2. Drito iz Osijeka - osječki gas
Nakon izuzetno uspješnog i monumentalnog izdanja Drita iz Boćarskog u Zagrebu, na red za svoju eksploziju je došla prijedstolnica Slavonije. Drito iz Osijeka održao se drugi put nakon prošlogodišnje potvrde kako je Osijek svakako grad vrijedan svojeg izdanja Drita. Zadnje se izdanje održalo u mjerama i ograničenjima, no ove godine Osijek je imao priliku pokazati svoj potencijal u punoj snazi.
S prošlogodišnja tri izvođača ove godine lineup je dobrano porastao, a s njim i generalna očekivanja. Danima prije događaja, u svakom drugom razgovoru kojem sam pristustvovala Drito je bio spomenut i to u kontekstu:„Eee, jesi bio/la po ulaznice? Hoće se moći karta uzet’ na ulazu?!“, pa iz prve ruke mogu potvrditi da je naša publika gorila za ovakvim događajem za koji je itekako bila spremna.
Dvorište PTF-a ugostilo je lineup od deset jakih rap izvođača, kolektiv Trepaj il’ krepaj te pozamašnu publiku koja se ne smije izostaviti kao počasni gost. U duhu open-aira, ovaj Drito funkcionirao je kao jednovečernji festival. U večer nas je uveo Ba$ha, mladi izvođač iz Novog Sada kojemu je ovo bio prvi dolazak u Hrvatsku, a Osijek postaja dan nakon premijernog giga u Zagrebu. On je relativno novi regionalni fenomen za kojega je čuo cijeli Balkan u vrlo kratkom roku. Pažnju na svoju prisutnost skrenuo je s pjesmama “Mesec” i “Devojka za disko” s kojima je zaradio zavidnu brojku pregleda, pratitelja i obožavatelja.
Pun pogodak je bio večer otvoriti s njegovim melodičnim pjesmama koje zvuče kao slike u pokretu koliko su atmoferne i jednostavno lijepe. U tom je tonu dočekao publiku koja se okupila u pozamašnom broju već oko 19 sati te lagano pravila prvi đir po prostoru PTF-a tražeći svoje mjesto. S obzirom da Ba$ha ima samo šesnaest godina i tek nekoliko nastupa u nogama, može se pohvaliti ozbiljno profesionalnim i kvalitetnim nastupom, iako se vidi da je ovo tek početak jedne ozbiljne priče.
Nakon sanjivog Ba$hinog uvoda i padanja prvog mraka na pozornicu su uletjeli Podočnjaci i to in medias res s “Papučama”, na što je publika odmah uzvratila porastom energije i broja ruku u zraku. Sa svojim prvim nastupom u Osijeku se nadamo da su zadovoljni, jer je publika neupitno bila. Kombinacija Rukyevih snažnih vokala, Beachboyevih dinamičnih rep linija te Nix K-a koji ih kroz sve to manevrira kroz miksetu funkcionira izvrsno, što je sinoć dobilo potvrdu. Publika je s njima pjevala “Plava kosa plave oči”, “Branim se”, “Proklet” i “Šiške”, koje su bile okosnica njihovog nastupa.
E sad, otprilike u ovom trenutku se situacija u PTF-u zakuhava, publika vrišti, zna se što slijedi. Izlazi Massimo Savage koji je na pozornici napravio najveću gužvu i okupio dobar dio lineupa. S njim je izašao Đi, treći kut Retfatlante i Grše pa su otvorili jako s “Boli me kurac”, a publika ih je pogurala u teško divljanje. U startu su imali dosta vidnih poteškoća, od tehničkih i tonskih problema, do problema s tekstom. Ali tu je ta čar, jer je u tom trenu publika skočila na stage, pjevala je i za njih i održala hype. Izašao je i z++ na “Ladidadida 2” i “Kutiju za patike” te je publika zasluženo dobila svoj moment Retfatlante, a nakon toga dolazi i Krankšvester da s Massimom izvedu “Kolko dupe”.
Drotovy i Gas Slavonije ipak poseban gas imaju u Slavoniji i pred osječkom publikom koja se stvarno cijela dala. Massimo je iznimno dobar na sceni s energijom kojom komunicira s publikom, a ona ju jasno prihvaća i vraća nazad. I sad kad je publika već dooobro zagrijana, red je na TTM.
Otvaraju s “TTM u kući”, a činilo se kao da se zbilja i jesu osjećali kao kod kuće, u čemu im je publika sigurno pripomogla. Njihove su pjesme dobro poznate i već provjerene kao hitovi koje publika voli, no ono što se moralo primjetiti sinoć je bila stručnost njihovog nastupa. Stvarno su ga odradili iskusno i profesionalno, imali su par dobrih fora u komunikaciji s publikom s kojima su je dodatno privukli na svoju stranu. “Stoka sitnog zuba” bila je popraćena odličnom atmosferom, a “MDMA” za kraj je napravila show s preke strane ograde.
Ne mogu se otrgnuti dojmu da je TTM u najboljem mogućem smislu preuzeo ulogu na Hrvatskoj sceni koju je nekad imala Kiša Metaka. Do sad sam rekla da se zakuhavalo i zagrijavalo, ali od ovog trenutka Drito u Osijeku počinje gorjeti. Hiljson Mandela upada s “Mbape” i od tog trenutka u PTF-u nema više niti jedne statične osobe (htjeli ne htjeli). Nisam ništa manje očekivala, ali ipak sam ostala šokirana koliko je publika spremila gradivo novog albuma i vrištala svaku riječ s Hiljsonom.
Mandela Effect nije vani ni mjesec dana, a publika niti u jednom trenutku nije zaštekala ni stala s intenzitetom kojim je pratila Hiljsona. O Hiljetu se sve ovo već zna, ali nikada neće biti na odmet istaknut njegov talent koji našoj sceni daje svjetsku razinu. Kuku$ov hit “Medalje” bile su teško usijanje, a publika je ovdje iskazala koliko dugo i odano prati priču. Svaka nova numera je odzvanjala i gurala atmosferu do najboljih mogućih granica, a “Cura s kvarta” istaknula se kao jako dobro prihvaćen ljetni hit. Hiljson se u jednom trenutku požalio na probleme s glasom, no to se niti u jednom trenutku nije dalo osjetiti. Izveo je “Još ovu noć” sa z++om te za kraj očekivani “Neće kurac” s Gršom, kojega je uveo u nastup.
Grše preuzima, svoj dio večeri odrađuje napadački i snažno, u svomu stilu, a otvorio ga je s “Badr Hari”. Svaki njegov nastup bude obilježen tom bombom energije i snage koju baci kada se popne na pozornicu, pa tako i ovaj. Grše stvarno svoje pjesme u live izvedbi odradi jako dobro, lirički i tehnički spretno. “Red Carpet” je stvar koja je za mene obilježila Gršin nastup.
30 Zona u tom žestokom tonu je nastavila nizajući svoj benger za bengerom. Izredale su se “Keš u krvi”, “Kume” i “Debili” s Hiljetom. Vidjelo se kako publiku baš jako voze njihove trake, kako to već i biva na nastupima 30 Zone. Oni su svoju već proceduru izveli standardno jako, bez stajanja s pumpanjem gasa. Tu su letjele čaše u svim smjerovima, piva u kosu i nosila te rulja lijevo-desno, ali baš ti to i bude super jer si po to došao na 30 Zonu. “Barrichellos” je definitivno išla najjače, a Hilje je s pozornice dodatno nabrijavao već prebrijanu publiku.
Nakon što ih je publika ispratila, dočekala je svoj Krankšvester – isto već provjerena formula i kombinacija. Njihov nastup dao je Dritu neku novu dimenziju te se baš vidjelo kako su u pitanju već godine iskustva i odnosa Osijeka i Krankašvestera. 3ki Stil i Sett su taj duo kakvih nema mnogo te su svima pokazali sinoć zašto su vrijedni Porina i „velikih stvari“, iako su do nedavno bili kontroverza naše scene, te koliko ljudi imaju iza svojih leđa.
Vojko V je upao na pozornicu s “Darude” – verzijom Sandstorm. Na Sandrstorm je bacio “Ne može” te je odmah bilo jasno koliko mu se publika veselila i čekala da ga vidi. “Lovrinac” i “Narodna” sve su nas vratile u neka stara i sretna vremena Dječaka, a tekstove im nitko nije zaboravio. Izveo je i svoje nove hitove koje znaju svi, i mali i stari, i čiji su dijelovi i linije postali dio svakodnevnih razgovora i uzrečica. Onda je došla “Namazan u kocki”, i iako sam već par trenutaka navela kao usijanje večeri, ovaj isto moram istaknuti kao jedan od pobjednika, jer je većina izvođača izašla na pozornicu te divljala i skakala. Vojko je imao stvarno kreativan nastup pa je na samom kraju odradio i mashup “Rođendan/Ti si mi u mislima”.
Vojkova dominacija je i dalje aktualna, uz svoju ikoničnu bocu Jacka znalački i iskusno je izveo svoj nastup, što je za njega već standard, a i mora se šadaut dati i njegovom DJ-u Vrhu. I naravno, z++. Kraj večeri kakav joj je i priličio, uvijek svečan i deliričan sa Zvijem na pozornici. Publika se do završnice večeri nije počela rasipati, činilo se kako se samo skuplja sve više u čekanju osječkog najdražeg izvođača. Z++ složio je (iz mog iskustva) najbolju plejlistu za izvedbu do sada (još me boli što na njoj nije još samo bila i “Sutra”). Sve što nam je trebalo da se ova večer zaokruži i da nas malo spusti od divljanja u neke fine emocije, što nitko ne zna i ne može bolje od Zvija. Kad bi morala njegove nastupe sročiti u jednu riječ, pa to bi morala biti milina, ni više ni manje.
Eto. I ovo sve je još bilo ukratko. Drito iz Osijeka je definitivno događaj godine u gradu za kojim već žalimo što je iza nas. Drito i Yem rade nešto što je nedostajalo hrvatskoj glazbi i sceni pre, pre, predugo vremena. Vrlo je važno da mlada publika diljem Hrvatske dobije priliku izravno sudjelovati u cijeloj priči kulture i glazbe koju slušaju i kojoj su posvećeni. Iako je publika uvijek šarolika sa specifičnim preferencama u ovom žanru, bez obzira na raznolikost ukusa, Drito ju je uspješno ujedinio u glazbi, energiji i pokretu koji se do prije par godina smatrao stranim trendom. Sada imamo našu verziju toga i nju je shvatiti ozbiljno, a blago nama dok svjedočimo u što će se ona tek pretvoriti.