Fran Vasilić: „Glazba mi je trenutno glavno sredstvo izražavanja“

Čitajući (i pišući) brojne tekstove o glazbi i glazbenicima, shvatila sam kako je tendencija opisivanja glazbenika s najvećim divljenjem najčešće ostvarena korištenjem fraze „svjetsko, a naše“. Slušajući glazbu Frana Vasilića, mladoga glazbenika s Krka, zaključujem da je on utjelovljenje te fraze, glazbenik svjetskog kalibra koji je u samo dvije godine ostvario nevjerojatne stvari dijeleći svoju glazbu na društvenim mrežama.

U samo dvije godine, s jednim objavljenim albumom te jednim EP-jem, postigao je impresivne brojke na streaming servisima – njegova najslušanija pjesma u ovom trenutku broji gotovo deset milijuna streamova na Spotifyu, a na TikToku je uspio prikupiti gotovo četiri i pol milijuna pratitelja. No, brojke na stranu, ovaj kreativni i talentirani dečko 14. siječnja kreće na svoju europsku turneju koju će zaključiti koncertom u zagrebačkom KSET-u 3. veljače.

Tim povodom sam se, upravo u KSET-u, uz čaj i kavu našla sa svojim (samo nekoliko mjeseci starijim) talentiranim vršnjakom kako bismo porazgovarali o njegovu glazbenom putu, turneji, showcase festivalima te svemu što je prošao i što priprema u budućnosti.

Fran Vasilić/Matej Grgić

U kojem je trenutku Fran Vasilić znao da se želi baviti glazbom, kako se njome počeo baviti i kada je odlučio objaviti svoj prvi video na TikToku?

„Ja bih rekao da sam se definitivno prvo počeo baviti pisanjem. Kroz osnovnu i srednju školu bio sam ‘onaj lik’ što je uvijek išao na LiDraNo, Novigradsko proljeće i sve to. U slobodno sam vrijeme dosta svirao gitaru. Bio sam kod jedne mamine prijateljice koja je držala ljetnu školu gitare za djecu na otoku (Krku, op. a.) i nakon te ljetne škole ostalo je nas par koji smo htjeli i preko godine učiti gitaru tako da je za nas organizirala te neke privatne satove.

Ali pisanje mi je uvijek nekako bilo odvojeno od sviranja, dok nisam jednom, mislim da je to prvi put bilo u lockdownu, odlučio da ću probati spojiti te dvije stvari i onda sam odlučio napraviti Retrovizor. Nakon toga, isto u lockdownu, skinuo sam TikTok i vidio toliko puno ljudi koji su samo eksplodirali time što su objavljivali svoju glazbu. I onda sam u 8. mjesecu 2020. počeo objavljivati Retrovizor i nekoliko covera.“

„Ne znam bih li bio toliko samouvjeren i siguran u to što radim da nisam dobio toliko vanjske potpore jer mislim da treba jako puno hrabrosti i puno vjere u sebe da na ovim prostorima započneš glazbenu karijeru“

Nakon toga, Fran nije ni slutio da će njegove pjesme slušati milijuni ljudi iz čitavog svijeta, a priča kako se vividno sjeća trenutka u kojemu je shvatio da se nešto mijenja i događa. „Počeo sam objavljivati onako neke rewriteove i te stvari. Sjećam se, dok sam još studirao u Amsterdamu, da sam se samo jedno jutro probudio i vidio da mi je neki video 99 posto pregleda dobio iz Amerike. Do tada su mi se videa uglavnom prikazivala u Nizozemskoj i malo u Njemačkoj i Engleskoj, i tako u toj regiji.

Bio sam kao ‘Isuse Kriste!’ Tada sam prešao prvih milijun pregleda, i onda drugih pa trećih… Imam to specifično jutro u glavi kad pomislim na dan kad sam prvi put skužio da bi ovo actually moglo postat’ nešto ozbiljnije. To mi nekako prvo iskače u glavi.“

S obzirom na to da je njegova glazbena priča zaista posebna za ove prostore, morala sam ga upitati što misli kako bi njegov glazbeni put izgledao da nije krenuo s objavama na TikToku i da se nije toliko eksponirao. „To je zanimljivo pitanje. Ne znam bih li bio toliko samouvjeren i siguran u to što radim da nisam dobio toliko vanjske potpore jer mislim da treba jako puno hrabrosti i puno vjere u sebe da na ovim prostorima započneš glazbenu karijeru. Mislim, toliko je teško na bilo koji način uopće živjeti od toga, toliko se teško probiti da ne znam bih li uopće imao hrabrosti pokušati.“

Hrabrost i pozitivan feedback ono su što ga je poguralo i motiviralo za rad i ostvarenje želja. No uopće se eksponirati na društvenim mrežama i krenuti s objavljivanjem glazbe koja će biti dostupna čitavom planetu nije mala stvar, za nju je potrebna gomila hrabrosti i vjere u ono što radiš, a strahove je potrebno ostaviti sa strane.

„Mislim da mi se nekako činilo da to, budući da ide preko interneta, nema toliko commitmenta, ja sam i dalje bio na faksu kad je to sve krenulo, imao sam skroz neku drugu ideju kako će moj život izgledati. Uvijek sam priželjkivao da se bavim nečim kreativnim, ali nisam to nikad shvaćao kao neku realnu opciju. I onda, kad se to sve stvarno krenulo realizirat’, bilo je jako čudno jer nisam znao nikoga drugog s ovih prostora tko je imao sličan put kao ja“, skromno govori Fran i zaključuje:

„Tako da nisam znao kako će svijet reagirati, je li to sve s labelovima u Americi kompliciranije jer sam ja u Hrvatskoj i hoće li to stvarati neke druge probleme. A onda je došlo do nekog pointa kad sam shvatio da nitko nema priliku kao što je ja sad imam i da ću biti glup ako sad ne idem sto na sat u ovo i ne probam nešto napraviti. Mislim da je samo došlo do toga da se ne bih osjećao dobro u vezi sebe da nisam barem pokušao.“

Nakon samo dvije godine od objave prvog videa na TikToku i albuma Retrovizor, Fran priprema europsku turneju koja će krenuti 14. siječnja u Beču, zatim se nastaviti u Budimpešti, Varšavi, Berlinu, Groningenu, Kölnu, Londonu, Parizu, Aarauu i Milanu. Svoju će turneju zaključiti povratkom kući, u Zagrebu. Ispričao mi je i zašto je izabrao baš KSET. „KSET je sam po sebi kultno mjesto kroz koje su svi bendovi nekako prošli. Kada kreneš svirati u Zagrebu, ne možeš ne proći KSET na svom putu do Tvornice ili Arene u jednom trenutku. Mislim da je to super početna točka, u KSET-u je i moj najbolji prijatelj iz djetinjstva (Karlo Sintić, organizator Franova koncerta, op. a.), njegovi prijatelji su tu i cijela KSET ekipa. Mislim da će ovo biti kao jedno family druženje i zato mislim da mi je jako dobar vibe za zaključenje turneje.“

Već gotovo mjesec dana prije početka turneje pripreme su bile u punome jeku. Prije Božića završili su prvi dio proba, a s obzirom na to da daju sve od sebe da sve bude savršeno, s uzbuđenjem priča o pripremama za turneju. „Proširio sam bend, sad imam i gitaru. Četvero nas je. Na turneju idemo bubnjar, basistica, gitarist i ja, a imat ćemo tonca i eventualno fotografa, to još dogovaramo. Nas pet ili šest ide na turneju i uglavnom, pripreme teku jako, jako glatko, mislim da smo već prošli tri četvrtine repertoara, ostalo nam je jako malo za nakon blagdana. I fakat se jako dobro osjećam oko svih ljudi koji su u timu i mislim da će show biti fenomenalan, najbolji što može biti.“

„Kad nemaš agenciju teško je doći do ljudi i bukirati te prostore po Europi“

Iako još uvijek misteriozno krije informacije o koncertu, Fran je otkrio kako će se setliste fokusirati na ono što je sam radio i svoje će pjesme staviti u prvi plan. „Definitivno će biti i još nekih iznenađenja, ne želim više od toga otkrivati, ali dođite u KSET 3. veljače da vidite! (smijeh)“

Što se same organizacije turneje tiče, preuzela ju je na sebe booking agencija Wasserman, isti onaj label koji okuplja svjetski poznata imena poput Bon Ivera, Caluma Scotta, Childish Gambina, Cigarettes After Sexa, Fergie, FINNEASA, Franka Oceana, Franza Ferdinanda, Wet Lega ili Pussy Riota. Fran objašnjava kako on nije pronašao agenciju, već je agencija pronašla njega. „To je bilo još dok sam bio u L.A.-u ove godine preko te izdavačke kuće koja mi je izdala EP. Preko njih sam upoznao ljude koji rade u Wassermanu i njima se jako svidjelo to što radim. Tada su mi ponudili da mi rade booking za svijet.“

Dok ostatak svijeta čeka na Franov koncert u svojoj državi, Wasserman je Franu bukirao koncerte po velikim europskim gradovima. „Sve je više-manje išlo preko bookinga, ali to se već odgađalo jako dugo. Ja sam stvarno htio ići na tu turneju i krenuti svirati. Ali prvo 2020. i 2021. zbog COVID-a nismo nigdje svirali, a onda sam 2022. krenuo to malo istraživati – kako bih mogao, gdje bih mogao i slično. Kad nemaš agenciju teško je doći do ljudi i bukirati te prostore po Europi. I sad kad sam pod Wassermanom, to se napokon uspjelo realizirati. U prvom ćemo mjesecu napokon biti na cesti!“ Fran će na turneji promovirati svoj debitantski album Retrovizor objavljen u kolovozu 2020. godine te EP The Very Last Thoughts On Earth objavljen u srpnju 2022. godine.

Fran Vasilić/Matej Grgić

Iako objavljeni u razmaku od samo dvije godine, Fran s jednog i Fran s drugog izdanja međusobno se razlikuju. „Mislim da sam, što se tiče Retrovizora, tu bio dosta suzdržan jer se nisam znao toliko izražavati i nisam bio toliko u produkciji. Drugim sam EP-em zapravo htio pokazati da, iako je sve u tom bedroom pop svijetu, mogu raditi glazbu koja je većeg kalibra i nekako, htio sam to dokazati sebi, ali i svima koji me slušaju. To mi je bio primarni cilj, a onda sam htio i ispričati jednu lijepu priču i opisati što sam ja prolazio u posljednjih godinu ili dvije kad se sve krenulo ubrzavati u mojem životu. To su mi bili neki ciljevi.“

Njegova je glazba iznimno zarazna, a obraćanjem pažnje na stihove, slušatelj se može identificirati i pronaći u njima. Nesigurnosti, zaljubljenosti (čak i onda kad nismo sigurni u koga), nedostajanja i  usamljenosti tematski prožimaju njegove pjesme s kojima se uistinu lako poistovjetiti. Osjećaji i razmišljanja koja nas muče i zaokupljaju, barem u našim godinama, ispjevana su na melodiozan, ritmičan, catchy, ponekad šaljiv, ali uvijek iskren način Franovim specifičnim i uhu ugodnim vokalom u službi glazbene utjehe.

Morala sam mu priznati koliko su njegovi stihovi relatable i pitati jesu li s ciljem tako pisani, ili su pak izljevi vlastitih osjećaja. „Jako mi je drago to čuti, kao prvo. Kad pišem, u sto posto slučajeva pišem ono što mi se događa u životu, ono o čemu razmišljam. Rekao bih da većinu svoje glazbe pišem po noći i to uglavnom bude onako, ne znam, ili sam za laptopom i radim nešto predugo, ili sam u krevetu i kad ne mogu spavati vadim mobitel pa ‘pisuckam’ o tome zbog čega ne mogu zaspati. Tako da, polazna je točka svake moje pjesme iz mojega osobnog života i mojih osobnih osjećaja. Ali uvijek mi je drago čuti da ljudi mogu poslušati to što sam napisao za sebe i nekako to aplicirati na svoj život i neka svoja razmišljanja.“

Najsvježija je Franova pjesma ”Hypotheticals”, singl objavljen krajem listopada 2022. godine. Ne sluteći koliko ću zanimljivu priču dobiti kao odgovor, pitala sam ga kako je pjesma nastala. „Ta je pjesma nastala jako spontano. Bio sam doma nakon ne znam ni sam kojeg već Tinder dejta i pjesma je nastala u trenutku kada dođeš do jednog pointa kada se pitaš moraš li se promijeniti ili što se više zbiva, zašto ne postoji nitko na ovom svijetu s kim bih bio sto posto kompatibilan. Onda sam počeo to pisati. Na početku sam napisao samo prvi vers koji sam stavio na TikTok. Nisam ga čak ni odmah objavio jer sam mislio da je malo too much, bio sam malo ‘koji k**ac?!’, i nakon par tjedana sam išao kroz draftove i pomislio da bih mogao to objaviti i da će se možda ljudima ipak sviđati.

„Nekad fakat trebaš samo vjerovati svojemu početnom instinktu i ne previše analizirati stvari u životu jer mislim da većina ljudi uopće ne skuži te mikro promjene“

Nakon što sam je objavio, ljudi su bili kao ‘Hej, ovo sam doslovno ja!’ To se sve jako brzo nekako izdogađalo. Ja sam objavio taj video, a taj dan sam imao session preko Zooma s ljudima iz New Yorka koji su mi bili glavni suradnici na EP-u i radili smo neku drugu pjesmu, nevezano uz to. Nakon sessiona sam gledao u mobitel i vidio da video prolazi predobro, a imao sam tipa još dva dana jer sam taj vikend s bendom išao u Budimpeštu na showcase.

Moj je bubnjar dolazio u petak, pa sam imao srijedu navečer, četvrtak i petak ujutro za završiti pjesmu. Rekao sam si da ću u dan i pol pokušati završiti ”Hypotheticals”. U srijedu navečer sam već krenuo pisati neke ostale versove i refren. U četvrtak sam krenuo raditi produkciju, nekako je dosta brzo išlo da mi se sviđalo, što obično ne bude tako. Inače tjedan dana mijenjam jedan zvuk dok ne bude sto posto onakav kakav želim.

Ali taj mi se dan sviđalo sve što sam radio i to je tako išlo, išlo, išlo. Taman sam sve snimio i poslao na miks i master prije nego što sam imao tu probu u petak, a u subotu smo već išli za Budimpeštu. To je pjesma koju sam napisao najbrže ikad. Mislim da to isto pokazuje da nekad fakat trebaš samo vjerovati svojemu početnom instinktu i ne previše analizirati stvari u životu jer mislim da većina ljudi uopće ne skuži te mikro promjene koje ja napravim iz tjedna u tjedan kad radim ostale pjesme.“

Singl prati i zanimljiv spot na kojemu su radili mladi kreativci s naše scene – Roko Crnić, Filip Renić, Ira Rumora, Denis Komljenović, Marin Ćosić, Aron Kovačić te Eva Kocić. Uz zanimljivu priču o nastanku pjesme, ispričao mi je i onu o nastanku spota. „Roko Crnić iz Porta morta mi je režirao sve vizuale koje sam radio dosad. To je nastalo dok smo šetali na Zrinjevcu, taman kad sam se vratio iz Budimpešte.

Fran Vasilić/Matej Grgić

Pustio sam mu pjesmu i rekao da planiram izdati tu pjesmu, da miks i master još nisu gotovi, ali da mi je to sad plan. Njemu se pjesma svidjela i rekao sam mu da bismo možda mogli probati u tih tjedan dana snimiti i spot u njegovoj produkciji. Nije puno ljudi radilo na spotu. Za postići tako neki vizual obično imaš timove od dvadeset ili trideset ljudi pa to ide dosta brže. Tipa, kad smo radili spot za ”Maybe”, trajalo je par tjedana dok se naprave svi 3D modeli, dok se renderaju i sve ostalo, tako da smo za ovaj spot htjeli postaviti neki deadline i probati napraviti što bolje možemo u tom roku.

To je isto bilo dosta kaotično (smijeh), uspjeli smo naći datum za taj prostor gdje smo snimali isto u zadnji čas. Stilistica Ira napravila je one rukavice s devet prstiju koje smo htjeli iskoristiti i svi smo se u ta dva, tri tjedna našli, požurili da sve to izađe na vrijeme. Sad kad gledam, jako mi je drago što je to izašlo na vrijeme jer mislim da je spot dobio dosta pozornosti i baš mi je drago da napokon vizuali dolaze u prvi plan.“

Ideja je za spot bilo mnogo, ali „u jednom mi je trenutku Roko poslao full loše fotošopirani video u kojem si dodaje te prste i pitao me što mislim o tome da napravimo tog nekog lika koji ima sve te probleme i samo mu rastu prsti dok ih više ne može nabrojati i da do kraja spota sve radim i sviram s tim prstima. Ja sam mislio da je to predobra ideja i rekao sam mu da idemo to napraviti! Onda smo se javili Iri i pitali je misli li da je moguće da napravi rukavice dotad – ona je rekla da je dosta nemoguće, ali da može probati. Tako je to samo krenulo, i na kraju smo uspjeli!“

„Stvaranje i izvedba su mi dvije stvari na vrhu liste“

Iako je ova pjesma nastala spontano i čitav je autorski i kreativni proces bio ubrzan, Fran kaže kako inače ne funkcionira na taj način, a čitav mu je tjedan ispunjen različitim projektima i različitim dijelovima procesa.

„Osoba sam koja si voli rasporediti vrijeme i ne volim cijelo vrijeme biti fokusiran na jednu pjesmu ili jedan projekt. Tipa, u utorak nešto napišem, u srijedu možda radim produkciju, u četvrtak mi padne nešto novo na pamet… Jako puno stvari započinjem i onda jako malo stvari završim, ali proces stvaranja stvari koje završim definitivno traje par tjedana. Dva, tri puta tjedno sjednem i radim konkretno na tome.“

Fran Vasilić i Katja Jukić/Matej Grgić

Dva je dijela procesa izdvojio kao najdraža – pisanje i izvedbu. „Jako volim pisati i započinjati te stvari, taj neki proces produkcije gdje dobivaš ideju i krećeš pomalo u realizaciju. Na drugom mi je mjestu izvedba tih stvari pred publikom. Stvaranje i izvedba su mi dvije stvari na vrhu liste.“ Iako nijedan dio posla i bavljenja glazbom ne smatra mukom, smatra se jako nestrpljivom osobom zbog čega mu je najmanje drago što ne može sve stvari koje su mu u glavi napraviti istovremeno.

„Okej, sad imam ideju, želim ovaj synth tu, želim sad brzo snimiti gitaru, želim još tri vokalna layera u pozadini i ne mogu sve to odjednom napraviti. Onda žurim sa svime i mislim da me uvijek onda živciraju dijelovi na kojima moram biti perfekcionist pa snimim petnaest takeova ovog i petnaest takeova onog. Dakle, miksanje i snimanje, to je najdulji proces koji najmanje volim u cijelom stvaralačkom procesu.“

„Definitivno su mi idoli Tereza Kesovija i Oliver Mandić“

S obzirom na to da ga se uglavnom uspoređuje s inozemnim glazbenicima, pitala sam ga s kojim bi domaćim ili regionalnim glazbenicima volio surađivati. „Definitivno su mi idoli Tereza Kesovija i Oliver Mandić. Tereza mi je number one, mislim da je s naše scene upravo ona najviše postigla i oduvijek mi je bila fascinantna. Na drugom mi je mjestu, iako više baš ne radi glazbu, jedan od najdražih mi izvođača iz regije, Oliver Mandić. Barem jednom mjesečno provjeravam hoće li on ikada više napraviti koncert. Ja se nadam!“

Osim ovih velikana, u posljednje su ga vrijeme oduševila dva koncerta – čuvarkuća i Rundek koji su u prosincu nastupili u KSET-u i svojim koncertima dodatno nabrijali Frana za njegov nastup upravo na toj istoj pozornici. Nisam mogla dopustiti da Fran bude iznimka od mog „Što je za tebe glazba?“ pitanja, a odgovorio je: „Glazba mi je trenutno glavno sredstvo izražavanja. Mislim da na dnevnoj bazi najviše vremena od svega provodim s glazbom, doslovno od kad se probudim, do vremena kad idem spavat’ i radim nešto – ili mikseve za probe ili novu glazbu, sviram obrade ili nešto za svoje društvene mreže.

To je nešto čime se bavim konstantno, ali rekao sam da mi je to neki outlet zato što mislim da, što se glazbe tiče, meni je svaki način na koji se mogu izraziti – bilo vizualno, muzički, performans – sve mi je na istoj razini i ne želim stavljati ništa iznad nečeg drugog. Tako da mi je u životu glazba trenutno glavno sredstvo izražavanja, ali definitivno se više vidim kao nekog creativea nego kao klasičnog muzičara – i to sve više uviđam što više vremena provodim s ljudima koji su išli u glazbenu školu i slično. Nadalje, želim se više posvetiti tome da dignem sve na razinu nekog perfekcionizma koji mi je u glavi. To je trenutni odgovor, a na sljedećem će intervjuu vjerojatno biti drukčiji.“

Fran Vasilić/Matej Grgić

Iako je tek krenuo, a već puno toga postigao, manifestacije radi, kaže da glazbenih snova ima puno. „Imam jedan san što se tiče stvaranja i drugi što se tiče performansa. Što se tiče stvaranja, želim u jednom trenutku u svojoj karijeri imati toliki uspjeh da imam na raspolaganju potpuno opremljeni studio sa svime što želim i da imam dovoljno vremena. Možda se čini dosta banalno, ali mislim da, ako bih mogao išta poželjet’, to je to. Da imam studio i da ne moram ni s kim dogovarat’ kad je slobodan, nego da samo mogu doći, raditi, da mogu pozvati koga god hoću, surađivat’ s ljudima s kojima surađujem tu u Hrvatskoj i vani, spojiti sve to da napravim najbolji mogući projekt koji može ispasti iz te sobe.

Da imam svoj prostor u kojemu mogu raditi što hoću bio bi mi san snova. Što se tiče performansa, to je više san za sljedećih pet-deset godina, ali želim imati svjetsku turneju od nekoliko mjeseci u kojih ću proputovati cijeli planet i samo stajati u svakoj zemlji u kojoj mogu. To manifestiram! (smijeh)“

Kad sam ga pitala postoji li jedna pozornica na kojoj bi htio nastupati, sretno je rekao da je taj san djelomično ostvaren. „Već mi je ovo ljeto bila velika čast što sam mogao nastupati u svojemu rodnom gradu Krku u Kaštelu jer je ove godine Dino koji organizira Velvet festival (Dino Grgurić, op. a.), uspio dobiti dozvolu da se tamo organizira nešto. To je mjesto koje je meni značilo puno zato što sam ja tamo odrastao i tamo sam kao klinac išao gledati neke dječje predstave, pa kasnije neke koncerte, sve do toga da sam u srednjoj školi čak i radio tamo, slagao te pozornice i donosio stolice. Bilo mi je jako čudno sada biti na drugoj strani svega toga i to za jedan od prvih nastupa koje sam uopće imao. Bila mi je stvarno iznimna čast i ostvario sam taj sentimentalni cilj.“

„Showcase festivali full su dobra stvar, a sad imamo napokon i music export office – show!“

Kada bi pucao stvarno visoko – na što ima potpuno pravo – poželio bi napuniti Wembley jer „mislim da je to san svakog artista. U idućih deset godina moram!“ U skorijoj mu se budućnosti smiješe svjetla jedne velike pozornice, one najvećeg showcase festivala u Europi – Eurosonic festivala u nizozemskom gradu Groningenu. Fran Vasilić predstavljat će Hrvatsku pred više od četrdeset tisuća posjetitelja, uglavnom eksperata glazbene industrije koji će se, uz mnoštvo europskih bendova, okupiti na velikom festivalu.

Festival će se održati od 18. do 21. siječnja 2023. godine, a osim koncerata, na ovom velikom eventu posjetitelje i glazbenike očekuju i panel diskusije te raznovrsna predavanja koja će održati profesionalci glazbene industrije. Zahvaljujući novootvorenom Uredu za izvoz glazbe – We Move Music Croatia, Hrvatska je dobila jedno mjesto za predstavljanje glazbenika, a festivalski je odbor Eurosonica za našeg predstavnika izabrao Frana.

Ured za izvoz glazbe otvoren je upravo s ciljem da se našim glazbenicima pruži podrška na turnejama kako bi se lakše predstavili u čitavom svijetu i svoju glazbu plasirali na svjetsko tržište, a za podršku se mogu prijaviti svi glazbenici s inozemnim ambicijama. Fran nije mogao sakriti ponos, sreću i uzbuđenost koje je osjećao kada je shvatio da je ovaj festival zaista velika stvar. „Iskreno, nisam uopće skužio koliko je to big deal dok mi nisu svi krenuli čestitati i bili preuzbuđeni.

Išao sam već na dva showcasea, u Beč i u Budimpeštu, i to je bilo super. Mislio sam da će i ovo biti nešto tog kalibra, ali kad su mi rekli da tamo dolaze 42 tisuće ljudi, da je to big deal, bio sam kao ‘okej, to je je*eno!’ Sad se full veselim, oni su prvi koji mi stalno šalju mailove, treba im rider i sve informacije mjesecima unaprijed, dok ovi drugi još nisu ni zucnuli. Osjećam se kao da će biti ozbiljno i mislim da ćemo uživati.

Bit će jako puno kul bendova iz ostalih zemalja koje ćemo moći upoznati, ostalih labelova, radiostanica i mislim da će stvarno biti jako lijepo iskustvo.“ Zamolila sam ga da iz svoje perspektive, perspektive mladog glazbenika u usponu, objasni što showcase festivali uopće jesu i zašto je važno da se glazbenici prijavljuju i predstavljaju na takvoj vrsti eventa. „Showcase festivali full su dobra stvar, a sad imamo napokon i music export office – show!

Mislim da je najveći problem s tim showcase festivalima bio što nije klasična svirka na koju si pozvan pa da oni prodaju ulaznice i tebi plate honorar od ulaznica; to je model gdje će većina publike biti iz industrije i doći će labelovi, distributeri, blogovi, radiostanice, dakle ekipa koja se time bavi. Ti tamo dođeš o svom nekom trošku, osim ako nema music export officea – koji mi sad u Hrvatskoj imamo, koji će podržavati glazbenike koji budu išli na showcase.

Fran Vasilić i Katja Jukić/Matej Grgić

Ali, da se vratim na ovo – mislim da je to jako dobro zato što kao bend upoznaš druge bendove iz svih dijelova Europe. Mislim da je to nekad overlooked dio toga, a meni je to jedna od najkul stvari jer ne postoji puno mjesta na koje dođu ljudi iz pedeset različitih zemalja. Kad smo bili u Beču, dva benda koja su nastupala nakon nas bili su neki Kanađani. Gdje ćeš u Europi naići na Kanađane ako ne odeš na takav festival na koji su pozvani ljudi iz cijelog svijeta?!

I druga je prednost showcasea što se može puno toga desiti ako si dobar, možeš biti pozvan na neke druge festivale, možeš dobiti neke ponude za distribuciju ili za izdavanje pjesama. Meni su se javili ljudi koji rade integraciju lyricsa u search engines kao što je Google. Doslovno se tamo okupe ljudi koji rade i toliko specifične stvari i koji će, ako im se sviđaš, podržati tvoju glazbu. Mislim da su to sve odlične prilike koje bi domaći bendovi trebali iskoristiti.“

Osim što će podržati njegov odlazak i nastup na Eurosonic festivalu, We Move Music Croatia pružit će svoju podršku čitavoj Franovoj europskoj turneji. „Još nismo potpisali, ali potvrdili su mi neformalno da će moći podržati turneju i performans u Groningenu. Još se moramo dogovoriti oko tih tehničkih detalja, ali definitivno mi je jako drago da imam njihovu podršku na svojoj strani. To je prvi put u Hrvatskoj da imamo nekog tko nam može pomoći. Jedan od razloga zbog kojih sam odgađao ovu turneju je zato što su mi nedostajali resursi. Teško je kada za prvu turneju ideš kod nekih promotora u Njemačku ili u Austriju, a oni nemaju nikakve podatke o prodaji ulaznica po kojima bi mogli bazirati tvoju ponudu. Kada tek počinješ s turnejama fakat ne možeš ništa očekivati, ako završiš na nuli to je top. Mislim da je činjenica da imamo ured za izvoz glazbe koji nam u tome može pomoći stvarno odlična prilika za sve bendove.“

Fran Vasilić i Katja Jukić/Matej Grgić

Još prošle godine Fran je bio nominiran za nezavisnu glazbenu novinarsku nagradu Rock&Off u kategoriji Veliki prasak godine. Ova mu je nominacija priskrbila iskustvo prve mini turneje po Hrvatskoj prošlog ljeta koja je donijela neka nova glazbena iskustva, poznanstva i znanja te mu poslužila kao putokaz u daljnjem radu. Uz Rock&Off tour ga, kaže, vežu samo lijepa sjećanja.

„Mislim da su prve svirke definitivno bile edukativno iskustvo, dale su mi bolju ideju što želim raditi na svojoj turneji. Ljudi iz Rock&Off-a su mi davali neke dobre savjete, oni su mi rekli da bi mi bilo dobro proširiti bend, dodati gitaru ili synth. Sve što sam odradio ovo ljeto bilo je odlično za razvoj i istupanje na scenu. Stvarno sam bio zadovoljan s tim kako je prošlo.“

Uz probe koje s bendom ima triput tjedno, otkrio je što se još događa u njegovu glazbenom životu. „Uvijek radim nešto, šaljem ideje producentima i nešto radim sam. Ima tu nekih projekata koji su otvoreni, ali ljepota toga što sam independent jest što nemam nikakve deadlineove. Kad pjesme budu gotove, bit će. Plan mi je njima se više posvetiti nakon turneje, ali i dalje svakodnevno pišem i svakodnevno započinjem nešto.“

Fran Vasilić i Katja Jukić/Matej Grgić

Čini se kako mu ideje neprestano dolaze i kako je kreativnost nezaustavljiva, a rad je na glazbi neprestan. Dodao je i čime se još bavi dok nije na probi ili dok ne piše pjesme: „Posljednjih sam dana pokušavao srediti sve za majice, ali svi su klasični Hrvati, pa kako idu Božić i Nova godina ne rade, pa onda idu na skijanje, a meni turneja počinje već 14. siječnja. To je bila muka s kojom sam se suočavao posljednja dva tjedna, ali mislim da sam uspio i da će majice biti spremne za turneju.

Osim toga, i dalje imam tjedne sessione s Amerima s kojima sam radio EP i to mi je super, planiramo da me oni možda posjete u Hrvatskoj, a ja planiram nakon turneje možda u Ameriku malo pisati s njima. Radim i ostale stvari, ali mi je trenutno najveći fokus na ovoj turneji. Rekao bih da u tjednu pet od sedam dana potrošim radeći na tome da ti showovi budu najbolji što mogu biti.“

Sve ono što je radio u prethodne dvije godine okrunit će svojom turnejom za koju se zajedno s bendom marljivo priprema razrađujući čitav nastup do najsitnijih detalja. Ipak, iako ga očekuju nastupi u gradovima poput Londona i Pariza, Fran otkriva kako se najviše veseli koncertu u Zagrebu. „Iskreno, jako se veselim KSET-u. Tu će mi doći mama i tata, doći će mi prijatelji i kao što sam rekao na početku intervjua, imam osjećaj da će biti cosy atmosfera, kao family gathering na kraju cijele turneje, na kraju puta. Neki povratak kući, to je ono što očekujem. Fakat, možda se tome najviše veselim od svega, napokon ću biti na svom i pjevati i plesati tu večer sa svojim ljudima. Mislim da ne može bolje od toga!“

Osim Frana, u KSET-u ćete 3. veljače moći čuti i mladi zagrebački bend Kaleido, što znači da će glazbena poslastica biti dvostruka. Ako ne želite propustiti Fran’s Very First Tour On Earth, poziva vas na veliki reunion kojim će zaokružiti svoju prvu turneju: „Dakle, koncert u KSET-u, 3. veljače, Fran Vasilić, bit će i Kaleido kao support. Jako se veselim, govorio sam kroz cijeli intervju da mislim da će ovo biti odličan family vibe i jako, jako lijep kraj ove turneje. Dođite!“