Yung Bude: „Glazbu ću uvijek raditi, ali vizualne umjetnosti su nešto čemu bih se htio više okrenuti“

Prije nešto više od sedam godina zagrebačka trap scena bila je u pravom zamahu. Kiša Metaka već je uživala kultni status na sceni, High5 je zahvaljujući triestri EP-u i Schengengangu počeo puniti veće koncertne prostore, a Kuku$-i su Flexikonom i O Kuku$ima se ne raspravlja opravdali status nadolazećih trap nada.

Popularizacijom i ekspanzijom žanra pojavljivalo se sve više novih klinaca koji su sramežljivo počeli objavljivati svoje prve materijale. Iako je broj mlađih trap izvođača iz dana u dan rastao, malo je onih koji su tada počeli, a da su zadržali konstantu te opstali na sceni do danas. Jedni od onih kojima je to pošlo za rukom su svakako BUNTAI. Skupina prijatelja, tada srednjoškolaca, tijekom 2015. godine pojavili su se na sceni pod imenom Undead Squad, a kroz godine djelovanja u različitim sastavima i postavama dogurali su do statusa jednih od najtraženijih i najcjenjenijih live bendova.

Zašto najtraženiji i najcjenjeniji? Prvenstveno zahvaljujući nevjerojatnoj razini energije i entuzijazma koju donose na pozornici, davajući pritom posljednje atome snage kako bi nabrijali publiku.

Yung Bude/Matej Grgić

„Kombinacija Undead Squada i Buje je izrodila Buntai“

Upravo radi svega navedenog, ali i mnogih recentnih zbivanja, popričali smo s Jakovom Budićem, poznatijim pod umjetničkim alijasom Yung Bude, centralnom i najkonstantnijom figurom BUNTAI-ja. Kako je, zapravo, Bude zakoračio u svoj glazbeni put?

„Još dok sam slušao metal, pisao sam tekstove. U petom ili šestom razredu krenuo sam slušati domaći rap. Strani nisam baš tada poznavao, znao sam jedino klasike poput Wu-Tanga i Biggieja, njih sam slušao. Neki highlightsi tog novijeg rapa kad sam ja bio klinac bili su Khan, DBP i 40industry. Bilo je dobrog rapa koji je imao svoju underground publiku, ali nije ništa prije High5-a i Kuku$a bilo na toj razini. U smislu, da svaki klinac u svakoj srednjoj školi zna te pjesme. Nekad u srednjoj, kad je buknula malo zagrebačka scena s High5-om, krenuo sam pisati i brijati s ekipom“, prisjeća se danas dvadesetpetogodišnji glazbenik iz Zagreba.

Yung Bude/Matej Grgić

Iako su u početku djelovali pod nazivom Undead Squad, ubrzo je rođen BUNTAI: „Undead Squad i BUNTAI je zapravo ista grupa ljudi. U početku smo snimali Tajo, Boki i ja. Ubrzo je Bujo počeo snimati s nama. On nije bio u Undead Squadu, ali je onda kombinacija Undead Squada i Buje izrodila BUNTAI. Prvo nam je Yng Leo radio beatove, a kad nam se pridružio Bujo i Dipsi je ušao u priču. Dipsija sam znao od prije sa scene bendova, on je svirao gitaru i bio vokal. Njegovi beatovi su nam bili dobri i tako se iskristalizirao finalni roster.“

Na krilima prvih par službenih pjesama te prije izlaska projekta 10.000 EP, BUNTAI su krajem 2016. ostvarili suradnju upravo s High5-om i KUKU$-om. Pjesma „Mrak Chapman“, koja je izašla bez previše najava, možda je bila ključan moment za predstavljanje BUNTAI-ja široj publici u najboljem mogućem svjetlu. Dečki su već tada pokazali kako će narednih nekoliko godina biti nositelji zagrebačke trap scene.

Yung Bude se danas te suradnje rado prisjeća: „Zajednička suradnja bi se kad-tad dogodila jer smo se družili, ali s obzirom na to da se dosta rano dogodilo, bio je dobar headstart. Imali smo mi OK brojke za to doba. Kad pogledaš da u 2016. stvari bez spotova imaju preko sto tisuća pregleda, to je super.“

Izuzev podrške koju su od samih početaka dobivali od kolega s trap scene, Bude naglašava kako nije izostala podrška i starije generacije hip-hop izvođača: „Target je oduvijek podržavao priču jer je geek za rap do kraja. Znam da je on sigurno sve preslušao. Jedne sam godine radio na Fresh Island Festivalu i tu sam upoznao Bizzu. Od njega i Dooksa sam uvijek dobio rispekt i oni također podržavaju to što radimo.“

Bude i BUNTAI su od samih početaka pristupili izradi glazbe samopouzdano, s ciljem da finalni produkt bude kvalitetno upakiran: „Od početka sam išao u to s mišlju da mogu od toga nešto napraviti. Nisam znao koliko, ali sam htio to raditi i vidjeti. Zapravo, ako se želiš baviti bilo kakvim oblikom umjetnosti, moraš skupiti muda i probati. Onda ako flopaš, si flopao i neće nitko čuti za to, a ako uspiješ, uspio si and the rest is history.“

Yung Bude/Matej Grgić

„Bitno je imati cijelu priču u paketu jer će ti glazba sigurno bolje proći ako i dobro izgleda“

Već u prvih nekoliko singlova BUNTAI-ja, dalo se naslutiti da je na pomolu bend koji je drugačiji od svojih prethodnika. Osim što su od početka pokazali određenu razinu kvalitete u samim audio formatima pjesama, Bude i BUNTAI su također velik naglasak stavili na vizualni identitet, kako na coverima projekata, tako i u spotovima, ali i u generalnom modnom izričaju članova grupe.

Budući da živimo u dobu kada stvari koje budu popraćene spotovima po brojkama na raznim platformama prolaze neusporedivo bolje naspram onih bez spotova, neovisno o kvaliteti samih pjesama, i sam Bude ističe kako je vizualni identitet danas veoma važan: „On je definitivno danas najbitniji. Zašto je Dino Blunt blow upao s „Frulom mira“? Zato što lik ima dreadove i ekipa ga je uspoređivala s Lil Pumpom, a nema veze s tim.

Daleko od toga da on nije blow upao jer ima dobru glazbu, prvenstveno je to bio razlog, a sve ostalo dalje slijedi. Ali vidiš na tom primjeru koliko ti vizualni identitet pomogne. Pogledaj sad i Hiljsa s rozim pletenicama, doslovno se ekipa maskirala u njega za Halloween. Bitno je imati cijelu priču u paketu jer će ti glazba sigurno bolje proći ako i dobro izgleda. Danas ljudi više gledaju nego što slušaju glazbu, rijetko tko ju sluša“.

Yung Bude/Matej Grgić

S obzirom na interes za modu i činjenicu da je nakratko bio student dizajna, ni ne čudi da je upravo Yung Bude najangažiraniji oko dizajniranja, izrade i prodaje službenog mercha grupe. Specifičnost njihovog mercha su svakako izdanja koja izlaze u prilično limitiranim količinama, što je izazvalo i kolekcionarsko skupljanje od strane najvjernijih fanova. „Merch je nešto s čime se ti kao slušatelj povezuješ s bendom. To ti popunjava cijelu sliku, od estetike do pristupa tome.

Volim se igrati u Photoshopu i spajam ugodno s korisnim. Kroz godine upoznao sam model po kojem biznis funkcionira i radije gledam da je nešto limited edition te da nije dosadno. Veća je fora kad se nešto konstantno mijenja, a ne da svi imaju isto. Samim time, dajem i sebi neku radnu etiku da moram cijelo vrijeme biti on point i da ne pregazim samoga sebe. Tu dolazi i do toga da ljudi krenu kolekcionarski skupljati, budući da je riječ o malim količinama pa krenu preprodavati i onda se stvara cijelo tržište u kojem i drugi imaju prilike zaraditi. Na primjer, N O S T A L G I A hoodica je ove godine preprodana za 2500 kn, a originalna cijena je bila 300 kn.“

BUNTAI za sada iza sebe imaju tri službena albuma; N O S T A L G I A je debitirala 2018., sljedeće godine uslijedila je Godina Zmije, a posljednja je G E N E Z A iz 2022. godine. Kroz godine postojanja, kao konstantni članovi istaknuli su se Yung Bude, Boki i Dipsi. Tajo je bivši član grupe, a Bujo, iako nije standardan, se i dalje tu i tamo ukaže na nekoj stvari ili nastupu. Nakon posljednjeg albuma uslijedio je kratki EP Radne navike s Tajom, a na njemu su se kao buduće producentske nade iskazali Peki i Lockroom.

Budući da je navedeni dvojac u velikom zamahu i većina kolega sa scene ih spominje isključivo u pozitivnom smislu, ni Bude nije bio iznimka: „Tajo se taman vratio iz Londona i tražio je stan. Moji rentaju susjedni stan i on je uselio tamo pa smo živjeli vrata do vrata. Ja sam imao studio doma i došli smo do zaključka da bismo radili tape. U to vrijeme mi je masu ljudi slalo beatove, a tada se javio i Peki koji mi je konzistentno slao dobar materijal i tako su nastale „Radne navike“. Lockrooma poznajem iz izlazaka i s vremenom smo kliknuli, ne samo kroz glazbu nego i privatno. Legenda je lik, a i dobro je s njim raditi. Po meni, trenutno najbolje radi to ovdje pa zašto ne? Spojili smo ugodno s korisnim.“

Yung Bude i Petar Velhes/Matej Grgić

„Nikad ne radimo pretjerano planski, ali novi album će biti kraći od prošlih, a trebao bi izaći u travnju“

Nakon reuniona s Tajom na EP-u, uslijedio je prvi samostalni projekt naziva MLAD i LUD. Iako je projekt od osam pjesama, od koje je singl „PSH PSH, AL NIJE ELENA“ dobio i spot, izašao krajem ljeta, Jakov naglašava kako su većina stvari koje su se našle na materijalu stare par godina:

„Ja sam zapravo htio izbaciti solo album još od 2016., ali jednostavno uvijek staviš nešto što ti je veći prioritet. Meni je šest od osam stvari iz 2020. godine. To je solo tape izbačen kad je izbačen jer sam tad imao vremena za izbaciti ga“. Usprkos tome što sam izlazak albuma nije planski odrađen, autor ne skriva zadovoljstvo reakcijom publike:

„Brojke su OK, onolike su kolike sam mislio da će biti. Nije ništa blow upalo da bi imalo neke velike brojke. Ide dobro, ja sam sa streamovima zadovoljan. Poslovno gledano je projekt za kojeg mislim da će otplatiti sam sebe kroz godinu ili dvije. Što se koncertnih promocija tiče, na Lil Dritu sam prvi put izvodio taj materijal, ali ja sam bio samo jedan u nizu artista koji su tu večer nastupali.

Yung Bude/Matej Grgić

Zapravo ću tek iduće godine imati promociju tog solo projekta, pola godine nakon što je izašao, ali možda do tad izbacim i neki novi singl. Nije još vani službeno, ali 1.1. će izaći konkretan datum.“

S obzirom na to da je reakcija publike na prvoj izvedbi albuma uživo bila fenomenalna, očigledno je da interes za solo Yung Budea postoji. Imajući to na umu, zanimalo me kakvi su mu daljnji planovi, hoće li ganjati solo karijeru ili će fokus i dalje biti na zajedničkom radu u BUNTAI-ju.

„Sad radimo novi BUNTAI, tako da mi sad sigurno nije fokus na solo karijeru. Nikad ne radimo pretjerano planski, ali ovaj album će biti kraći od prošlih albuma jer si ne želimo opet stvoriti situaciju gdje imamo dvije godine pauze bez izdanja. Gledamo da bi singl sa spotom izbacili najkasnije do veljače, a da bi u travnju, prije velikog Drita, izašli van s albumom.“

„Općenito su vizualne umjetnosti nešto čemu bih se htio više okrenuti jer mislim da mi to ide bolje od glazbe; bile to slike, skulpture, printovi ili roba. Bilo što u tom smjeru mi je interesantno. Glazbu ću uvijek raditi, dokle god me pere raditi glazbu“, zaključio je mladi kreativac i time stavio ‘točku na i’ ovog ugodnog razgovora.