem i na kupanju. Zato pored citiranja italo-disco hitova, kritike kapitalizma, sponzoruša, društvenih mreža, od svih njegovih poruka neonski svijetli tek „htio bi da ovo ljeto nema kraj“ i „sve je propalo, ali je i dalje zabavno“.

KUZMA I SHAKA ZULU U BROJEVIMA

Kuzma & Shaka Zulu su od 1993. do danas objavili četiri studijska albuma, singlova za još najmanje dva dodatna albuma te se sa svojim hitovima zatekli na četrdesetak festivalskih i ljetnih kompilacija. Najaktivniji su kao live act i očito je da im novi singlovi služe prije svega kao podsjetnici na skore nastupe. Kuzminim riječima, fokusirani su na „vanvremenski live party“.

Najtraženiji su u sezoni, od svibnja do rujna. Zatim se prebacuju na brucošijade, a nakon kraće pauze sviraju na adventima. Isto tako angažiraju ih u svatovima kao bend iznenađenja. Nekoć su nastupali na festivalima diljem Dalmacije, ali svojom su ih reputacijom davno prerasli.

Naime publika koju okuplja KSZ puno je veća i raznolikija od one koju danas okupljaju festivali. Nisu uspjeli nastupiti na Dori, ali uvjereni su da bi na Eurosongu bili hit. Što misli o hrvatskoj glazbenoj sceni Kuzma je najbolje izrazio sljedećim riječima: „Njima Porini, nama puni klubovi, svi zadovoljni“.

KSZ je na glasu su kao inteligentna grupa odnosno duet. Naime i Saša Kuzmić i Galileo Tajč su uz glazbenu karijeru uspjeli studirati i živjeti život običnog tempa. Između drugog i trećeg albuma završili su studije koje su ranije upisali: Shaka ekonomiju a Kuzma elektrotehniku. U to vrijeme Tajč je boravio i u Italiji, a Kuzmić putovao u Njemačku i na Island. Kuzma je tada pokrenuo i vlastiti studio te 2003. u kvizu Tko želi biti milijunaš? osvojio čak 125 tisuća kuna.

Svoj način promocije KSZ naziva anti-marketingom, a kao tajnu vlastitoga uspjeha navode x faktor i neupitnu bliskost s publikom koju je, čini se, nemoguće lažirati. No sastojcima treba dodati i nevjerojatno samopouzdanje, ono splitsko.

ŠKRIPAVA LADICA

Split je, čini se, jedini grad u kojemu su se mogli roditi Kuzma & Shaka Zulu pa je logično da prva velika ladica u kojoj ih se može naći bude splitska. KSZ u Splitu spaja uličnu estradu s onom koja je defilirala festivalima, svrstavajući se tako uz rame „splitskoj dici“ starije generacije. Oni uistinu jesu nešto poput Daleke obale za djecu osamdesetih ili, kako kaže jedan YouTube komentator, „Đavoli u pokušaju“. Doduše, glazbu Obale i Đavola gotovo nitko ne naziva trashom.

Dalmatinski rap-reggae-dance-italo disco dvojac neki su pokušali izvući iz te ladice, ali uzaludno. Ona je posebno problematična zato što trash skoro nitko ne zna definirati. Bezvrijedna ili muzika niske kvalitete bio bi najbrži i najpraktičniji prijevod, ali recite vi PlumBum257 s Reddita da Kuzmine i Leove pjesme nemaju vrijednost. Osim toga Kuzma sâm naziva svoja djela trash muzikom ili umjetnošću, što god je u kontekstu određenog trenutka prihvatljivije.

Nadalje, iako su spletom okolnosti protjerani iz hip-hop ladice, u ovom svemiru pripadaju i tamo, kao preteče TBF-a i Dječaka. No bliski su i Ivi Amuliću koji se vozio sto na sat preko Knina u isto vrijeme kad su KSZ sa prvim pjesmama osvajali dalmatinske radio postaje. Ako ćemo ih pak suditi po dijelu interneta u kojem ih najviše cijene, morat ćemo ih spojiti sa Sinišom Vucom i Alenom Vitasovićem te njihovim nasljednicima u pokušaju, Shomyjem i Vukyjem.

Kuzma & Shaka Zulu sami će ostati tek u okvirima svoje inačice italo-disca, žanra u koji mnogi upisuju proslavu joie de vivre i iz njega iščitavaju nostalgiju za prošlim vremenima. Čežnja i melankolija pritom se ističu kao neki od prepoznatljivih elemenata izvrsnog itala. No u slučaju KSZ-a najbolje su prolazile pjesme koje su crne teme obrađivale sa smislom za ljude i humor, uvijek s publikom na prvom mjestu. Zbog tog pristupa, duh Kuzme & Shaka Zulua živi gdje god je mladosti, radosti i sunca.

Moglo bi Vas zanimati