Serious Ensemble Zagreb: „totalni koncert“

Serious Ensemble Zagreb novoosnovani je ansambl koji bi na pitanje kakav je njihov pristup izvedbi zasigurno odgovorio: totalni. Kakav je to „totalni koncert“ i kako izgleda njegova realizacija, publika je mogla doživjeti na nedjeljnom koncertu, 19. studenog u Centru kulture na Peščenici.

Foto: Matej Grgić/Glazba.hr

Poznatiji po kratici KNAP, Centar kulture otvorio je novo izdanje svojega glazbenog projekta Music – Mission – Vision, koji se kroz svoja protekla izdanja već dokazao kao platforma međugeneracijskog susreta domaćih i inozemnih izvođača i skladatelja. Ove je godine, u svom petom izdanju, festival MMV donio zanimljiv četverodnevni program.

Kao što je i podcrtano u podnaslovu festivala – koji glasi Dani suvremenog muziciranja – umjetnička voditeljica festivala, Gaia Vukelić programski fokusira MMV na glazbu 20. i 21. stoljeća,  no širi svoju viziju na izgradnju i jačanje te scene u nastojanju da privuče širu i mlađu publiku te otvori prostor djelovanja mladim glazbenicima i ansamblima. Rezultate te misije publika je mogla doživjeti na otvorenju festivala, na nastupu Serious Ensemblea Zagreb, koji je i ovogodišnji rezidencijalni ansambl.

Foto: Matej Grgić/Glazba.hr

Serious Ensemble Zagreb (kraticom SEZ) mladi je ansambl koji je osnovala skladateljica i muzikologinja Helena Skljarov, a u svoj fokus stavljaju praizvedbe, kolektivne improvizacije i stapanje s vizualnom i dramskom umjetnošću. Članovi ansambla redom su entuzijasti za suvremenu glazbu, što se lako može iščitati iz programa koncerta, koji se u cijelosti sastojao od praizvedbi, njih čak osam!

Kako su i sami naveli u najavi koncerta, osnovna je ideja eksperimentiranje s konceptom koncerta kao društvenog događaja, pa njihove izvedbe crpe inspiraciju iz izvedbenih koncepata iz prošlosti koji su veći naglasak stavljali na publiku, odnosno društveni događaj. Ovim se nije izgubila važnost koja se prirodno stavlja na glazbu jer se SEZ u svojemu debitantskom nastupu uhvatio u koštac s pozamašnim brojem praizvedbi, redom domaćih mladih skladatelja. Ansamblom je ravnala Dora Remenar.

Foto: Matej Grgić/Glazba.hr

Prvi dio koncerta održan je u KNAP-ovoj koncertnoj dvorani koja nije mogla primiti svu zainteresiranu publiku pa je njezin dobar dio stajao naguran uz vrata. Koncert je otvorila skladba Juraja Marka Žerovnika Snap, koja je nastala za SEZ-ov ponešto neobičan instrumentarij. Važnu ulogu imale su harfa i harmonika, dva instrumenta koji se relativno rijetko nalaze u manjim ansamblima ili u suvremenoj glazbi. Glavni kompozicijski kontrast bio je još neobičniji jer su ostali svirači izvodili ritamske obrasce – udaranjem kamena o kamen. Zvuk kamenja zamijenio je originalnu ideju pucketanja prstiju (snap) i svakako se pokazao kao bolji zvučni efekt, no ipak je nedostajalo preciznosti u izvedbi.

Foto: Matej Grgić/Glazba.hr

Povratak na nešto klasičniji i međusobno sličan instrumentarij došao je u skladbama Borisa Jakopovića Contrastasis (za alt flautu, bas klarinet i kontrabas) te Reflective Shadow (za flautu, klarinet, harfu i violinu) Davida Batinića. Jakopovićev pokretni i punktualistički stil kontrastirao je Batinićevoj nešto statičnijoj zvučnoj plohi, a mehaničku izmjenu i ozbiljan karakter skladbi prekidala su dramska intermezza.

Glumci Andrija Nazlić i Fran Hercog našli su se i u funkciji scenskih tehničara što im je omogućilo da izgovore svoje apsurdne i/ili humoristične upadice, uspješno nasmiju publiku te promptno nestanu s pozornice. Ovakav kontrapunkt ugođaja nije dopuštao da koncert poprimi ozbiljnu ili čak jednoličnu atmosferu pa je publika oscilirala između ozbiljnosti i humora.

Foto: Matej Grgić/Glazba.hr

U posve logičnom, ali ipak iznenađujućem slijedu, skladba Play Stop Rewind Krešimira Klarića zaključila je prvi dio koncerta i to na posve neočekivan način. Skladbom za sopran, flautu, klarinet i udaraljke, Klarić se upustio u istraživanje muzičkog teatra s dobrom dozom humora i muzikalnosti. Skladbu temeljenu na Händelovoj ariji (Lascia ch’io pianga iz Rinalda) dekonstruirao je kroz niz mimičkih i vokalno-instrumentalnih gesti, a u trenutku kad su se začuli prvi taktovi arije, sopranistica je pokazala publici da je slijedi i izašla iz dvorane. Ovaj ne-završetak publiku je odveo u atrij gdje su se različite točke (poput Musorgskijeve Promenade) čuli ili gubili u žamoru.

Foto: Matej Grgić/Glazba.hr

Drugi dio koncerta održao se u kazališnoj dvorani gdje su uslijedile mahom multimedijalne skladbe. Shelly and the Sheep, skladba za video i elektroniku nizozemske pijanistice i skladateljice Tamare Laverman prije bi se mogla opisati kao film u selekciji kratkih animiranih filmova, čija je glazba bila je u sinergiji s vizualnim sadržajem filma koji je plijenio svu gledateljsku pažnju, a glazba toliko dobro uklopljena u narativnost filma, da bi se gotovo mogla opisati kao  „nečujna“.

Foto: Matej Grgić/Glazba.hr

Skladba Helene Skljarov za sopran, video i elektroniku, AI Meditation gledatelje je angažirala na različitim razinama: tjelesnoj i emotivnoj, a prirodno se nastavlja na aktualnu raspravu o ulozi i opasnostima umjetne inteligencije. Na početku meditacije, sopranistica Irma Dragičević s dvostrukom pojavom na sceni (na pozornici i na video ekranu kao AI) gledatelja poziva na sudjelovanje u meditaciji, no ona se ubrzo kvari te u kolektivnu meditaciju počinju ulaziti greške u vidu distopijskih prizora rata i ekoloških katastrofa.

Foto: Matej Grgić/Glazba.hr

Ipak, Skljarov dopušta gledateljima da uspješno dovrše meditaciju i ostave iza sebe tjeskobu izazvanu tijekom glitcheva u meditaciji. AI Meditation još je jedno u nizu recentnih djela na granici glazbe, videoarta i performativnosti kojim skladateljica polako, ali sigurno utvrđuje svoju dominantnu estetiku.

Foto: Matej Grgić/Glazba.hr

SEZ je ovim koncertom demonstrirao svoje viđenje suvremene izvedbe, izvedbe koja ruši granice među umjetnostima, ali i tradicionalnim izvedbama, odnosno programskim konceptima. Jasan primjer toga bile su zadnje dvije skladbe na programu, Mix It Up za dva udaraljkaša i elektroniku Veronike Reutz Drobnić te Heaven for Electronics skladatelja elektroničke glazbe, producenta i DJ-a, N/OBE-a, koje su se bešavno stopile u završnicu klupskog i eksperimentalnog izričaja.

Foto: Matej Grgić/Glazba.hr

No ni tu nije bio kraj! Nakon što se cijeli nasmijani i vrlo neozbiljni Serious Ensemble Zagreb poklonio na sceni, po izlasku iz dvorane već su se dijelile kritike koncerta, valjda za onu publiku koja se možda našla preplavljena ovim iskustvom i nesigurna u svoj finalni dojam koncerta. Nekoliko unaprijed pripremljenih kritika kružilo je iz ruke u ruku: pozitivna, negativna, tabloidna i još jedna pomalo maničnog tona i vrludave argumentacije (da je moja urednica znala za ovaj detalj, možda ne bi od mene tražila novu kritiku koncerta već samo objavila unaprijed napisane kritike i pustila čitateljima da, poput publike na koncertu, izaberu onu s kojom se najviše slažu).

SEZ je svojim prvim, entuzijastičnim nastupom najavio da će scenu koristiti kao svoj poligon za eksperimentiranje i reinterpretaciju koncertnog doživljaja, a sudeći po reakcijama, na ovo nekonvencionalno, ali inovativno glazbeno putovanje će s njima krenuti i publika.

Foto: Matej Grgić/Glazba.hr