Massimo u Areni Zagreb: Kruna karijere

Iako je nastupao u dvoranama cijele regije, Massimo je 5. studenog prvi put održao samostalni koncert u zagrebačkoj Areni

Massimo je nastupio pred 13.000 posjetitelja / Foto: Filip Bušić

Akademski zbor Concordia Discors pod ravnanjem dirigenta Lobela Filipića imao je čast nastupiti kao predizvođač na Massimovom najvećem koncertu u karijeri. „Cestom“ i „Tisućama ljudi“ stvorili su svečani ugođaj i započeli pravo glazbeno slavlje. Kao umjetnik koji izrazito voli svirati svoju gitaru, Massimo doista rijetko to čini javno, ali podužom solo dionicom napravio je trijumfalan uvod u „Sjaj u tami“, što je publika oduševljeno pozdravila.

„Bože moj, koliko vas ima! Gledajte, ja mislim da ste vi ja i da sam ja vi! Mislim da se sve ono što radim reflektira kroz vas nazad u nas. I, Boga mi, ako ovako dobro izgledam, onda stvarno nemam što brinuti! Toliko ste lijepi i nasmijani! Ne znam kako da vam se zahvalim“, Massimo je bio vrlo emotivan prije izvedbe pjesme „Neka ti plove brodovi“. Za njega je ovo doista bila posebna večer s velikim brojem gostiju. „Gledajte, vi morate znati da je ovo za nas jedna fešta, jedna mala krunica nakon toliko godina rada i jasno je da sam kao goste pozvao mnoge moje prijatelje koji su pomogli u razvoju cijele ove jedne karijere, u razvoju cijelog jednog života, da vam iskreno kažem.“

Prve gošće bile su Meri Jaman i Anita Valo iz grupe Meritas s kojima je izveo veliki hit iz 2004. „Odjednom ti“. Ovo je bila rijetka prilika kada su nastupili zajedno, a Jaman je posebno zahvalila publici što je 18 godina uz ovu pjesmu. U savršeno aranžiranoj orijentalnoj izvedbi “Indije” na violini je briljirao Massimov dugogodišnji prijatelj i suradnik Bruno Urlić, a saksofonist Igor Geržina učinio je doista posebnima pjesme „Gracija“ i „Kladim se na nas“. Jedna posve drugačija izvedba bila je ogoljena „Nisam spreman“ u kojoj je gostovao pijanist Zvjezdan Ružić. Massimo ga zove jahačem tišine, ali tišina se rijetko događa u Ružićevim virtuoznim izvedbama. Ovdje su obojica dosegli razinu umjetnosti u njenom najintimnijem obliku, podržavajući se i nikada ne nadjačavajući svoj jedinstveni glas i stil. Pred auditorijem koji je brojao 13.000 ljudi, ova je pjesma djelovala zapanjujuće i posve drugačije. Ako koncert nema barem jedan takav trenutak, to onda nije to.

Duet s Ivanom Dečakom izazvao je najveći pljesak / Foto: Filip Bušić

Postoji ogromna crta melankolije koja se provlači kroz Massimove pjesme, stoga nije teško zaključiti da je i publika bila poprilično snena velik dio koncerta. Primjerice, „Zamisli“, posljednja pjesma Rajka Dujmića, koju je dovršio i cjelokupan tekst napisao Ivan Dečak, bila je energentski skroz dijametralna njihovom duetu „Nama se nikud ne žuri“. Dečakova je pojava na pozornici izazvala najveće oduševljenje publike, a snaga i brzina kojima je podigao atmosferu navela me da pomislim kako bi Vatra mogla napraviti pravi rock spektakl u ovoj dvorani. U svega nekoliko minuta koliko traje njihov duet, Dečak je najbolje prezentirao svoje koncertno iskustvo i koliko mu je bliska i prirodna komunikacija s publikom.

Poseban gost iz Italije bio je Mario Biondi, glazbenik dubokog soul vokala, koji posljednjih godina sve češće nastupa u Hrvatskoj. Zajedno su izveli pjesmu „Magari“, talijanskog kantautora Renata Zera čiji je prepjev napravio Arsen Dedić i kod nas je učinio popularnom pod nazivom „Da mogu“.

Poseban gost Mario Biondi / Foto: Filip Bušić

Massimo je bio posebno emotivan kad je najavljivao Predraga Martinjaka, autora svojih najvećih hitova, zbog čijih je pjesama napravio kvantni skok u karijeri. „Suze nam stale na put“ i „Iz jednog pogleda“ izvrsne su verzije koje se svrstavaju među najbolje u njegovom repertoaru. Isto se može reći i za „Zar više nema nas“, klasik Nene Belana, također nagrađen Porinom.

Duet s Nenom Belanom / Foto: Filip Bušić

Iako je u svojoj dugogodišnjoj karijeri održao bezbrojne koncerte, Massimo je nekoliko puta dao do znanja da ima tremu i kako se često usredotoči na svoje nesigurnosti i mane. To je sigurno i do njegovog senzibiliteta, ali recimo, i Dečak i Belan su djelovali puno suverenije kada je trebalo uspostaviti bliži kontakt s publikom. Namjerno ili nenamjerno, nadam se da će ovaj nastup u Areni Massimu dati potrebni poticaj da još jednom krene naprijed tijekom razdoblja sumnje i da će svoje spominjane nesigurnosti ostaviti iza sebe. Publika ga je razgalila pjevajući iz sveg glasa „Samo jedan dan“, hit Zrinka Tutića iz 1987., ali to je samo još jedan dokaz dalekog dosega njegovih izvedbi. Svojim je stilom dao autentičnost i muzikalnost koja je itekako vidljiva. „Bože, kako lijepo pjevate! Divni trenutci koje ću pamtiti zauvijek“, nije skrivao oduševljenje.

Napisali pjesme Tutić, Dečak, Martinjak, Jaman i Valo ili Sandro Bastiančić, Massimov glas i izvedba dolaze kao eliksir koji čini pjesmu jačom. Nakon majstorski izvedenog koncerta i s toliko snažnom pjesmaricom sastavljenom kroz 40 godina glazbene karijere, on tu apsolutno pripada. Bila je to još jedna prekretnica, konačno dostupna svima za uživanje.

Ispunjena Arena Zagreb / Foto: Filip Bušić