TONSKA PROBA
Teror na koncertima ne događa se nekom drugome
Globalne statistike otkrivaju opći trend porasta terorističkih napada, a dvadeset i prvo stoljeće svjedoči povećanoj učestalosti napada usmjerenih na koncertna mjesta. Može li se u Hrvatskoj dogoditi masovni teroristički napad na koncertu?
Prije deset godina Stephen King objavio je roman Mr. Mercedes, u kome se okušao u žanru tvrdokuhanog krimića, ali s neizostavnim parapsihološkim fabularnim tkanjem. Mahniti ubojica s nadnaravnim sposobnostima Brady Hartsfield odlučio je raznijeti sebe i tisuće oduševljenih djevojčica koje su došle na koncert boy-benda Round Here. Prošvercao se kao invalid i prije nego što će realizirati svoj pakleni naum, uspijeva ga neutralizirati Holly Gibney, lik kojeg je kasnije King eksploatirao u nekoliko svojih romana.
King je taj roman objavio 2014. godine, a u sljedeće tri godine svijet je svjedočio trima grozomornim terorističkim napadima na koncertima: 13. studenog 2015. islamski teroristi ubili su 90 posjetitelja koncerta grupe Eagles of Death Metal u pariškoj dvorani Bataclan. U Las Vegasu je 1. listopada 2017. poremećeni ekstremist s prozora hotela Mandalay Bay usmrtio 58 i ranio 850 ljudi koji su u blizini došli na country festival Route 91 Harvest Music.
Samo par mjeseci ranije, 22. svibnja 2017. zbio se događaj koji prilično sliči na scenarij iz romana Stephena Kinga: bombaš samoubojica aktivirao je eksplozivnu napravu na nastupu Ariane Grande i usmrtio 22 osobe i ranio više od tisuću na nastupu na kojem je bilo više od 14 tisuća posjetitelja.
Upravo ovaj događaj ponajviše je prizivan u sjećanje nakon što je prošlog tjedna organizator otkazao sva tri koncerta Taylor Swift u Beču zbog terorističke prijetnje. Sličnost se ponajprije očituje u posjetiteljskoj demografskoj skupini koja je identična za obje izvođačice, a čine je mahom starije tinejdžerice.
I ove godine zbio se teroristički napad na koncertu koji je odnio 137 života. Islamski teroristi upali su u moskovsku dvoranu Crocus City i usmrtili 137 ljudi i ranili više od 500 na nastupu rock benda Picnic. Mogući teroristički napad na Taylor Swift također su organizirali zadojeni islamisti, a istog svjetonazora bio je i napadač na koncertu Ariane Grande.
Globalne statistike otkrivaju opći trend porasta terorističkih napada, a dvadeset i prvo stoljeće svjedoči povećanoj učestalosti napada usmjerenih na koncertna mjesta. Stadioni i koncertne/sportske dvorane kao mjesta organiziranih masovnih okupljanja glavne su mete za one koji namjeravaju širiti nasilje velikih razmjera. Ne čudi stoga da su se pojavile glasine kako bi netko mogao zabraniti koncert Eda Sheerana u Zagrebu zbog sigurnosnog rizika. Jer, nastup se održavao kad je bio zakazan treći koncert Taylor Swift u Beču i sigurno ta informacija nije bila nezanemariva hrvatskim sigurnosnim službama.
Može li se u Hrvatskoj dogoditi masovni teroristički napad na koncertu?
Sudeći po parametrima koncerata gdje su napadi organizirani, sigurno je da bi i Hrvatska mogla biti meta širitelja terora, a osobito veliki koncert kakav je organiziran na Hipodromu, koji će pohoditi u najvećoj mjeri mladi i to iz raznih zemalja. U tom smislu vjerojatno je i kako će pojačavati sustav zaštite na koncertima, što će opet podignuti i cijenu ulaznice.
No sigurnost ne ovisi samo o zaštitarima, policiji i tajnim službama. Zakonodavni sustav može utjecati na postavljanje nekih zaštitnih parametara. Na primjer, u Velikoj Britaniji usvojen je Martynov zakon (nazvan prema jednoj od žrtava napada u Manchesteru). Zakonom se uvodi višeslojni model organizacije temeljen na kapacitetu prostora ili događaja, razlikujući standardne razine prostora (s kapacitetom od 100 do 799) i poboljšane razine prostora (s kapacitetom od 800 ili više posjetitelja).
Vjerojatno bi takav zakonodavni okvir mogao utjecati na one dvorane ili prostore u Hrvatskoj koje jednostavno nemaju izlaz za slučaj opasnosti ili se on koristi za druge svrhe, npr. za utovar i istovar opreme ili za ugostiteljske svrhe.
Međutim, provođenje procjene rizika od terorističkih napada na velikim mjestima zahtijeva sveobuhvatnu procjenu mnogo komponenti, od vidljivosti lokacije do trenutačne geopolitičke situacije. Također, u jednadžbu valja ukomponirati i društvena ponašanja kada, naprimjer, članovi neke zajednice na koncertu usporavaju evakuaciju jer traže ili čekaju jedni druge ili još gore, jer neki imaju poriv da mobitelom bilježe užas.
Dakle, sigurnosne službe svakako rade na prevenciji napada (a javnost nije i ne mora biti obaviještena koliko je napada zapravo bilo spriječeno i tko su bile mete), no s obzirom na realnu opasnost, sigurno bi bilo uputno da organizatori koncerata na svojim web-stranicama te na društvenim mrežama, kao i na ulazima u koncertni prostor imaju jasno napisane upute za slučaj opasnosti, odnosno kako se ponašati bude li nužno brzo napustiti koncertni prostor. Nažalost, Zagreb pamti takav jedan slučaj – 8. veljače 1982. smrtno je stradala Željka Marjanović u naguravanju u Domu sportova na koncertu Riblje čorbe.
Trend otkazivanja koncerata sve je očitiji, a glavni su razlozi slaba prodaja ulaznica ili bolest izvođača. Nakon otkazivanja koncerata Taylor Swift moguće je da će teroristička prijetnja biti jedan od dodatnih mogućih scenarija za razočaravajući ishod. Velik dio publike na masovnim koncertima dolazi iz drugih gradova i država te osim cijene ulaznice mora ukalkulirati trošak putovanja, smještaja, hrane i pića te dodatne investicije, od kupnje mercha do ulaznica za neke druge sadržaje u gradu u koji dolaze zbog koncerta.
Nakon glazbeničine znakovite šutnje, prva reakcija nakon odgode koncerata očita je uoči pet rasprodanih nastupa na londonskom Wembleyju. Organizatori su odlučili vrata stadiona otvoriti ranije kako bi bilo dovoljno vremena da zaštitari dodatno provjere svakog od posjetitelja.
Jesu li samo koncerti inozemnih izvođača u Hrvatskoj moguća poprišta nekog terorističkog ataka? Ne mora nužno značiti, a ne moraju biti ni islamski teroristi oni koji će širiti užas. Ovdje imamo i lokalne zastrašivače koji će zbog navijačko-ideoloških razloga tako uputiti prijetnju – ne publici, nego izvođaču – pa će se onda zbog izbjegavanja nereda koncert radije otkazati, nego da bude posla za policiju. Let 3 nekoliko puta se suočio s tim razlogom otkazivanja koncerata. Bilo je tu i drugih hrvatskih i regionalnih izvođača, koji su se suočavali s prijetnjama, od Bajage do Miroslava Ilića, no pritom publika nije bila životno ugrožena, suočila se tek s upropaštenom večeri.
Teroristima su lokalni ideološki problemi vjerojatno nejasni, pa dobivaju li informacije o masovnim koncertima, a nisu upoznati s regionalnom scenom, sigurno će se začuditi koji izvođači okupljaju najviše publike. Kako se pokazalo, Thompsonovih 25 tisuća posjetitelja u Imotskom s iznimno brzom prodajom karata svjedoči o snazi izvođača koji sigurno u ovom trenutku može skupiti višestruki broj posjetitelja u odgovarajućem prostoru. Publika je na koncert stigla s pripadajućim outfitom koji svjedoči o velikoj privrženosti izvođaču, gotovo kao fanovi Iron Maidena svome bandu, premda oni obavezno nose crne majice s imenom benda, dok ljubitelji Marka Perkovića na crnim majicama imaju nešto drugo. To govori u prilog činjenici da u Hrvatskoj veliki koncerti hrvatskih izvođača mogu zadovoljavati kriterije da, nažalost, budu teroristička meta, na isti način na koji to mogu biti veliki nastupi inozemnih zvijezda.
Stoga je na organizatorima da svakako ukalkuliraju moguće rizike, bez obzira na to o kakvom je koncertu riječ. Premda je Hrvatska izvan glavnih zona terorističkih napada, više nisu posrijedi izuzeci, nego nažalost pravila.