Đani Stipaničev u Lisinskom: Reinterpretirana nostalgija

Kazališni glumac i pjevač Đani Stipaničev s orkestrom Josipa Cvitanovića održao je nastup prožet nostalgijom u prepunoj Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog u srijedu, 25. listopada

Kao Mišo… / Foto: Ivan Bišćan

Đani Stipaničev, vokalist sa stalnim angažmanom u kazalištu Komedija prošle je godine objavio album kojim je neke od nezaboravnih pjesama iz šezdesetih i sedamdesetih godina kroz moderniju obradu pokušao približiti nekim novim generacijama. Ovaj je koncert, baš poput studijskog albuma nosio nostalgičan naziv. “Nostalgija je s razlogom zato što će vas večerašnje melodije vratiti u neka sjećanja koja nam bude neke dobre i pozitivne emocije bez obzira u kojem su kontekstu one stvarane”, objasnio je Stipaničev već nakon prve izvedene “Bogu fala da si tu”, kao uvod u “Nostalgiju”, veliku pjesmu kompozitora i tekstopisca Tea Trumbića. Mahom starija publika s oduševljenjem je prihvatila pjesme koje su proslavili Dalibor Brun, Milo Hrnić, Indexi, Vice Vukov i Mišo Kovač. Iako s nekima, poput “Obriši suze, draga” Bobe Stefanovića, Stipaničev nije imao puno dodirnih točaka, bile su uvrštene na nostalgični repertoar zbog svojih maestralnih aranžmana. Svaku je posebno najavio i pritom ispričao neku anegdotu ili zanimljivost na svojstveni šaljiv način, no neke poput “Lole” Pro Artea nisu trebale dodatna objašnjenja.

“Zašto da ne uzmem nju” bila je službeni singl ovog albuma s pratećim spotom, pjesma koju je još 1970. godine napisao Ivo Lučić, maslinar s otoka Hvara, a koju je proslavio tada dvadesetogodišnji Dragan Antić odnijevši pobjedu na festivalu Vaš šlager sezone 1971. u punoj Skenderiji, pomevši itekako jaku konkurenciju (Kemu, Čolu, Indexe)… Pjesma je bila toliki hit da je Lučiću donijela novac kojim je mogao kupiti tri fiće. Za one koji baš ne prate nogomet, ovu su pjesmu prepjevali navijači Hajduka i upravo mu je zbog toga ušla u uho.

“Odiseja” je također bila jedan od službenih singlova, naručena za festival u Grčkoj na koji nije primljena 1973., stoga je poslana u Opatiju gdje se birala pjesma za Euroviziju. Trebao ju je pjevati šansonijer Leo Martin koji je tada gradio svoju međunarodnu karijeru u Njemačkoj, no zbog uvjeta da pjeva pod svojim izvornim imenom kao Miloš Jović, Martin je odbio i u konačnici ju je na festivalu  otpjevao njegov prijatelj Dalibor Brun. No, singl je kasnije snimio i Leo Martin i to je postala pjesma koja mu je osigurala popularnost.

Koloplet hitova u Lisinskom / Foto: Ivan Bišćan

Indexova “U jednim plavim očima” bila je sjajan prijelaz na drugi dio koncerta koji je donio kazališni specijal pojačan gospel sastavom The Messengers. Stipaničev je tada podijelio s publikom svoj razgovor koji je vodio s Gubec-begom hrvatskog kazališta, Brankom Blaće-Blekijem. Nakon Đanijevog, kako sam kaže, prvog “uspješčića” u mjuziklu Jesus Christ Superstar gdje je uskočio u ulogu Isusa, Bleki mu je komentirao “Zapamti ovo dobro jer tko zna hoće li ti se ovo ikad ponoviti”. Njemu u slavu, otpjevao je broj iz rock-opere Gubec-beg, ali sjetio se i ostalih veličina hrvatskog glumišta koji su nas zadužili svojim djelovanjem, izveo broj iz “Jalte, Jalte” i najavio kako će Komedija sljedeće godine vratiti na repertoar ovaj mjuzikl. U “Kosi” je dosegao impresivne visine, servirao izvrsnu dikciju, ali posve me pridobio glazbenom preobrazbom koja je uslijedila u “Gethsemane (I Only Want To Say)” iz rock-opere Andrewa Lloyda Webbera “Jesus Christ Superstar”. Izrazito dug aplauz prekinuo je opaskom da nemamo toliko vremena za pljeskanje i da nakon Webbera samo može uslijediti Runjić i moćni klasik “Pismo ćali”.

 Jasna Zlokić zatim mu se pridružila na pjesmi “Jedna lađa morem plovi” i nastavila sa svojim hitovima “Ja sam ti jedini drug” i “Skitnicom”, ali pravo je iznenađenje uslijedilo kad je Stipaničev izvodio kanconu “Il Mondo”, a potom, onako, u šetnji dvoranom mikrofon predao mladom muškarcu iz drugog redu. Kristalno bistar glas tenora Filipa Hozjaka zapanjio je cijelu dvoranu i “Il Mondo” je naposljetku postao duet.

Nakon izvedbe “Crnog bisera” s Klapom More, pjesmom Nene Belana i Nikše Sviličića s kojom je Stipaničev ove godine odnio grand prix na Festivalu dalmatinske šansone u Šibeniku i šale da je Belan popalio melodiju iz kolumbijskih sapunica koje je dva dana bingeao, s klapom je izveo i pjesmu Dušana Šarca “Budi noćas mirno more” koja mu je prije 20 godina donijela prepoznatljivost.

Raznolikost u pristupu: Đani Stipaničev / Foto: Ivan Bišćan

Dok su Šibenčani poznati po svom sarkazmu, najveći je bio Arsen čiji su komentari već kolokvijalno prozvani arsenizmima. Kad ga je Stipaničev upitao što bi njegova mogao obraditi, Arsen mu je odgovorio: “Kad malo bolje razmislin, moga bi obraditi jedan moj zapušteni vinograd u Donjem polju.” S obzirom na to da je Šibenik i Đanijev grad, slične šale bile su dio ovog koncerta. Upravo se na račun tih obrada i sam našalio rekavši da je nadmašio samog sebe – inače pjeva obrade, a sad je napravio i obradu obrade. Jedna od tih posljednjih pjesama na koncertu bila je “Reci zbogom”, odnosno “Say Goodbye”, koju je Mišo Kovač 1969. pjevao na hrvatskom. Klasici Drage Britvića “Tvoja zemlja” (glazba Alfija Kabilja) i “Zvona moga grada” (glazba Zvonka Špišića) zaključili su regularni dio koncerta.

Cijeli koncept ove Đanijeve koncertne priče u Lisinskom bio je izvrsno pogođen, od pjesama nevinog i naivnog karaktera s početka šezdesetih, preko neizostavnih dalmatinskih do kazališnog presjeka brojeva iz mjuzikala. Imati sve te različite verzije pjesama i uglove Đanija Stipaničeva na jednom mjestu pravi je podsjetnik na raznolikost njegovog djelovanja. Svatko tko ima imalo interesa za nostalgičnu yu pjesmaricu htjet će ovo čuti, a svatko tko slučajno naiđe na album “Nostalgija”, Stipaničevljev izbor probudit će mu znatiželju i htjet će naknadno potražiti izvorni materijal. Đani Stipaničev stvorio je samouvjerene reinterpretacije koje se čine dovoljno poznatima, a istovremeno donose nove uvide i užitke.