Kiss u Areni Zagreb: Hvala Bogu!
U završnici turneje End of The Road kojom zaključuju gotovo polustoljetnu koncertnu aktivnost na turnejama, Kiss je u Zagrebu priredio istinski megaspektakl, jedinstveni show koji kombinira glazbu, kostimografiju, scenografiju, vatromet, scenske efekte, laserski show i još mnogo toga. A bilo je i hitova
Zagreb je položio ispit: nakon megaspektakla u Areni Zagreb koji je 9. srpnja priredila grupa Kiss, slobodno se može organizirati finale Eurosonga ili neki drugi show gdje zvijezde pjevaju, plešu, lete, skaču i maskirane su do neprepoznatljivosti uz tonu pirotehničke opreme, laserske efekte i prigodne statue veće od one Franje Tuđmana pred Lisinskim. Vidjeli smo u Zagrebu razne spektakle, od sletova za druga Tita preko raskošnih showova Queena i osobito Iron Maidena do izvedbi Cirque du Soleila, no u gotovo pola stoljeća koliko Kiss djeluje, ništa nije nadmašilo njihovu dvosatnu furioznu 3D videoigru u Areni Zagreb.
Kiss je jedinica za spektakl i tri mjeseca prije službenog okončanja njihove posljednje svjetske turneje End of The Road uistinu je privilegija bila pogledati njihov rock show par exellance. To ne znači da će oni prestati svirati, nego će jednostavno akrobatiku sa dvadeset kilograma opreme na sebi i koncertne napore prilagoditi svome uzrastu: Gene Simmons ima 73, a Paul Stanley 70 godina! Eric Singer i Tommy Thayer koji su preuzeli maske Spacemana i Catmana što su ih nosili originalni članovi Ace Frehley i Peter Criss tek su koju godinu mlađi. Nakon završetka turneje u listopadu, već u studenom kreću dalje, koncertima na kruzerima, što je reklamirano na koncertu!
Upravo su svojom kostimografijom Kiss postali jedan od najprepoznatljivijih bendova na svijetu a pametan branding, od logotipa (koji je zbog specifičnog fonta slova SS morao biti mijenjan na izdanjima na nekim europskim tržištima, uključujući Jugoslaviju s obzirom da podsjeća na logotip zloglasnih Hitlerovih Schutzstaffel trupa) preko prepoznatljivih maski do futurističke opreme učinio je ih je kraljevima merchendisea. Otkad je pukovnik Tom Parker smislio reklamnu strategiju prodaje Elvisovih suvenira, nitko tu kategoriju nije iskoristio bolje od Kissa. Da je tome tako dokazuje činjenica da su do kraja koncerta pokupovane sve majice koje su se prodavale s nemalom cijenom od 300 kn.
Na nastup su došli fanovi benda, nerijetko našminkani poput svojih idola, kao i zaljubljenici u rock, no ne u očekivanom broju, pa u areni nije bilo više od šest tisuća posjetitelja. Ostali mogu žaliti, jer s pristupačnom cijenom ulaznice mogao se pogledati spektakl kakvog, nažalost, više nećemo moći vidjeti.
Velika pozornica omeđena ogromnim kipovima članova grupe natkrivena je bila s tri velika video-walla. Iznad nje blještali su svjetleći tanjuri, a laserski show pojavljivao se na svakoj drugoj pjesmi. Vatrometa nije nedostajalo, štoviše, Tommy Thayer je iz svoje gitare ispalio četiri vatrometna rafala tijekom gitarističkog sola nakon skladbe “Cold Gin”. Vatru je rigao i Gene Simmons u skladbi “I Love it Loud”, a na platformi se podigao 70 metara, gotovo do krova arene. Na drugoj platformi je bio i Eric Singer za vrijeme svoje solo točke. Mnoštvo kamera snimalo je svaki detalj nastupa, tako da se iz najudaljenijeg dijela dvorane sve moglo izvrsno pratiti. U jednom trenutku, na sredini dvorane izdignula se još jedna platforma na koju je ziplineom stigao Paul Stanley da bi krenuo s najvećim hitom grupe “I Was Made for Lovin’ You” što je izazvalo erupciju oduševljenja.
Na bisu se najprije iz pozornice izdigao klavir na kome je bubnjar Eric Singer u skladu sa svojim prezimenom otpjevao baladu “Beth”, da bi sve kulminirao izvedbama hitova “Do You Love Me” i “Rock and Roll All Nite”, kada je uz vatromet na publiku koja se igrala s balonima koji su dojezdili s krova, prasnulo milijardu raznobojnih papirića.
Izvrsno ugođen razglas svakako je pridonio činjenici koja je poznata s live-albuma grupe Kiss, osobito prva dva albuma iz serijala Alive te Kiss Rocks Vegas: bend je mnogo bolji i uvjerljiviji uživo negoli na studijskim snimkama. No, njihov je utjecaj na suvremeni heavy metal i razvojne inačice nemjerljiv: na temelju glazbe Alicea Coopera i New York Dollsa, oni su postavili pravila žanra s tri ključne riječi: hey, yeah i rock’n’roll. Kao komunikacijski kod kojim se povezuju generacije na svim krajevima svijeta – sasvim dovoljno.
Upravo stoga, protivno nekim srednjovjekovnim zastrašivanjima, možemo biti zahvalni što smo svjedočili velikom rock’n’roll spektaklu u Zagrebu. Bilo je jednostavno božanstveno.