Djeca! u novoj postavi imaju samostalni koncert u zagrebačkoj Tvornici kulture 20. siječnja gdje će predstaviti nove pjesme i iznenađujuće covere

Bučno i stručno: ritam Djece!

Unatoč obostranoj zatrpanosti obvezama i poslovima, Djeca! i ja uspijevamo odraditi intervju u kratkom vremenu, totalno u stilu njihove glazbe, direktno, žustro i energično in medias res. Svoj su iskorak na domaćoj glazbenoj sceni najavili krajem prošle godine singlom “Ja nisam taj” i novostima o kojima ovaj rock kvartet (Bruno Žabek, Benjamin Mjeržva, Anja Papa i Luka Vidović) govori s istovremenom dječjom spontanošću i odraslom ozbiljnošću.

Ove vam se godine pridružuju Anja Papa i Luka Vidović iz Pocket palme. Kako je došlo do proširenja postave? Ima li to veze s nekim konkretnim razlogom i eventualnim novitetima stila i izričaja? Jeste li djeca Pocket palme ili posve neovisni projekt? 

Djeca! su potpuno neovisni projekt, igrom slučaja dogodilo se to da su se Luka i Anja pridružili. Oni su s nama zapravo od nekog perioda kada smo završavali prvi album i kada smo razmišljali o tome kako ćemo se predstaviti uživo. Prvotno smo zapravo htjeli ostati dvojac i pokušati svirati s matricama da pokrijemo svu elektroniku koju smo zamislili u našim pjesmama, ali smo shvatili da jako volimo improvizaciju i da sviranje na matrice i slična ograničenja jednostavno nisu dobar izbor za nas. Činilo nam se da nam treba još članova jer su ideje koje smo realizirali na albumu to zahtijevale. Bruno je već tada bio dio Pocket palme; naravno da je bilo prirodno da pozovemo Luku i Anju da nam pomognu. Dogodila se slična situacija kao i s Pocket palmom; Bruno je u Pocket palmi bio od samih početaka, ali nije toliko puno sudjelovao u kreativnom procesu. To se s vremenom promijenilo i bilo je logično da postane punopravni član. Tako je otprilike bilo i s Djecom!. Anja i Luka su tu bili kao live podrška, a onda su lagano prešli i u kreativnu podršku pa smo odlučili da bi bilo najbolje da nastavimo kao četvorka, što nam otvara mnoge mogućnosti za razvoj našeg zvuka.

Kako je uopće došlo do poznanstva prvotnog dvojca? Je li ono proizišlo iz Pocket palme i The Miceksa ili je postojalo i prije?

Bruno i Benjamin upoznali su se u srednjoškolskim danima i još od tada sviraju zajedno. Prošli su nekoliko bendova, što je zapravo klasičan put svakog glazbenika, znate i sami koliko bendova se oformi u srednjoj školi. To su nekako formativne godine, kada se naš glazbeni ukus sastavlja najbrže i najjače i ostaje tu do kraja života, međutim glazba ne ostane svima prioritet nakon srednje škole, a Bruno i Benjamin su oduvijek težili autorskoj glazbi i istraživali su svoj zvuk, a 2016. godine postaju i dijelom peteročlanog benda The Miceks, koji je osnovao Alen Kraljić – Kralja. Nakon prestanka rada benda zapravo su samo nastavili sa svojom autorskom vizijom i dugo vremena bili duo. Tu je zapravo nastalo najviše materijala Djece!.

Nakon nagrada – novi nastupi i novi album / Foto: Matej Grgić

Drugi ste bend s imenom Djeca, osim razlike u uskličniku, prvi je oformio Ante Perković početkom stoljeća. Neki to definiraju kao „eventualni nedostatak originalnosti“. Kako komentirate to? Jeste li ime benda smislili sa sviješću o postojanju Perkovićeve Djece?

Za (skoro) istoimeni bend pokojnog Ante Perkovića saznali smo tek kasnije, no jednostavno nismo htjeli promijeniti ime jer nam se previše svidjelo. Ime je proizašlo iz toga što volimo njegovati dječje osobine odnosno djecu u sebi, volimo se uživjeti u ono što radimo, biti spontani, zafrkavati se, biti sretni zbog malih i velikih stvari. Ne bismo htjeli izgubiti te osobine kao što ih mnogi s vremenom gube. Zato smo Djeca!.

Uspoređuju vas s bendovima kao što su Pocket palma, Porto Morto, Repetitor, Royal Blood, The White Stripes… čak i Dinom Dvornikom (Aleksandar Dragaš: „Pjesma “Mama” zvuči kao da se Dino Dvornik vratio iz mrtvih…“) – vidite li se u toj ekipi ili se drukčije percipirate? Kako sami definirate svoj žanr i glazbene intencije? 

Nije loše čuti da nas se uspoređuje s tako dobrom ekipom! Razni nas glazbenici i bendovi inspiriraju, a svakako možemo spomenuti Royal Blood, kao i The Dead Weather i Queens Of The Stone Age ili pak My Baby, međutim mi energiju ovih izvođača prenosimo na neki vlastiti način. I sami u našim pjesmama možete čuti sve od bluesa, housea, pa čak i hip-hopa. Nije nam bitno da se svrstamo u neku kutiju, mi kao bend nemamo žanrovskih granica i teško je opredijeliti se za nešto konkretno, kao što je slučaj s mnogim izvođačima danas.

Što nas očekuje u Tvornici? Planirate predstaviti i novi materijal – kako ga opisujete? 

Pripremili smo nove pjesme i nekoliko novih covera, od kojih će jedan biti poprilično neočekivan! Ne želimo otkrivati previše, ali garantiramo da će biti bombastično. Što se tiče albuma, možemo možda otkriti da smo negdje na polovici pisanja glazbe i teksta. Daleko je to od završetka, ali na dobrom smo putu i nadamo se da ćemo album izbaciti što prije.

Hoće li „buka“, „energičnost“ i „spontanost“ (p)ostati lajtmotivi vašeg djelovanja ili publiku jednom planirate iznenaditi i nečim sasvim drukčijim?

Zasad njegujemo buku što je više moguće, tu se osjećamo udobno i u tome najviše uživamo, ali nismo ograničeni time ni na koji način. Naš proces rada događa se u trenutku i ne razmišljamo previše niti planiramo kakvu glazbu ćemo točno napraviti, pogotovo sad kad svi četvero sudjelujemo u kreativnom dijelu. Sve se događa jako spontano i super je imati input i feedback od toliko kreativnih ljudi. Svi volimo i energičnu i mirniju glazbu pa ćemo vidjeti kuda će nas to odvesti.

Zajedno smo jači: Sva djeca Djece! / Foto: Bojan Mušćet

Kakvi su vam planovi za naredno djelovanje (nastupi, singlovi…)? Kako gledate na suradnje s bendovima koji su s vama na istoj valnoj duljini? Biste li se okušali i u tome?

Punom parom radimo na novom albumu i singlova će svakako biti, ali za to morate biti mrvicu strpljivi. Volimo se družiti s kolegama pa tako i surađivati, nije nužno ni da je žanrovski blisko, a najbolje suradnje dolaze baš iz druženja, tako da se nadamo da će se i to dogoditi u budućnosti.

Imate li neku želju gdje biste voljeli svirati ove godine? Neki veći gig ili festival?

Iako uživamo u istraživanju, skladanju i produciranju glazbe, koncerti su nam najdraži dio glazbenog djelovanja tako da želimo nastaviti sa sviranjem uživo, što je više moguće. Navikli smo i na velike festivale, a i na male klubove, a obje opcije su nam vrlo drage, različite su i svaki koncert ima svoju draž, tako da nam je najbitnije da sviramo što više i dobivamo nova iskustva diljem Hrvatske, a i u regiji. Imamo već nešto iskustva sa sviranjem van Hrvatske, imali smo koncerte i u Sloveniji i u Srbiji i svakako želimo proširiti listu odsviranih regionalnih koncerata. U Hrvatskoj su nam ipak najdraži YEM. festivali pa jedva čekamo zasvirati na još kojem, ali nekakav cilj koji želimo ostvariti u skorijoj budućnosti je svakako EXIT Festival. 

Jeste li zadovoljni količinom publike koja sluša ovakve i slične žanrove? Kako komentirate trenutačnu domaću scenu?

Alternativna scena se puno promijenila u zadnjih desetak godina. Situacija i dalje nije idealna, ali je puno bolja nego što je bila i to se stvarno može primijetiti. Mlađu publiku više nije toliko briga za žanrove kao što je nas možda bilo dok smo bili klinci, zato se na našem koncertu može naći publika koja, recimo, ide i na Pocket palmu i na Drito festival. Puno trenutno aktualnih izvođača miješa sve moguće žanrove, neke je stvarno teško svrstati u neku kutiju pa je tako i publika raznovrsnija, a pogotovo nakon korone, kada su se svi zaželjeli koncerata i stvarno su svi koncerti i festivali dobro popraćeni. I mediji, također, imaju svoj udio u tome te je s njihove strane sve više popraćeno nego prije pa je možda malo lakše doći do spotlighta