Oscari 2023: glazbene nominacije
Vrlo velikom dijelu filmofila i ljubitelja šoubiznisa dan objave nominacija za Oscare predstavlja jedan od najuzbudljivijih trenutaka u godini. „Sveti Gral“ umjetničkih nagrada obilježilo je karijere stotinama filmaša i glazbenika diljem svijeta, a entuzijazam i strahopoštovanje prema tom pozlaćenom kipiću ne jenjava već 95 godina.
Zanimljivo je, prije svega, pratiti oporavak – ili bolje rečeno evoluciju – šoubiznisa nakon pandemije koja je unijela tektonske promjene u čitav mehanizam stvaranja, proizvodnje i distribucije filma i glazbe. Mijenjaju se okolnosti, svijest, navike; sve je manje publike u kino dvoranama, sve je gušći sadržaj na platformama streaminga. Tek je prošlogodišnji fenomen hita Top Gun: Maverick okrznuo uspomenu na nekadašnje odlaske u kino koji su bili praćeni istinskim uzbuđenjem. Pitanje je i hoće li Oscari ikada više doživjeti goleme uspješnice poput Titanica ili Gospodara Prstenova koji osvajaju više od deset kipića?
Ovogodišnje nominacije – unatoč svim tim promjenama koje se odvijaju – nisu izgubile na utjecaju koje imaju na razinu adrenalina i serotonina, pogotovo zato što su donijele i neka vrlo ugodna iznenađenja. Najviše nominacija, njih jedanaest, skupio je neobičan i dojmljiv film Everything Everywhere All at Once, a slijede ga sjajni The Banshees of Inisherin, njemački fenomen Na zapadu ništa novo (Im Westen Nichts Neues), divna Spielbergova (dijelom autobiografska) posveta umjetnosti The Fabelmans, dojmljivi Elvis i spomenuti Top Gun: Maverick.
Ulazak na popis nominacija uspjeli su, pomalo neočekivano, osigurati Ruben Östlund (kategorije najboljeg filma, režije i scenarija) sa svojim Trokutom tuge (Triangle of Sadness) za koji je, uzgred rečeno, naš Zlatko Burić osvojio nagradu Europske filmske akademije za najboljeg glumca, zatim impresivne Ana de Armas (Blonde) i Andrea Riseborough (To Leslie) koje su u kategoriji najbolje glavne glumice istisnule očekivane Violu Davis (The Woman King) i Danielle Deadwyler (Till), tako da smo već bili svjedoci hiperosjetljive falange generacije Z i ostalih ‘čuvara sedme umjetnosti’ koji su zdušno upozorili javnost i industriju kako u kategorijama glavnih glumaca nije niti jedna afroamerička osoba. To što je jedna Azijatkinja, sjajna Michelle Yeoh, prvi put u povijesti nominirana u toj kategoriji, to naprosto nije važno.
Što se tiče glazbenih kategorija, one su možda bile čak i najmanje uzbudljive. Za najbolju originalnu glazbu nominirani su Volker Bertelmann za Na zapadu ništa novo, zatim John Williams za The Fabelmans, Justin Hurwitz za Babylon, Cartel Burwell za The Banshees of Inisherin i Son Lux za Everything Everywhere All at Once.
Generalno govoreći, protekla godina baš i nije bila toliko plodonosna po pitanju filmske glazbe. Vrlo je malo skladatelja, odnosno soundtrackova koji su se istaknuli u moru dobrih filmova, ali s druge strane možda će tako biti uočljiviji. Od nenominiranih skladatelja izdvojio bih možda tek Michaela Abelsa i njegov vrlo dobar score za bizarni Peeleov film Nope (Abels je, osim toga, napravio fantastičnu glazbu za njegov prethodni film, Us).
Iako ni jedan od petorice nominiranih ne obara s nogu, Volker Bertelmann – umjetničkog imena Hauschka – možda je najinovativniji u pristupu svom djelu. Kad počnete gledati Na zapadu ništa novo, virtuozni i tjeskobni film (prema klasiku Ericha Marie Remarquea) s radnjom u Prvome svjetskom ratu, prvo što pomislite kad čujete glazbu jest ‘aha, orkestar uz obilato korištenje elektronike’ – i time ste (uključujući i mene) posve u krivu. Bertelmann je glazbi pristupio onako kako su stvarali avangardni skladatelji prije stotinu godina – eksperimentirajući s instrumentima, tjerajući ih da praktički idu izvan granica svojih mogućnosti, tako da violine, tromboni i udaraljke ustvari zvuče kao sintesajzeri.
Zanimljivo je pritom usporediti glazbu s nedavnim uspješnim filmom koji prikazuje isto razdoblje, 1917 Sama Mendesa, za što je odličnu glazbu skladao Thomas Newman. Ekspresivni, nabijeni Newmanov score za 1917 dijeli dramaturške sličnosti s Bertelmannovom glazbom – kao i atmosferu – ali pristup i motivi su posve različiti. Bertelmannov ton je mračan, tjeskoban, depresivan u svojoj ljepoti. Čak i kad je najdinamičniji u ritmu, ne zalazi u grandioznost, podupirući time lajtmotiv suštog besmisla rata. Osobni favorit, u svakom slučaju.
Justin Hurwitz, dobitnik dvaju Oscara za glazbu i pjesmu iz filma La La Land, ponovio je suradnju s redateljem Damienom Chazelleom, a njegova je glazba za Babylon (iznimno ambiciozni prikaz ranog Hollywooda) sveprisutna, nametljiva, vrišteći iskačući iz svake pore filma. Sav taj jazz koji Hurwitz implementira u arhitekturu Babylona nesumnjivo je dokaz njegova vrhunskog talenta, no nakon samo pet minuta slušanja postaje toliko zamorna da se prebacujete na glazbu za meditaciju.
John Williams, 91-godišnji titan filmskoglazbene industrije, obara svačije, pa i vlastite rekorde – ovo mu je već gotovo tisućita nominacija. Točnije, 53. S bliskim prijateljem i suradnikom Stevenom Spielbergom simbiotički djeluje od ranih sedamdesetih godina, a na filmu The Fabelmans ponovno stvara nježnu čaroliju. Nostalgija i jednostavne klavirske dionice okosnica su soundtracka, a moguće je i da mu ovo bude šesti Oscar.
Jednostavnost – i to gotovo radikalna – prisutna je i u glazbi za The Banshees of Inisherin. Carter Burwell majstor je svog zanata, sklada glazbu za filmove od osamdesetih, redovit je suradnik braće Coen, a Akademija ga je prepoznala tek 2016. godine kad dobiva prvu nominaciju za film Carol Todda Haynesa. Kasnije ponavlja nominaciju za Three Billboards Outside Ebbing, Missouri, a ovo mu je treća šansa da osvoji zlatni kipić. No, iako posve nenametljiva u izričaju, sjajno podcrtava kompleksnost karaktera i odnosa koje nose vrhunski glumci.
Naposljetku, Son Lux i Everything Everywhere All at Once. Vjerovali ili ne, Son Lux nije osoba, već bend, a autor ovih redaka ne može se sjetiti je li se ikad dogodilo da bend – a ne pojedinci iz istog – bude nominiran za Oscara. Primjerice, kad je U2 bio u konkurenciji s pjesmom ”The Hand That Built America” iz Scorseseova filma Bande New Yorka, nominiran nije bio sâm bend, nego pojedinačno Bono, The Edge, Larry Mullen i Adam Clayton. Son Luxov soundtrack je zanimljiv i slušljiv, u službi neobične radnje, iako se ne može reći da po ičemu iskače; kao da je ova nominacija slučajno upala u plimni val svih ostalih kategorija kojima je film pomeo jučerašnju objavu.
Što se tiče kategorije originalnih pjesama, već tko zna koji put učimo: nikada ne podcjenjujte Diane Warren. Jedna od najvećih autorica na svijetu prije dva mjeseca dobila je počasnog Oscara, a sad se može pohvaliti i četrnaestom nominacijom, iako joj je kipić svaki put izmakao iz ruku. Ni ove godine nema puno šanse – s pjesmom “Applause” iz filma Tell It Like a Woman može pobijediti ako se glasači povedu emocijama, ali aktualni počasni Oscar dvosjekli je mač.
Najviše šanse za osvajanje Oscara, nažalost, ima kaotična „Naatu Naatu“ iz indijskog hita RRR. Po stilu djelomično na tragu oskarovske ”Jai Ho” A. R. Rahmana iz Milijunaša s ulice, pjesma je toliko zamorna i nezanimljiva da preostaje tek da se pomirimo s nominacijom.
Iako je nominacija za Akademijinu nagradu za dlaku izmakla Taylor Swift, istom se od jučer može pohvaliti Rihanna, i to za solidnu, ali generičku pjesmu ”Lift Me Up” iz Marvelova nastavka Black Panther: Wakanda zauvijek.
Na listi se pomalo neočekivano našla i naslovna pjesma ”This is a Life” iz Everything Everywhere All at Once. S pomalo trippy atmosferom podsjeća na Beatlese ranih dana, ni po čemu nije izvrsna, ali zanimljivo je da je jedan od autora i David Byrne, nekadašnji frontmen grupe Talking Heads, kojem je ovo prvo spominjanje u kontekstu Oscara otkad je 1988. osvojio kipić za najbolju glazbu za film Posljednji kineski car.
Ponajbolja pjesma s ove liste svakako je melankolična pop balada ”Hold My Hand” iz Top Gun: Maverick čime je Gaga postala prva izvođačica koja je tri puta nominirana za najbolju pjesmu (prethodno je bila nominirana s Diane Warren za ”Til It Happens to You” i potom ”Shallow” iz Zvijezda je rođena, za koji je i dobila Oscara). O njoj je nešto više rečeno u ranijem tekstu na portalu – Glazba iz Top Guna: Maverick kao odraz istinske nostalgije – Glazba.hr – a mi ćemo svakako navijati za nju.
Dodjela Oscara održat će se 12. ožujka u Dolby Theatreu u Los Angelesu. Do tada imamo lektiru pogledati sve nominirane filmove i poslušati svu nominiranu glazbu te navijati za svoje favorite.
