JR August u Petom kupeu: Proširenje žanrovskih okvira

U zagrebačkom Petom kupeu je u četvrtak, 14. ožujka deset godina svojega glazbenog djelovanja proslavio jedan od najistaknutijih kantautora na (novijoj) regionalnoj sceni, Nikola Vranić – umjetničkog imena JR August

JR August je nastupio u društvu mnogobrojnih gostiju / Foto: Filip Bušić

Nagrađivani autor JR August (dobitnik Porina, nagrade Rock&Off i emisije Music Pub) svoj dugo najavljivani slavljenički koncert pretvorio je u studio u kojemu snima live album povodom desete obljetnice.

U Petom kupeu skupila se po dobi mješovita publika koju, koliko sam imala prilike čuti iz međusobnih replika tijekom koncerta, povezuju svojevrsni urbanitet i glazbeno znanje koje je daleko od amaterskog. Dvadesetak minuta nakon planiranog početka JR August otvara koncert tzv. wind introm, efektima vjetra, kojim je kompletan događaj podijelio na dva dijela, a zatim melankoličnom “Dealing With the Pain”, koja je i prva pjesma njegovog drugog albuma Sill Waters. Od prvoga takta primjetno je kako je sam kantautor, ali i svi sudionici njegova ansambla, pomno isplanirao cijeli događaj te ga odrađuje na visoko profesionalnoj razini, koja se osim izvedbom očituje i u tematski prikladnim svjetlosnim efektima u svakoj pjesmi, i iz koje izvire neka suzdržana (slavljenička) euforija, praćena svim emotivnim stanjima kroz koje August, ali i publika, prolaze izvodeći ili slušajući njegove pjesme.

„Velika mi je čast nastupiti u Petom kupeu, molim jedan gromoglasan aplauz za sve članove mog benda. Deset godina je puno i malo istovremeno. Malo, ako gledaš kako vrijeme prolazi, a puno ako gledaš koliko se baviš muzikom, i to muzikom na engleskom u Hrvatskoj“, riječi su kojima je JR August započeo svoju konferansu između pjesama, u kojoj uz predstavljanje članova benda, ili gostiju, često opisuje i kontekst nastanka određene pjesme. U početku sam razmišljala kako u tim govorima pretjeruje i kako nije potrebno nakon (skoro!) svake pjesme štogod i reći, ali u drugom dijelu koncerta shvatila sam kako je cijeli koncert JR Augusta kao jedno glazbeno-scensko djelo, mjuzikl s govornim i pjevanim dijelovima, dramaturški osmišljen i kontrastno podijeljen na način kojim spretno izbjegava monotonost uparujući karakterom različite pjesme po blokovima koncerta.

Prateći vokali iz sastava Coda / Foto: Filip Bušić

Live nastup JR Augusta i devet glazbenika (instrumentalisti i back vokali iz varaždinskog sastava Coda) s kojima dijeli scenu aranžmanski je bogatiji nego što je slučaj na studijskim albumima, a nerijetka su i džezersko-bluzerska sola u kojima uz trenutke improvizacije dolaze do izražaja određeni instrumenti ansambla (od klavijatura i saksofona do bubnjeva i kontrabasa), dok je kvaliteta u odnosu na albume ostala gotovo netaknuta, za što su zaslužne i Augustove izuzetne intonativne sposobnosti. O kvaliteti muzičara koje oko sebe okuplja ne treba posebno pisati. I zvučna slika je, dakako, visoko profesionalna, možda čak i previše za klupski prostor kao što je Peti kupe, pa su se iz publike nerijetko mogli čuti komentari kako je sve skupa „mrvicu preglasno“. Ja bih prije rekla – predirektno (u smislu da je zvuk svakog instrumenta zaseban, kao da nam svira na uho). Ipak, ta se zvučna slika do kraja koncerta mijenja (ili smo se mi samo na nju navikli).

Cijeli koncert JR Augusta zamišljen je kao glazbeno-scensko djelo, mjuzikl s govornim i pjevanim dijelovima / Foto: Filip Bušić

Intimnošću cjelokupne atmosfere i načinom uživljenosti u izvedbu kojim pjeva najprije za sebe samoga, a onda i za publiku, JR August posve je zaokupio pozornost prisutnih, do te mjere da se na momente nije čuo nikakav žamor u publici, a oni rijetki koji bi nešto prokomentirali često su bili opominjani uz opasku – „Tiho, snima se!“.

Na pozornici se deveteročlanom sastavu pridružuju i mnogi gosti, koji su i dalje mali dio svih onih koji su s JR Augustom surađivali u proteklih deset godina. Najprije je to u pjesmi “Lead the Way”, ali i mnogim drugima, Leo Beslać (multiinstrumentalist koji svira u bendovima Nemeček i ranije nemanji, a ovdje je bio u ulozi flautista), zatim Pavle Miljenović (jazz gitarist), pa dvojica članova benda Demetronomes – Marko Gudelj (saksofonist) i Vedran Vojnović (trombonist), Mahir Kapetanović Mahkey (kantautor i pjevač koji gostuje na pjesmi “Deepest Oceans of My Mind” koja je dobar dokaz koliko nedostaje kad u pjesmi izostane Augustov pjevački pečat), Jura Herceg (kontrabasist, na zadnjoj pjesmi “Let’s Get Together”) i, naravno, Krešo Oremus (virtuoz na usnoj harmonici s kojim izvodi i jednu džez improvizaciju neposredno prije “Black Limousine”).

JR August predstavio nam je i par pjesama koje se nalaze na budućem, trećem albumu, primjerice “The Exorcist” i “My Daisy” i ako je suditi po njima, novi će album odvesti Augusta u neke treće vode (predugo smišljam foru povezanu s naslovima prva dva albuma Dangerous Waters i Still Waters), koje odašilju oštriji zvuk proširenja žanrovskih okvira u kojima se kantautor kreće.

Svoju rođendansku proslavu JR August završava hitovima “Crucify Me”, “Dangerous Waters”, nešto ubrzanijom nego na albumu i “Let’s Get Together” u kojoj mu se na pozornici pridružuju svi izvođači koncerta uz zbor, ali i publiku, kojoj to nije bio prvi put te večeri da je uključena u izvedbu. JR August u Petom kupeu, izbalansiravši profesionalizam i izraziti emotivni angažman, dopušta da dio njegove najsenzibilnije intime prijeđe i na publiku i time stvori događaj dostojan obilježavanja desetljeća djelovanja jednog ovakvog kantautora, koji u mnogim aspektima izlazi iz okvira domaćeg i regionalnog izvođača i umjetnika.

Zvučna slika bila je visoko profesionalna / Foto: Filip Bušić