Metaklapa i Zagrebačka filharmonija u Lisinskom: Idealna ravnoteža

Na nastupu u zagrebačkoj dvorani Vatroslava Lisinskog 3. svibnja Metaklapa i Zagrebačka filharmonija u izvedbi obrada pjesama Iron Maidena realizirali su prirodno srastanje novostvorene vrijednosti

Frenetične reakcije bile su zaslužene / Foto: Davor Puklavec/PIXELL

Od  starinskih dalmatinskih konoba, maloga trga u drevnom središtu Omiša, arene staroga Rima u Puli do monster velikog festivala heavy metal rocka Wacken, duh dalmatinske pisme zaustavio se nakratko u dvorani Vatroslava Lisinskog 3. svibnja.

Na opće čuđenje, veliku radoznalost i lako moguće skepsu s obzirom na silnu najširoj publici podilazeću trivijalnost crossovera: dalmatinska klapa Metaklapa i Zagrebačka filharmonija bili su šokantno, preugodno iznenađenje u vlastitim, autorskim izvedbama pjesama Iron Maidena, jednoga od najvećih heavy metal rock-bandova u povijesti na svijetu. I to na premijernom koncertu. Nije bilo štih-proba po manjim mjestima nego odmah u Palaču Lisinski. Kako i ne bi kad su prije ovoga to bila sasvim tri različita svijeta: dalmatinska klapa, heavy metal Iron Maidena i Zagrebačka filharmonija!

Nije dvorana bila ispunjena, bilo je publikom praznih prostora ali ono što su kršni momci iz Metaklape i Zagrebačka filharmonija zamislili, pripremili i na kraju izveli bilo je tako uzbudljivo, napeto da su svi bili jednostavno fokusirani samo na ono što je dolazilo s pozornice.

A te praznine, ‘enklave’ bez posjetitelja vjerojatno su velikim djelom krivica nedostatka učinkovitoga marketinga. Jer ovo je bila premijerna izvedba projekta o kojem se jako malo znalo a ni sudionici ga nisu čuli prije proba i svečane večeri.

I jest činjenica da je ovo bio dio Off ciklusa Zagrebačke filharmonije ali nedostajala je toliko potrebita ‘izazivajuća’ atmosfera u javnosti. Jer, razloga je bilo i to pravoga artističkoga. I neupitne velike hrabrosti aktera, i klape i autora orkestracija i Zagrebačke filharmonije.

Dirigent Veton Marevci / Foto: Davor Puklavec/PIXELL

Jedan od zamašnjaka projekta je aranžer, autor orkestracija Marin Rabadan, član Zagrebačke filharmonije a dirigent je bio Veton Marevci.

Osobno, krenuo sam na koncert bez ikakvih predrasuda (tako i treba), jedino s razmišljanjima o tome kako me kroz povijest iskustvo učilo da klasika i rock nisu baš uvijek išli ruklu pod ruku i znalo je biti razočarenja. Posebice Metallica iako je u simfonijskom projektu (San Francisco Symphony Orchestra) radila s Michaelom Kamenom. Jednostavno nije išlo. Što su radili Urlich i Hetfield sa simfonijskim orkestrom iza leđa?

S druge strane, došlo je do fantastičnog spoja finskog gudačkog kvarteta čela Apocalyptica koja je slavu i karijeru napravila svirajući upravo Metallicu!

S treće strane tržište su preplavili instant projekti crossover tipa ulagujući se i pop publici i publici klasike s takvom trivijalnošću da su brzo i nestali sa scene. To su bili trgovci a ne umjetnici.

To naravno nije slučaj s Metaklapom i Zagrebačkom filharmonijom u slučaju s pjesmama Iron Maidena. Godinama je Metaklapa stjecala međunarodnu prepoznatljivost samo s a cappella nastupima.Naročito nastupima na jednom od najvećih i najvažnijih (i društveno i glazbeno) metal festivala u Njemačkoj – Wackenu. Metaklapa jednostavno je savršeno potkovana s biti dalmatinske klapske pjesme a onda isto tako savršeno sa stvaralaštvom Iron Maidena i dodirnim točkama njihove glazbe s klapskom pjesmom. Nije čudo da su onda i domaće i međunarodne publike bile i ostale ekstatične.

Vrhunska izvedba svih sudionika / Foto: Davor Puklavec/PIXELL

Komplimentiraju ih na You Tubeu, na primjer, od Meksika i Čilea do Europe. Jedan je naš momak napisao: „Uz vojnu muziku i cijelu ceremoniju neka me uz ovu obradu pokapaju“. Riječ je o a cappella verziji Metaklape čuvene pjesme Iron Maidena “Fear Of The Dark”.

Drugi je pak napisao: „I tako je nastao novi žanr – Klapacore!“

Što će tek biti nakon što u javnost prodre koncert iz Lisinskog!

Uvod je bio bez klape, Zagrebačka filharmonija izvela je “Dance Of The Death” a onda su joj se pridružili momci Metaklape s “Aces High” i odmah je, od prve, bilo jasno da su se ovdje na jednoj na prvu začudnoj ideji, nemogućoj misiji našli pravi ljudi na pravom mjestu i u pravo vrijeme. Sve skladno i svirano s takvom ljubavlju, strašću i umijećem da je publika – od koje mnogi vjerojatno nikada nisu ni čuli za Iron Maiden – oduševljeno reagirala. Oduševljenje je bivalo sve veće kako su se nastavile nizati “Flight of Icarus”, “Blood Brothers”, “Wasted Years”. Prvi dio zaključila je opet sama Zagrebačka filharmonija s “Alexander The Great”. Bez pauze slijedio je veliki finale s “Tears Of Dragon”, “The Clairvoyant”, “Brave New World”, “The Evil That Men Do” i fenomenalna “Run To The Hills”.

I aranžer i dirigent a naročito Metklapa su se u ovoj pjesmi iskazali, pokazali su svu slojevitost i dinamičnost kao i većim dijelom koncerta. Bio je to fantastičan zvučni zid cijelo vrijeme. Cijela Filharmonija a posebno nadahnuti udaraljkaši. Napravljena je idealna ravnoteža, sklad klape i velikog orkestra, melodičnost i dinamičnost pjesama Iiron Maidena.

Cijela priča nije rađena proračunato da se dopadne na brzinu iako su često kompleksni aranžmani i isto takvi vokalni dometi bili odmah prepoznati i izmamljivali su frenetične reakcije. Šokirani su malo bili i – u najpozitivnijem značenju te riječi – članovi Metaklape pa je jedan uz pozdrav uzbuđeno rekao gotovo usred koncerta:

„Prije deset godina naravno da nisam mogao ni zamisliti da ćemo biti na pozornici Lisinskog i dijeliti je sa Zagrebačkom filharmonijom.“

Suradnja Metaklape i Zagrebačke filharmonije ima veliki potencijal / Foto: Davor Puklavec/PIXELL

No, eto kad se nađu tako snažni, inovativni umjetnici kao što je sinoćnja ekipa onda je sve moguće. Na apsolutno svoj autentičan način spojiti baštinu dalmatinskoga klapskog pjevanja, predivne i često vrlo složene pjesme metal junaka i klasičnog velikog orkestra.

Zapravo, svi zajedno stvorili su, ekonomisti bi rekli – novostvorenu vrijednost koja će se tek izučavati i analizirati. Ni jednog trenutka nisam ni pomislio na originalne izvedbe Iron Maidena ili tipično klapsko pjevanje. Nisu oni svi skupa u suštini ništa spajali, poguravali žanrove. Sve je u njih prirodno sraslo u nešto novo i tako uzbudljivo obogatilo svakodnevno glazbeno zvukovlje. To je projekt koji bi urgentno trebalo planirati za Ljetne igre u Dubrovniku, pulsku Arenu, Tvrđavu Svetog Mihovila u Šibeniku a na jesen i u zimu…

Bis?

Naravno pripao je, rekao bih, razdraganoj verziji vječnog hita “Fear of The Dark”. A onda u zagrebačku kišnu noć s radošću, sa spoznajom da se u nas dogodilo nešto novo i lijepo u glazbi. Zvuči banalno ali stvarno je bilo lijepo.

Metaklapa u društvu Stevea Harrisa (Iron Maiden)

P.S. Baš me zanima što će, kad do njega dođe, na ovaj projekt reći Steve Harris, utemeljitelj i glavni autor Iron Maidena. On je već jednom  komplimentirao Metaklapu kad su mu momci a cappella u Wackenu izveli “The Clairvoant”.