Izuzetno zaokružen JazzHR Festival - Fall Edition
JazzHR Festival – Fall Edition
Mnogo toga govori u prilog činjenici da je i drugi ovogodišnji festival JazzHR bio sveopća kulturna vrijednost našeg podneblja ili pak teorijski zahtjev pretočen u praksu već po trideset i prvi put. Njegovo jesensko oličenje, Fall edition, žanrovski i umjetnički izuzetno zaokruženo, proželo se u ludom tempu u akustički živom prostoru Tvornice kulture, od petog do sedmog listopada, svakoga dana od 19:30 sati.
Foto: Matej Grgić
Za trajanja festivala publika je dodatno mogla uživati i u nesvakidašnjoj izložbi Save The Earth, makedonskog slobodnog umjetnika Vlade Kostova, planski, u Malom pogonu Tvornice u kojem je svake večeri bio organiziran after party uz kućni bend i eventualne dobrovoljce, pjevače te glazbenike. Takvu organizaciju podržali su Ministarstvo za kulturu i medije RH, Ured za kulturu Grada Zagreba, Cantus, GDI, City Arts, GRIF i Veleposlanstvo Republike Slovenije koje je na samome početku festivala, dakle u srijedu, bilo najzaslužnije za gostovanje ponajboljeg europskog bing banda, Big Banda RTV Slovenije, njegova dirigenta (i saksofonista) Tadeja Tomšića te zagrebačkih i slovenskih solista.
Vrsno, uigrano i disciplinirano
Nastup je započeo pomno aranžiranom skladbom Monster In The Garden, flautista i saksofonista Mire Kadoića (1962.), već razrađenom i odsviranom s domaćim Jazz orkestrom HRT-a, u kojoj su se mogli prepoznati neki novi, uzbudljivi detalji vezani uz orkestraciju i dionice solista.
Foto: Matej Grgić
Sličnim su bojama bili obogaćeni i elektro-pop hitovi popularnog dueta Mangroove, Sanjala sam ljubav i Vrijeme, ovoga puta u aranžmanu trubača Darka Sedaka Benčića, a vrhunski su zvučale i skladbe My Sweet T, slovenskog pijanista Marka Črnčeca, kao i Straighten Up, saksofonista Lenarta Krečiča.
Foto: Matej Grgić
Svojom vrsnoćom, uigranošću i disciplinom, mladi su se puhači iz nastupnog Big Banda iznimno slojevito prilagodili i vokalu slovenske pjevačice Aleksandre Čermelj, u pjesmama Bodi to kar si i Viene e va, ali i pouzdanoj ritam sekciji koja je još prije dvadesetak godina bila ključan oslonac Bošku Petroviću tijekom snimanja albuma Round Midnight (Croatia Records, Jazzette, 2002).
Foto: Matej Grgić
Poboljšani odraz sutrašnjice
Zrake budućih zvijezda, upletenih u regionalna i svjetska zbivanja, pojavile su se i sutradan, na promocijama najnovijih diskografskih izdanja svemoćne bubnjarke, skladateljice i aranžerke Brune Matić (1995.) i progresivnog gitarista te skladatelja Filipa Pavića (1991.).
View this post on Instagram
Brunin kvintet uspio je iznijeti njezinu suvislu ideju Suite (izvorno za jazz orkestar) ili aluziju na posvemašnje auditivno, vizualno i taktilno zagađenje suvremenog svijeta, koje tako zasićeno nedvojbeno stremi prema ludilu i tuposti.
Foto: Matej Grgić
Naziv N O I S E (Zebra Music) jasno je sugerirao i na svojevrsno zvučno ogledalo problema ili možda poboljšani odraz s konstruktivnijom slikom sutrašnjice. Plastičnost izraza pojačala je i (LED) narativna vizualna reprezentacija bogatih zvučnih zbivanja unutar kojih je, povrh čvrste, uglavnom ravne bubnjarske poliritmije i obilja elektronike, kvalitativno iskočio talentirani tenor-saksofonist, Vojkan Jocić.
Foto: Matej Grgić
Istovrsni sastav Filipa Pavića ponudio je, pak, bljeđahniju skicu s CD-a Labyrinth Songs (Croatia Records, 2022), temeljenu na raskošnom harmonijskom slogu te na suradnji s eminentnim domaćim džezerima poput Matije Dedića, Saše Nestorovića i Krunoslava Levačića. Njegov je, naime, kompleksan i protočan harmonijski jezik bio zadivljujuć, pogodan za najslobodnije improvizacije, harmonijske i melodijske.
Foto: Matej Grgić
Međutim, s vremenom se osjetio blagi nedostatak koji je u svem tom izobilju, pogotovo orijentalnih tekstura u skladbi Bedouin, bio gotovo neprimjetan. A isti se odnosio na kronični nedostatak konkretnijih melodijskih okosnica, ili horizontalnih, lako pamtljivih čarolija koje su kao takve, izazovn(ij)e za improvizaciju, obilježile gotovo stogodišnju povijest džeza. Srećom, iznimka je bila najljepša skladba večeri, a možda i cjelokupnog festivala, dirljiva balada Fifth Of May, u kojoj je Pavića pratio samo nadahnuti pijanist Matija Dedić.
Foto: Matej Grgić
Zvuk bubnja
Manjak melodičnosti zasigurno nije bio problem skladatelju, odnosno World’s Okayest Pianistu, Petru Ćulibrku (1986.), Dubrovčaninu koji se svojim novim materijalom s albuma Old School (Intek Music, 2022) predstavio brojnoj i razdraganoj publici. Ćulibrk je simpatije svakako zaslužio, makar zbog urođene neposrednosti i duhovitosti prilikom najavljivanja pojedinih skladbi, a potom i zbog oštroumne skladateljske logike.
Foto: Matej Grgić
No ipak, nešto je manje, unutar auditorija i suprugu i majku, oduševio svojim nedovoljno nijansiranim pijanizmom, tehnički još uvijek neusporedivim s onim u njegovih uzora, primjerice, Oscara Petersona, Reda Garlanda, Kennyja Barrona i Billa Evansa. Savršena vještina nije bila zamijećena niti kod, kažu, jednog od vodećih srpskih pijanista, aranžera i pedagoga, Vasila Hadžimanova (1973.), koji je iste večeri sa svojim Bandom svojski nastojao (pre)naglasiti unikatan balkanski etno izričaj, pomiješan s modernim zapadnjačkim stilovima (funk, progressive, world), s još neobjavljenog albuma Keyf.
Foto: Matej Grgić
No, unatoč svemu, na pitanja glede dubljeg glazbenog sadržaja i estetskih učinaka povezanih s filozofskim, sociološkim i etnološkim ozračjem, odgovora nije bilo. Osim u ponekim izvanserijskim improvizacijama srpskog saksofonista Rastka Obradovića, dakako, uz pratnju očekivano savršene udaraljkaške sekcije na čelu s rijetko talentiranim i muzikalnim makedonskim bubnjarom i skladateljem, Viktorom Filipovskim.
Foto: Matej Grgić
Stoga bi se moglo zaključiti da je, zapravo, iskonski zvuk bubnja okončao turbulentno zagrebačko jazz trodnevlje. Isti onaj koji bi također, jednom, prema prognozi genijalnog trubača i skladatelja Milesa Davisa, svojim jekom trebao okončati i sveukupni razvoj svjetske glazbe.
