TREĆI DAN FESTIVALA I KONFERENCIJE
SHIP je zaplovio kao po špagi
Finale SHIP showcase festivala nastavilo se na istim lokacijama kao i prethodni dan, ali u ponešto drugačijem obliku.
U Azimutu je dan započeo profesionalnom jutarnjom kavom i razgovorom između predstavnika različitih međunarodnih festivala i glazbenika, tzv. speed networking. U malo više od sat vremena, izmjenjujući partnere, sudionici su imali određeno vrijeme da se upoznaju i potencijalno ‘kliknu’ s kolegama iz različitih grana glazbene industrije. Prisutni, željni poznanstava i informacija, započeli su s razgovorima i prije službenog početka događaja, što je odmah uspostavilo dinamičnu atmosferu.
Uslijedio je panel na temu osnaživanja europske glazbe u kontekstu Liveuropea, paneuropske inicijative koja podržava prostore za koncerte u njihovim stremljenjima promoviranja raznolikosti europske glazbe. Nakon toga, Damir Martinović Mrle koji je u petak navečer oduševio publiku u ulozi svog glazbenog alter ega, DJ Demiana, podijelio je svoje profesionalno iskustvo onako kako samo Mrle zna – ekscentrično, ali neodoljivo zabavno i animirajuće.
U Azimutu se održala i diskusija o festivalima kao ključnim elementima u predstavljanju umjetnika u globalnom kontekstu, a u poslijepodnevnim satima prostor je bio rezerviran za zatvorenu radionicu o njegovanju talenata u glazbenoj industriji, koju je predvodio Peter Baroš iz slovenskog Ministarstva za kulturu.
Istovremeno su u Arsenu izložene prezentacije i predavanja o platformi Femme nouvelle, festivalu Let’s Rock, projektu LIVEMX te povezivanju kultura i poticanju kreativnosti kroz proces izvoza glazbe.
Posljednja dva panela bila su posvećena priči o Supervalu, Špil ligi, Velikom odmoru i utjecaju pandemije COVID-19 virusa na industriju glazbe uživo. Svi moderatori i sudionici panela, kao i kratki opisi spomenutih obrađenih tema, mogu se pronaći na web stranici festivala.
Veliko finale SHIP-a
Produktivno jutro i poslijepodne tražilo je balans u praktičnom smislu te se posljednji dan festivala nastavio u žanrovski promiskuitetnom tonu. Tolstoys, slovačko-novozelandski bend koji se definira kao psihodelični pop/rock, prodrmao je tu definiciju nastupom na Tvrđavi. Izvodeći većinom svoj najnoviji materijal koji je tek najavljen singlom “Time In Space“, Tolstoysi su se predstavili SHIP publici kroz vizualnu estetiku koja inspiraciju pronalazi u ’70.-ima, glazbu koja se poigrava različitim raspoloženjima i performansu koji je pomalo podsjećao na Gaspar Noéov Climax filtriran u hipijevsko-pastoralno-tribal izdanje.
Tolstoysi su se predstavili SHIP publici kroz vizualnu estetiku koja inspiraciju pronalazi u ‘70.-ima, glazbu koja se poigrava različitim raspoloženjima i performansu koji je pomalo podsjećao na Gaspar Noéov Climax filtriran u hipijevsko-pastoralno-tribal izdanje.
Članovi benda na pozornici su ostvarili sjajan međusobni kontakt te su pokušali isto postići s publikom. U jednom trenuku pjevačica je poput fauna s tamburinom protrčala kroz prisutne, nastojeći ih zaraziti svojom euforijom i povući u plesno raspoloženje, ali ljudi su ostali pomalo sramežljivi. Pri kraju su se ipak svi pomalo opustili, a jedno je sigurno: Tolstoysi su kvalitetan izvor groovea, boja i energije koju žele prenijeti i dijeliti.
Na velikoj pozornici tvrđave nastupio je Fran Vasilić koji je ove godine već nastupio na jednom showcase festivalu, i to jednom od najvećih, Eurosonicu. Franov odličan vokal koji zvuči gotovo isto kao na studijskim snimkama, tematika njegovih pjesama koje se uglavnom bave perspektivom pomalo izgubljenog i romantičnog individualca i progresije koje se prelijevaju jedna u drugu dobitna su kombinacija i za one koji možda nisu u potpunosti za takav đir. Slatko-gorki osjećaji s kojima se gotovo svatko može povezati u srži su Franove glazbe, čiji je sinoćnji nastup prošao sanjivo i toplo. Zaključno s najrecentnijom pjesmom “Hypotheticals“, Fran je usput najavio i koncert koji će se održati 6. listopada u Zagrebu.
Zaključno s najrecentnijom pjesmom “Hypotheticals“, Fran je usput najavio i koncert koji će se održati 6. listopada u Zagrebu.
Pravi live spektakl i nešto posve neočekivano prezentirao je estonski dvojac Puuluup kojeg čine Ramo Teder i Marko Veisson. Blago je reći da je publika bila u potpunosti osvojena glazbom, humorom i dinamikom Puuluupa. Njihovi instrumenti su talharpe, vrsta lire koja pripada tradiciji sjevera, koje su na nastupu odigrale i ulogu udaraljki te su glazbenici uz pomoć loopera i efekata pretvorili svoj nastup u pravu folk-rock senzaciju.
Upravo je folklorni aspekt njihove glazbe bio posebno moćan u kombinaciji s modernijim zvukom, a uspjeli su i naučiti publiku čak dva tradicijska plesa, pri čemu je već nakon prvog pokušaja ekipa iz prvih redova bila toliko razdragana da je atmosfera samo rasla. Interakcija i reakcija bila je sjajna te je bilo osjetno da se i glazbenici i publika izvrsno zabavljaju i uživaju u sadržaju. Svakako, Puuluup treba čuti, vidjeti i otplesati uživo kako bi se na pravi način doživjelo ovaj netipični, ali iznimno simpatični duo.
Malte Huck iz BEACHPEOPLE kolektiva koji je uslijedio neodoljivo je podsjetio na Mac DeMarca kojeg nam je u razgovoru nakon nastupa potvrdio kao jednog od svojih najdražih umjetnika. Ljudi s plaže uspostavili su pravi flow mekanih melodija i namreškanih harmonija te su prisutni bili podijeljeni između fanova i pomalo uspavanih slušatelja.
Nataleé, kantautorski projekt mlade srpske umjetnice Natalije Rajković, otkrila je svoj glazbeni identitet kroz kombinaciju R&B, hip-hop i soul elemenata, a publika je rado dočekala i kratki izlet u reggae pred kraj nastupa.
Kao posebno intrigantni pokazali su se ISKRA, audiovizualni projekt koji čine Mihail Naumov, Vladimir Petkovic, Boban Krstev iz Viktor Andonovski iz Skopja. Četvorka koja na SHIP donosi mračni synthwave koji podsjeća na futuristički soundtrack opskurnog japanskog animea. Na pozornici, energije nije nedostajalo, tako da je publika jednako spremno reagirala i zaplesala bez razmišljanja. Brojne progresije i izmjena tamnijih i svjetlijih zvukovnih tekstura, koje su na trenutke simpatično podsjećale na pozadinsku glazbu američkih aerobik programa iz ’80.-ih, iskrile su kroz cijeli performans koji je svakako vrijedilo i vidjeti i čuti.
Brojne progresije i izmjena tamnijih i svjetlijih zvukovnih tekstura, koje su na trenutke simpatično podsjećale na pozadinsku glazbu američkih aerobik programa iz ‘80.-ih, iskrile su kroz cijeli performans koji je svakako vrijedilo i vidjeti i čuti.
Paralelno s Tvrđavom, u Arsenu se odvijao klasičniji i pomalo meditativniji dio programa festivala. Nažalost, zbog fizičke slabosti mladi pijanist Jan Niković morao je prekinuti svoj nastup već nakon prve skladbe. Program koji je pripremio za sinoćnji nastup bio je koncipiran kao pregled glazbenih epoha, od baroka do suvremene klasične glazbe.
Tu bili još i udaraljkaš i skladatelj Šimun Matišić te ansambl za suvremenu glazbu S/UMAS. Matišić je za sinoćnji nastup odabrao neke od svojih kompozicija s dvaju njegova recentnija jazz albuma. Kompozicije je oblikovao tako da čine jedan komad. Ova kohezivna i protočna cjelina bila je mjestimice obogaćena improviziranim mostovima koji pomažu grupirati skladbe. Koristeći nekoliko sviračkih tehnika, od batića do ruku, Matišić je pokazao izuzetan nivo virtuoziteta i senzibiliteta: kako u sviračkomt, tako i u skladateljskom aspektu.
Ansambl S/UMAS odlučio se prezentirati repertoarom skladbi isključivo hrvatskih skladatelja, Gorana Tudora, Margarete Ferek-Petrić, Dubravka Detonija te prijatelja ansambla, Šimuna–Čarlija Botice i Denija Pjanića. Većina djela snimljena su na albumu It is What it is iz 2021.
U Azimutu su pred ponoć nastupili Smrdljivi Martini, mladi perspektivni dečki koji su krenulo svirati zajedno 2021. kao produkt Superval festivala i koji žanrovski pripadaju punk rock sceni. Zatim je došlo pravo osvježenje s world music scene – Dunjaluk.
Dunja Bahtijarević i Luka Čapeta proveli su publiku kroz magičnu dimenziju tragom sevdaha i progresivnog zvuka. Svileni, a opet tako pouzdan Dunjin vokal isprepliće se s Lukinim bogatim melodijama te disonantnim harmonijama na električnoj gitari koje daju puno „šuga“ aranžmanima. Kao kaleidoskop tradicije i modernog izričaja, ovaj duo predstavlja izazov za zagovornike jednog ili drugog. Dunjaluk, osim kombinacije imena glazbenika, označava turcizam koji se može prevesti kao „ovaj svijet“.
Kao kaleidoskop tradicije i modernog izričaja, Dunjaluk predstavlja izazov za zagovornike jednog ili drugog.
Za one željne storytellinga, Dunja i Luka otkrivaju nam taj neki svijet koji, kao svaki kvalitetni fusion, postoji kao novi glazbeni entitet i uspostavlja vlastiti identitet. Na kraju krajeva, nije li upravo u srži tradicijske muzike konstantna reinterpretacija materijala koji se od samih početaka održava i raste kroz vrijeme i ljude koji ju prenose?
Nakon Dunjaluka zaredali su se Žen, koje su svojim zvukovnom slojevitošću i multižanrovskim pristupom oduševile brojnu publiku; Ben T. Kadar čija glazba podrhtava na rubovima elektroničkog popa, R&B-a, hip-hopa i trapa, te ###, noise rock bend čije se ime izgovara triput udarcem slučajnog predmeta i čiju ekspresiju najbolje opisuju instrumentalna gitarska buka te pulsirajuća svjetla.
Izvedba ### bila je u klasteru s nastupom Fikcio Mongera u Tunelu. Nakon njega uslijedio je set Ane Antonove koja je pokazala zavidno vladanje dubokom mračnom atmosferom, Rotora Motora koji su u Tunel doveli trend oživljavanja zvukova dance glazbe ranih 2000.-ih. Prikladan kraj dao je Brvski pitkim i moćnim setom koji je dostavio lokalnoj publici tradicionalniji techno-trance set.
Nakon ova tri dana prepuna konferencija i koncerata, povezivanja umjetnika i za umjetnike krucijalno važnih pojava iz glazbene industrije, misli, osjećaja, ideja i motivacije, možemo sa sigurnošću reći da je ovo bilo pravo krstarenje glazbenom industrijom u teorijskom i praktičnom smislu.
SHIP se s velikim uspjehom otisnuo na pučinu širokog mora sve prisutnijih europskih showcase festivala koji donose znanje, mijenjaju perspektive i osiguravaju glazbeno umrežavanjem, a to mogu potvrditi i brojne zadovoljne reakcije svih prisutnih, koji su formalno i neformalno izrazili oduševljenje prvim, a gotovo besprijekornim showcase festivalom u Hrvatskoj!