Tresla se brda...
Alter Bridge u Domu sportova: kad su predgrupe bolje od zvijezda večeri
U Maloj dvorani zagrebačkog Doma sportova dogodio se jedan od rock koncerata godine – Alter Bridge vratili su se u Hrvatsku i u goste nam doveli Mammoth WVH i Halestorm tijekom aktualne turneje Pawns and Kings kojim američki rockeri promoviraju najnoviji, sedmi po redu album.
Mammoth WVH: Jesam li sin svoga oca ili otac svoga benda?
Na ovoj turneji jedan od najtežih zadataka sigurno ima bend Mammoth WVH s ciljem probijanja leda, okupljanja i zagrijavanja publike za glavne izvođače šou programa. Frontmenu benda Wolfgangu Van Halenu – sinu legendarnog Eddieja Van Halena – u Zagrebu to nije bio nikakav izazov, iako se nosi s nezahvalnim bremenom nasljeđa relativno nedavno preminulog oca, kao i zadatkom zabavljača prije velikih dečki. No Wolfgang ne treba biti ni u čijoj sjeni – ili barem neće još dugo trebati biti – ako je suditi po premijernom obraćanju našoj publici kojoj je servirao zaokruženu kolekciju prošlogodišnjeg eponimnog debitantskog albuma. Wolfgang Vamadeus Halen je luđački talentiran gitarist, ali i impresivan vokalist, izbrušen prilikom odrastanja među žanrovskim titanima. Nešto sirovijeg i klasičnijeg rock zvuka, Mammoth WVH zapravo su bili prvo pozitivno iznenađenje večeri koje će se nastaviti s Halestormom, a dokinuti Alter Bridgeom. O tome više za koji redak…
Mammoth WVH (Wolfgang Van Halen) / Julijan Labrović
Halestorm – prave zvijezde večeri
…Ali prije toga zasluženo mjesto rezervirano za Halestorm – bend koji je proizašao u posljednjim godinama 2000-ih kada su svjetskom scenom prije hip hopa dominirala alt/prog rock imena, tada se nisu ni po čemu isticali osim po potencijalu vokala frontwoman benda Lzzy Hale. Danas Lzzy slave kao jednu od najvećih rock pjevačica, a potvrdu ovog benda s ne baš najboljim tajmingom za karijeru donijeli su i Grammyji.
Halestorm (Lzzy Hale) / Julijan Labrović
Apsolutno sam bio skeptičan uživo testirati grandioznu produkciju i rastezanje vrtloga njezina grlena vokala, ali srećom, zavezala mi je gubicu svojim snažno kontroliranom glaščinom rastegnutom između slavujskih balada do bestijalne rike. Halestorm se nakon petnaest godina karijere i dalje zabavljaju kao postadolescentni na pozornici, a najviše među njima Arejay Hale za bubnjevima. Njegov upečatljiv izgled i pozicija na bubnjarskom tronu izdignutim nad ostatak benda samo su neki od faktora privlačnosti pri udaranju o činele kao da se radi o hobotnici na ecstasyju. Njihova je produkcija barokna, ali potpuno uživo izvedena u besprijekorno čistoj maniri.
Nastup zagrijavanja komprimiran je u jedan školski sat, a iako mlađi i manje iskusni od glavnih aktera večeri, Halestorm su zapravo zvijezde progresivne večeri. Sinergija, kemija, entuzijazam, teatralnost i ekspresivnost su imenice koje stavljam u kućicu Halestorma.
Halestorm
Alter Bridge – protokolarno
I k’o po urici Alter Bridge dolazi na svoj red kao šlag na kraju. Ne moramo se prisjećati nekih davnih vremena kada smo na izlazak bendova na pozornicu čekali sa zakašnjenjem i po nekoliko sati, ali čini se da nakon pandemije nema više zajebavanja i nepoštivanja publike: protokol vrijedi u oba smjera. Jedna od rijetkih pozitivnih posljedica pandemije: točnost.
Tako je i bilo. Alter Bridge su u travnju najavili povratak u Hrvatsku krajem travnja, kada se prema medijskim napisima moglo pretpostaviti da će se raditi o hard-rock koncertu godine. Uzalud vam trud, reformirani svirači Creeda, kada naposljetku Malu dvoranu Doma sportova puni tek nešto više od polovice ljudi. Grandiozan i voluminozan zvuk velikih američkih rock, grunge i hard rock bendova polako postaje jeka ili šapat u našim krajevima u korist nekih novih generacija i žanrova.
Alter Bridge
I teško je uopće artikulirati subjektivan dojam scenske pojavnosti Alter Bridgea, što zbog nepopunjenog kapaciteta, što zbog neuglednosti samog Doma sportova kao jedne od najvećih, a istovremeno najneuglednijih dvorana glavnoga grada, ali u takvim postavkama Kennedy je djelovao kao na odradi obveze. Ruku na srce, za razliku od stranih mnogih scenskih kolega, pjevač je angažiran oko svoje publike kojoj dijeli dojmove o nastanku aktualnog albuma objavljenog mjesec dana prije nastupa, kao što u riječi pretače osjećaj zahvalnosti zbog mogućnosti nastupanja nakon globalnog zatvaranja od dvije godine: „Sretni smo što možemo ponovno biti na turneji i ne uzimamo je zdravo za gotovo.“
Alter Bridge
Kennedy je kao kreativac i pjevač nezaustavljiv desetljećima: sedmi studijski album nastao tijekom aktualne turneje zapravo je stvaran usporedno s njegovim zadnjim samostalnim albumom, a to valjda potvrđuje i istinsku ljubav prema pozivu kojem je glavni instrument rada – glas. No slika i ton nisu povezani u ovom slučaju.
Kad bismo od Kennedyja izolirali njegov rastezljivi bariton nevjerojatne sličnosti vokalu Brucea Dickinsona (Iron Maiden), ono što biste na pozornici vidjeli ne bi se slagalo s ekspresivnošću koje podrazumijevaju pjesme Alter Bridgea. Nedostajalo mu je elana, živosti i kemije. Čovjek ne bi pomislio da će mu sutradan biti 53. rođendan tako pasivnom na pozornici. Ne bih ni riječi rekao da nekoliko mjeseci ranije jedanaest godina stariji frontmen Maidena nije pred punom Arenom u sat i po odradio 30,000 koraka u sličnom zvučnom krajoliku. Naprosto mu fali sceničnosti i karizme pored takvog zastrašujućeg vokala klasičnog za metal bendove.
Najvjernija publika koncentrirana u parter svejedno je bila spremna na entuzijastičnu kooperaciju jer: prilika za to traje manje od dva sata i nema smisla tražiti dlaku u jajetu kada Kennedy, kao i njegov partner u zločinu – zapravo mastermind benda – Mark Tremonti profesionalno odrađuje posao za koji je plaćen. No odrađivanje i nije nešto na što će zrela publika pristajati, a to će najbolje potvrditi i odljev s tribina negdje polovicom nastupa glavnih aktera kada su možda i rashladili publiku s akustičnim ili ogoljenijim verzijama pjesama u kojima je zapjevao i sam Tremonti.
Alter Bridge (Mark Tremonti)
Gitarist Tremonti je tasmanski vrag za svojim instrumentom, a uskače u frenetični vrtlog kod svake prilike da žicama pokaže da je žanr njegova srca thrash metal. Tako ćemo se prisjetiti i kako je prije desetak godina njegova gitarska solaža pjesme “Blackbird” izabrana kao najbolja rock solaža svih vremena, ali da razumije vibracije niklovih žica jednako kao i vibracije glasiljki, pokazali su i njegovi intermezzi. Avaj, ponovno ga/ih je samo parter častio grlima. Bravo za vjernost, bravo za emociju, Zagrebe!
I dok pregledavam fotografije iz naše galerije, kao i snimke s nastupa tražim riječi da prenesem istinski dojam o profesionalnosti, uigranosti, dobro postavljenom zvuku (u kontekstu ove dvorane), grandioznosti raspjevanih pjesama Alter Bridgea, ne mogu se oteti dojmu indiferentnosti benda. Korektno je pojam koji ne bi trebao imati svoje mjesto u koncertnim pričama.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
