Vojko V, Podočnjaci, M.O.R.T. i Ljetno kino – treći dan Zagreb Beer Festa žestinom i udarcima basa otjerao je pljuskove
Unatoč lošoj prognozi, treći dan Zagreb Beer Festa bio je posjećen kao i prethodni. Jedinstvena postava subotnje fešte stavila je sinjske punk bluzere M.O.R.T. i Ljetno kino u hip hop sendvič između mladih Podočnjaka i velikog Vojka Vrućine.
Podočnjaci su relativno novo ime na sceni, no u posljednjih godinu dana uživaju sve veću popularnost i gromovit uzlazni uspon. Da su atrakcija vrijedna gradskih festivala dokazali su prošle zime besplatnim nastupom na ALU, a zatim napunili Tvornicu i dokazali kako mogu skupiti svoje ljude i bez drugih bendova. Na Zagreb Beer Festu dobili su onaj nezahvalni termin s početkom u 18 sati kad se ne očekuje puno ljudi i, no, Podočnjacima i njihovoj neodoljivoj energiji i talentu neočekivano je pošlo za rukom okupiti poveći broj posjetitelja ispred pozornice.
Zagreb Beer Fest – Podočnjaci/Juijan Labrović
Gotovo polovica velikog travnjaka na Tuđmancu okupila se i, svakom novom pjesmom, sve više ljudi gravitiralo je bliže bini. Zarazni plesni beatovi, pjevni refreni i komični versovi nisu nikog ostavili ravnodušnim. Mlađe sestre, braća i djeca razbacali su se po prvim redovima, a one starije generacije promatrale su njihovo veselje i fascinaciju te odobravali kutinske momke suptilnim klimanjem glava.
„Nisam očekivao ovoliko ljudi, nego samo probranu ekipu, ali eto, savršeno! Razglas mi je bio odličan, akustika je bila dobra. Super mi je i što smo vani, dan je još, nije mrak, ljudi vibeaju s pivama, nekako je drugačije nego kad si u zatvorenom ili po noći. Baš mi se svidjela ta promjena. Kiša nek padne, nismo od šećera.“, rekao nam je Sinista Ruky iz Podočnjaka o njihovom nastupu.
„Punk nije mrtav, samo smrdi tako“, Bile su to riječi frontmena Ivana Katića Johna kojima je nasmijao publiku između pjesama i savršeno sumirao širu sliku pankerske scene i trenutačne atmosfere na festivalu. Kad su M.O.R.T.-ovci stupili na pozornicu, nitko više nije bio siguran hoće li ta kiša pljusnuti ili ne.
Teška sparina osjećala se u zraku dok je s jedne strane horizonta zaklonjenog zgradama sjalo sunce, a s druge prijetilo teško i tmurno sivilo. Tu i tamo na oznojenim kožama osjetile su se kapljice, ali unatoč tome, festival je bio sve posjećeniji. Čim su Sinjani krenuli sa svojim energičnim i žestokim nastupom, gusta prašina digla se u prednjem dijelu publike gdje se formirao nezaobilazni moshpit.
Takav prizor s jedne strane Zagreb Beer Festa tvorio je potpuni kontrast drugoj gdje su rasplesana dječica skakala na „Meni se skače“, a njihovi starci pijuckali pivo i prisjećali se dana kad su oni divljali u prvim redovima kao ovi novi klinci danas. Bila je to sinergija svih generacija, ukusa, mirisa i pivskih okusa.
Kad se mrvicu smračilo pred kraj M.O.R.T.-ovog nastupa, reflektori su otkrili kako je spomenuta prašina sezala i do 20 metara u vis. Premda njihova glazba, nakon sat i pol, postane pomalo repetativna i neumjerena za ovakav događaj, M.O.R.T.-ovci su pošteno razdrmali zagrebačku publiku te je definitivno nisu ostavili gladne i žedne melankolične žestine.
Činilo se kao da je kiša prekrila cijeli grad, ali preskočila Tuđmanac i dopustila Zagrepčanima da dožive najbolje moguće subotnje zagrijavanje prije nego se rasprše po domovima ili birtijama, skrivajući se od neizbježnih pljuskova koji su ih poštedjeli ranije.
Ne može! Rekao je Vojko V kiši i otvorio dvosatni show. Festival je sada već bio krcat. Publika troši glasnice. Flexaju i mame i kćeri, dok očevi sebi nevoljko priznaju da im je trap super i odaje ih ono isto klimanje glavama kao na Podočnjacima.
Vojko reda baze i već, vrlo uigrano i iskusno, ali itekako ležerno i opušteno komunicira s publikom. Uz tvrde basove DJ-a Vrha, aka Zenze, sasvim svrsihodna rasvjeta najviše je došla do izražaja. Strobovi, crvene i plave ledice i žuti reflektori obasjavali su more glava i ruku, ekipe na ramenima i, uzalud donešenih, kišobrana koji su sad služili kao rekviziti za „loptanje“ lijeve i desne strane mase.
Jedini „pljusak“ koji se desio bile su kapljice iz čaša koje su neprestano letjele uz zvuke harmonike na „Narodnoj“. Splitski reper počastio nas je i starijim klasicima Dječaka poput „Lovrinca“ i „Punjenih paprika“, prije kojih je proveo svojevrsnu anketu da se vidi tko od okupljenih više voli sarmu, a tko paprike. Vojko je još jednom dokazao zašto je, trenutno, jedini jedina hrvatska hip hop atrakcija koja može privući tisuće starijih i mlađih.
Njegove pjesme su instant hitovi, melodični i zabavni, a tekstovi su smiješni, inteligentni i dovoljno relevantni. Kako to biva na njegovim koncertima, ni ovaj put publika nije ostala zakinuta za neočekivanim gostima. Bore Balboa izveo je svoj hit „Mo Salah“, a Vojko ga je najavio kao najboljeg dalmatinskog repera s naočalama. Nakon toga je pozvao i „najpristojnije mlade repere na sceni“, zagrebačku 30 zonu.
Na tradicionalnoj alternativnoj verziji „Ne može“ uz podlogu Darudeovog dance hita „Sandstorma“ za kraj koncerta, Vojko je pozvao cure iz prvih redova da zaplešu na pozornici i stvorio totalni kaos. Kad je glazba utihnula čuli su se samo hvalospjevi među ljudima poput „show program“, „Vojko je kralj, najjači je“ i „konačno, ovo je bilo predobro“.