Graffiti na Gradele: Trap spektakl s dodanom vrijednošću

Grše je sasvim zapalio klub 585 / Foto: Marko Lopac

U Bolu na Braču završilo je najveće izdanje festivala Graffiti na Gradele, a na petodnevnoj manifestaciji uživalo se u umjetnosti, radionicama, trap glazbi, kupanju, sunčanju i prije svega dobroj energiji

Sjajna atmosfera i danju i noću / Foto: Marko Lopac

Od 24. do 28. srpnja u Bolu na Braču održan je multiumjetnički festival Graffiti na Gradele koji je pokrenut kao mini festival za nekoliko prijatelja, no u proteklih 13 godina razvijen je u ogromno kulturno druženje svih ljubitelja hip-hopa. Tijekom dana na Bijeloj kući nalaze se dugogodišnji prijatelji i nova lica, slikaju se grafiti, održavaju skokovi u vodu i druga vodena natjecanja, radionice slikanja, hip-hop i breakdance betlovi te DJ setovi.

Prvi susret s festivalom

Prijateljice i ja slučajno smo otkrile Graffite na Gradele 2014. godine. Došle smo na jednu noć, koja je bila toliko dobra da smo se već iduće godine vratile na osam dana. Moj prvi savjet je – uvijek je pametno doći ranije. Bol na Braču zadnji tjedan srpnja ne postaje samo hip-hop meka tih, nego i predivno mjesto kome treba dodati dan ili dva uživanja, plaže, mora i sladoleda. Iako je festival trajao od 24. do 28. srpnja, svatko zaslužuje dan ili dva ranije za odmaranje i dan ili dva kasnije za oporavak. A ako morate birati, vjerujte mi, drugo je bitnije nego prvo.

Svi sada dolazimo ranije i zabava počinje već u srijedu, samo je važno da znate ljude koji znaju ljude, koji znaju ljude… koji znaju tajne lokacije. Da smo svi dugogodišnji fanovi GNG-a, potvrđuje činjenica da su se razgovori prebacili s dječjih tema na: „znaš li da je Papi Batina završio Farmaciju, da Snajper je povjesničar i radi u muzeju, Riđi radi u IT-ju…“ Brutalno je bilo čuti o dualnosti i drugom svijetu svih artista jer je sada fokus na njima, a ljudi ih spominju u raznim svjetlima.

13 godina uživanja

Nakon dva dana uživanja na plažama, Bijeloj kući i kavicama, započeli smo pratiti glazbeni dio festivala. Fun fact je da je GNG započeo prije 13 godina okupljanjem mladih grafitera, a 2014. godine doživio je nagli rast kada su uvedeni rap koncerti. Za kontekst, tada su današnji velikani trapa kao što su High5, KUKU$, Dječaci, Kiša metaka i mnogi drugi tek započinjali svoje karijere. Nastupali su na otvorenoj Bijeloj kući, bez ograda između publike i izvođača. Sve je bio jedan veliki cypher u kojem su se publika i fanovi miješali, plesali i divljali u euforiji. Koliko je ovaj festival narastao, govori činjenica da svake godine nastupa sve više izvođača, festival se preselio na veću lokaciju – 585 klub – a publika je sve samo ne mala.

Kapetan Massimo Savage i Z++ otvorili su prvu noć izvodeći glavne hitove poput “Kutije za patike”, “ŠNiT” i “Boli me kurac”. Na zidićima oko kluba okupljala se ekipa, dok su krcati vlakići stizali do Zlatnog rata.

Kapetan Massimo Savage / Foto: Marko Lopac

Krešo Bengalka nastupio je sljedeći, a njegova mračna energija i dugogodišnji hitovi nabrijavali su publiku dok se klub sve više punio. Finalno je i nabacio emocionalni throwback na Kišu metaka, dok su se prvi redovi prebacili u „sunčane naočale na glavi“ mentalitet.

Uz njih, nastupili su i Luzeri – glavni lover boy bend koji okuplja zagrebačku ekipu i zavodi zgodne djevojke svojim pjesmama. Čak se i sam Marko Boko, glavni organizator, popeo na pozornicu, grleći dečke i pjevajući „Obriši suze“, naglašavajući da je to njegov najdraži bend. S obzirom na to da je riječ o trap festivalu, možda bi bilo neobično, da svi ne znamo da je Boko okorjeli punker u duši, koji je jedva čekao povratak ovakvih bendova.

Savršeni flow rasporeda izvođača spojio je Luzere i Buntai, koji su bili idući. Buntai je onaj bend koji privlači tzv. e-girls magnetom. Tijekom seta sve je dolazilo na red. I “D O G M A” i “G E N E Z A” i “Godine zmije”. Uz njih je nastupio i Mrzim Te Luka, no osjetilo se da nedostaje Boki. Kada smo kod gostiju, pojava Buje na Buntai nastupima daje istu euforiju kao pojava Kize Manjače na 33 nastupima u 2010-ima. Ista lokacija, isti vibe, drugi ljudi ali isti efekt.

Bore Balboa jedno je od lica bez kojih GNG nije GNG, pa nije ni čudo da je publika divljala na njegov nastup, te da je do tada klub bio krcat. Boretu se pridružio i Peki, a njihov bromance je sve. Tijekom koncerta ljudi su divljali, a majice su letjele na “D33”. Publika je uz to vikala i „Snajper ubio!!!“, a na “Panami” cure su u prvim redovima plesale i tweerkale, dok su dečki dizali šake u zrak.

Deset godina od prvog KUKU$ nastupa na GNG-u dečki su zasluženo zatvarali prvu noć. Napravili su scenu, polako gradivši svoju karijeru uz High5 te uzajamno šireći GNG publiku. Pjesme koje su očekivano izgorile su “Debili”, “Oće kurac” i “Real Slavs”. A Hilje je bacio i improv pjevanje, dok je Goca RIP vikao: „Sori Saša Lozar, nisam te prepozno!“. Iako se bližio kraj večeri Goca je nabrijavao publiku vičući svoju poštapalicu ovog festivala: „Bokooo ne idem domaa!“, a publika mu se brzo priključila vičući isto. Dečki su izveli i “San Andreas” – legendarnu pjesmu koja je zaslužila spot, i da…nadamo mu se i nakon svih tih godina. A noć smo zaključili s pjesmom “Cura sa kvarta”. Noć su nastavili DJ-i Froever, VRH, Giljo i Brački.

Hilje je, po običaju, bio nadahnut / Foto: Marko Lopac

Oporavak drugog dana: sjećanja i nova iskustva

Nakon uzbudljivog prvog dana festivala, druga noć na festivalu donijela je prijeko potreban oporavak i refleksiju. Spavanje u smještaju, gdje su se ispreplitali day-one fanovi festivala, izvođači, DJ-evi i grafiteri, dala mi je osjećaj predivnog hip-hop maturalca. Na kraju prve noći, balkon našeg smještaja postao je mjesto gdje su se do ranog jutra prepričavale dogodovštine s prošlih godina, prisjećali smo se najdražih trenutaka s festivala i smijali se uspomenama koje su nas dovele do ovoga mjesta. Na kraju dana, GNG i je to – zanimljivi razgovori koje vodiš s najdražim frendovima s kojima si došao, pomiješanima s novom ekipom koju si tek upoznao… u pauzama od nastupa.

Na kraju dana, GNG nije samo festival; on je prostor za stvaranje novih prijateljstava, zanimljivih razgovora, i povezivanja s ljudima koje ste tek upoznali. U pauzama između nastupa, upravo su ti trenuci tihe introspekcije i razmjene iskustava ono što čini GNG posebnim. Tijekom dana, festival nudi razne aktivnosti i natjecanja. Skokovi u more, gdje djevojke izvode špage u zraku, a dečki salta, postali su ritual. Uz pivo u ruci, izmjenjivali smo se između plaže ispod Bijele kuće i chillanja na samoj Bijeloj kući. Grafiteri su oslikavali zidove diljem Bola, dok su se na košarkaškom terenu i plesnom podiju odvijali cjelodnevni turniri. Kavica u Marineru postala je neizostavan dio dana.

Koncerti i žanrovske mješavine

Iako bih voljela popratiti sve koncerte i događanja, količina dragih ljudi i druženja jednostavno je onemogućila praćenje svega. Pogotovo ako pretjerate prvu večer (savjet No. 2: – pace yourselves). Dok sam se oporavljala od prve noći, sjedila sam s ekipom ispred kluba, uživajući u zvukovima prvih koncerata. Mir Bola omogućava da pod zvijezdama savršeno čujete koncerte čak i izvana. U pozadini su se čula prva imena poput Mladog Danija i Antuna IDEM-a dok se publika lagano zagrijavala, a pjevanje se glasno čulo iz kluba.

Mladi Dani, splitski trap talent povezan s Gršom i ekipom, donio je svoju energiju na pozornicu, dok je Antun IDEM, jedno od glavnih lica Porto Morto i Jeboton kolektiva, publiku osvojio svojom izvedbom pjesme “Nikad nisi htjela slušat sa mnom pank”. Simpatično je uvrstio i liniju Zašto slušaš traap??, koja je savršeno odražavala duh ekipe na festivalu.

I Antun IDEM oduševio je publiku / Foto: Marko Lopac

Z++ je slijedio s pjesmama “Sedmo nebo” i “Adrenalin”, potvrđujući svoj status kralja ljetnih hitova i ljubavnih balada. Pridružio mu se Massimo Savage za izvedbu hita “ŠNiT”, a činjenica da festival sada uključuje punk i elektroniku pokazuje kako trap fanovi sve više istražuju razne druge žanrove.

U trenutku kad sam čula “ŠNiT” (meni osobno jednu od najdražih pjesama Zvija i Massima uz “Kutiju za patike”), uletjela sam nadobudno u klub. No, da su big boys na sceni pokazala je činjenica da je u ponoć bilo nemoguće hodati kroz klub u odnosu na petak kad se plesalo i divljalo. Na GNG ljudi uvijek kapaju – nekad od utorka, nekad od četvrtka, ali do subote su tu već i skejteri, grafiteri, reperi, njihove djevojke, njihovi manadžeri i fanovi – svi su stigli. Nakon što sam se jedva ugurala u prve redove, Zvi je izveo “Čaroliju”, svoj novi singl, a priključio se i Hilje na “Još ovu noć”.

Velika imena u divljini

Grše, s prepoznatljivim dresom, otvorio je svoj set sa “Sin Cityjem”. Klub je divljao, publika je urlala, a hitovi su se nizali jedan za drugim: “MDMA” (remix), “Badr Hari”, “Mamma Mia”. Dio nastupa sam poslušala unutra, a dio vani, jer je u klubu nastajala ogromna euforija.

Još jedna od čari GNG-a je činjenica da se sva velika imena mogu vidjeti u divljini – pa su tako na stepenicama minglali Massimo Savage, DJ Vrh, Snajper, Bore Balboa i mnogi drugi. A kad je krenula “Fantazija” u kombinaciji s Miach, svi na stepenicama ispred kluba su pjevali i plesali.

Miach se nakon zagrijavanja na “Fantaziji” prebacila na svoje hitove i nastup otvorila s klasikom “Tempo”. Roza boja, šljokice i girlie vibe preuzeli su scenu, a djevojke su u ljetnim haljinicama plesale i pjevale u prvim redovima. Miach se ispričala za prošlu godinu kad nije mogla nastupiti, te pošteno nadoknadila ovogodišnjim nastupom izvodeći pjesme “Trnci” i “Led”. Nakon toga izdivljali smo se na “Dance”.

Tijekom koncerata nisam mogla ne primjetiti skladnost svih elemenata hip-hopa na jednom mjestu. Došli su i fanovi i stari i novi članovi bendova i breakdanceri, košarkaši – svaki dio hip-hop kulture spojio se u subotnjem danu. Bez obzira na haljine, košarkaške dresove ili topove sa širokim hlačama – nitko nije razočarao s najbitnijim dijelom outfita – nabrijane tenisice su sve bile on point. Jedina druga opcija bilo je biti bos, što su mnogi odabrali – ipak je ovo ljetni festival.

Grše je izveo kolekciju svojih velikih hitova / Foto: Marko Lopac

GNG kao mala obitelj

Kad već neki od svima najdražih artista nisu bili live, u pauzama je ekipa plesala na domaće izvođače poput 30Zone, 2xŠihte i Baksa. To koliko je GNG jedna mala obitelj govori da je ovo jedini festival gdje VIP nije pun trap artista jer su svi ili na pozornici ili u publici ili guštaju u minglanju ispred kluba 585 – ipak smo na moru.

Večer je zaključio Peki. Rekla bih da je uvijek sumnjivo kako netko tako brzo postane tako velik, ali Pekijev nastup na stageu objašnjava sve. On pleše i divlja, cijelo vrijeme komunicirajući s publikom koja divlja s njim – rijetko se desi da netko instantno ima snažan i kvalitetan stage presence (začudili biste se da su neka od današnjih najvećih imena vježbala na tome godinama) i tako jak glas što objašnjava zašto ga ljudi počinju sve više slušati. Večer je otvorio s “Gangom i rerom” – meni najdražom, a gostovao je i Hilje s njim. Njegova dalmatinska duša je otpjevala i “Dalmatinac sam” a capella, na što je publika urlala, jer ipak smo na Braču. Izveo je “Čim se pojavimo u gradu”, “Casablanca” i mnoge druge hitove. Iako je bio polupromukao, mogao se 100 posto prepustiti jer je publika nadopunjavala svaku riječ pjesama. Pred kraj nastupa izveo je “Mangio Pasta” s Gršom što je više djelovalo na party nego koncert s obzirom koliko su intenzivno ljudi plesali. A na kraju mu se priključio i ujak Bore.

“Panama” je savršen završetak ovog velikog festivala. Od izvođenja “Koka Kole” 2014. u parku ispred Bijele kuće, do današnjih hitova poput “Pun kurac para”, kad zasluženo zaključuje 13. GNG, Bore je bio i ostao desna ruka GNG ekipe.

A after? After je trajao do dugo ujutro, dok je Niki Peducci i Ribarska večer nizala dalmatinske hitove. Djeluje neobično za trap festival, ali klub se nije praznio satima.

Nedjelju smo svi proveli finalno na Bijeloj kući, dok su nas oporavljali DJ-i Kornet i Anavi. Jedino što je falilo dnevnoj briji: vratite gradele na Grafffite na Gradele.