09
svi
Kolumne

Zvučni zid: Rock za neugodno starenje

Rock

Parni valjak i Prljavo kazalište / Foto: Bojan Mušćet

share

Prljavo kazalište i Parni valjak, najveći rock-bendovi na hrvatskoj rock-sceni naprasno su prekinuli svoje standardno djelovanje.

Nakon dvogodišnjeg hiatusa zbog covida, Parni valjak je, nažalost, ostao bez legendarnog frontmena, dok je Prljavo kazalište upalo u standardno razmimoilaženje članova, a na vagi je ime i kompletan brend benda

Vrijeme nije na njihovoj strani.

U samo par mjeseci – iz različitih razloga – s karijerom su zapela dva najveća hrvatska rock banda: Parni valjak i Prljavo kazalište. Parni je valjak zastao zbog najtužnijeg razloga, smrti svoga pjevača Akija Rahimovskog, dok je Prljavo kazalište upravo usred gužve zbog svađe jedinih članova osnivača, Jasenka Houre i Tihomira Fileša.

Premda stilski razmjerno različiti, oba su benda imala karijerni paralelni slalom u kojem su prve singlove kojima su svratili pozornost objavili 1978. godine – “Lutka za bal” i “Televizori“, a i albumi kojima su stekli širu popularnost i respekt objavljeni su godinu dana kasnije – Gradske priče i Prljavo kazalište.

U svome rosteru imali su i dva zajednička člana – Zorana Cvetkovića i Marijana Brkića. Obojica su iz Prljavog kazališta prešla u Parni valjak i to s iste, gitarističke pozicije. Javna netrpeljivost članova obaju bendova bila je na početku izum njihova menadžera Milana Škrnjuga za pumpanje medijske pažnje, no onda je to postala notorna stvar.

Potrebe masovnog tržišta

Vjerojatno je i kako su, prateći jedni druge, povremeno usmjeravali i svoje karijere. Uspjeh albuma Crno-bijeli svijet inspirirao je Husa za stvaranje albuma Vruće igre, navodi Dušan Vesić u knjizi Zamisli život…, a nije nemoguće da je Houra prepoznao dobitnu formulu nakon odlaska Davorina Bogovića iz banda poslije uspjeha Valjkovog albuma Uhvati ritam – red ljetnih pop-štos hitova, red žestokih rock partitura i red snažnih balada.

I Prljavo kazalište i Parni valjak posve su se etablirali u osamdesetima i postali su veliki bendovi u doba kad je rock bio dominantan pravac u popularnoj glazbi i služio kao sredstvo identifikacije juvenilne publike. Publika je odrasla, bendovi su svirački i produkcijski bili sve bolji i – u skladu sa svjetskim trendovima – njihova receptura bila je takva da su bez problema osiguravali potrebe masovnog tržišta. Uistinu, njihovi nastupi na stadionima i u velikim dvoranama i u proteklom desetljeću s više od deset tisuća posjetitelja pokazuju da njihov generacijski soundtrack iz sedamdesetih, osamdesetih, ponešto iz devedesetih i dalje uspijeva regenerirati publiku.

Činjenica jest da oba benda nakon iste godine – 1993. – nisu imala uistinu velik album. Buđenje i Lupi petama producirali su velik broj hitova i izvrsnih pjesama. Bilo je to prije gotovo trideset (30) godina! U tri desetljeća mnogo se toga promijenilo, oba benda objavila su više ili manje uspješne, odnosno više ili manje kvalitetne albume, no nijedan od njih nije dosegao onaj status koji su bendovi postizali na koncertima.

Rock

Parni valjak / Foto: Bojan Mušćet

Upitno je, zapravo, kako im se gotovo nitko nije uspio približiti u toj kategoriji. Dakako, sukladno je to i svjetskim trendovima – najveću masovnu popularnost i dalje imaju bendovi iz osamdesetih, odnosno oni s članovima čija imena još pamtite. U Hrvatskoj su za masovnu prihvaćenost zaduženi uglavnom srednjostrujaški izvođači koji su sa solo karijerom stasali u devedesetima (Severina, Tony Cetinski, Petar Grašo, Thompson, Vanna, Nina Badrić…), dok su se u rock kategoriji Valjku i Kazalištu priključili Gibonni i donekle Hladno pivo. No, Gibonni je solo izvođač, a Hladno pivo i dalje nakon 35 godina postojanja i transformacije iz punka u rock ima status pretendenta.

U takvom duopolu, bendovi su uigranim repertoarom – koji se razmjerno malo mijenja – mogli svake godine jezditi i organizirati koncerte bez velike potrebe za novim materijalima. Uostalom, riječ je o bendovima s najvećim brojem izdanih live albuma: Parni valjak ima ih šest, a Prljavo kazalište osam.

Parni valjak je odabrao taktiku povremenog izdavanja singlova i tako su onda nastala posljednja dva albuma Nema predaje i Vrijeme, dok je Prljavo kazalište prije deset godina zaustavilo kreativni pogon albumom Možda dogodine, njihovim najboljim ostvarenjem od Lupi petama, ali s prilično ograničenim komercijalnim dosegom.

Razlika između ovih dvaju bendova, dakako, ima još mnogo, od pauze u karijeri Parnog valjka do promjene tri vokalna frontmena u Prljavom kazalištu.

Dva Prljava kazališta

Zapravo, kad govorimo o Kazalištu, gotovo možemo govoriti (kao i u slučaju Parafa) o dva benda: onim s Davorinom Bogovićem u postavi i onim s Mladenom Bodalcem. U ovom trenutku, kad se priča o raspadu Prljavog kazališta, raspravlja se, zapravo, o problemima banda u kojem je vokal Mladen Bodalec; Prljavo kazalište od 1977. do 1984. je jedan, prilično nekonzistentan band, a ono od 1985. do danas – sasvim drugi. I to se ne odnosi samo na vokal Mladena Bodalca, nego na zauzimanje čvrstih Hourinih skladateljskih pozicija kad više nije grabio iz različitih stilskih izvora, nego je kontinuirano plovio rock mainstreamom. Zato mi se komentari kako se Prljavo kazalište trebalo raspasti kad je Bogović otišao i kako je Houra izdao svoje ideale surfanjem na kroatocentričnom valu čine sasvim izlišnim. Jednostavno, posrijedi su dva benda, spojena istim imenom koga, izgleda, više nema.

Jer, u aktualnom slučaju riječ je o standardnom slučaju zaštite imena/brenda imena, što je napravio jedan član, čime je onemogućio ostale da onda nastupaju pod tim imenom. U ovom slučaju, to je napravio Tihomir Fileš, bubnjar i menadžer banda. Dakako, vrijednost b®anda u takvom slučaju se smanjuje, ali to ne mora uništiti profesionalne planove ostatka glazbenika. Osim toga, zacijelo slijedi sudska trakavica.

No, nije to ništa novo ni u svijetu, ni kod nas. Creedence Clearwater Revival mogao je bez braće Fogerty postojati samo kao Creedence Clearwater Revisited, prava na brand Beach Boysa u nekoliko inačica prisvojio je svojedobno bivši član Al Jardine, ali su ga ostali tužili kako više ne bi mogao nastupati pod tim imenom (i dobili), Pink Floydi su nastupali istovremeno s dvije postave, s Davidom Gilmourom i Rogerom Watersom, a i Axl Rose je počeo nastupati s nekim novim članovima banda Guns N’ Roses pa je brzo izbio skandal, s obzirom da su Slash i Duff McKagan suvlasnici imena/branda.

Najpoznatiji slučaj kod nas je onaj Novih fosila. Rajko Dujmić je zaštitio ime, a njegovi nasljednici ne žele dopustiti članovima banda Sanji Doležal, Vladimiru Kočišu Zecu i Marinku Colnagu da ga koriste, pa su oni prigodno Sanja, Marinko i Zec (premda na nekim tržištima mogu svirati kao Novi fosili). Također, možemo svjedočiti kako nastupaju dvije klape Cambi – jedna je Klapa Cambi Kaštela, a druga je vokalni sastav CAMBI. Da, striktno je u mnogo čemu razdvojeno, ali prosječni slušatelj i jedne i druge dalje percipira kao jednu klapu koja može funkcionirati i kao a capella pop kvartet. Riječki band Mandrili nekad je bio Mandrill, ali onda je dobio prijetnju tužbom iz Sjedinjenih Država jer ondje djeluje band koji se jednako tako zove. Pod imenom Zabranjeno pušenje djeluju dva benda, sastavljena od bivših članova. Primjera ima još, slučaj Prljavog kazališta nipošto nije jedinstven.

Rock

Prljavo kazalište / Foto: Bojan Mušćet

Osim povremenih medijskih nagađanja, moglo se i ranije naslutiti da nešto nije u redu. Posljednji album koji je band objavio je live zapis iz Arene Zagreb, s koncerta kojim se obilježavala trideseta obljetnica njihova povijesnog nastupa na zagrebačkom Trgu Republike (danas Trg bana Josipa Jelačića) 17. listopada 1989. Osim CD-a, album je objavljen na trostrukom vinilu, što je, nota bene, prvi trostruki vinil objavljen u Hrvatskoj. Ta informacija prošla je ispod radara, kao da se nije željelo skretati pozornost na band.

Ne nađu li Fileš i Houra zajednički jezik, moguće je kako će Prljavo kazalište nastaviti pod nekim similarnim imenom i tada će se, zapravo, moći procijeniti kolika je vrijednost branda. Isto vrijedi i za Parni valjak, koji ima brand ali više nema prepoznatljivog frontmena bez kojega će teško nastaviti s tim imenom.

U ovom trenutku je očito kako su oba banda ostala bez jednoga od dvojice originalnih članova, bez vrijednosti koju ima njihov brand, ali i bez čvrstog konkurenta koji im osigurava kompetitivne benchmarke.

Hoće li im se vratiti dani ponosa i slave? Možda dogodine.

Moglo bi Vas zanimati