Ovo su najbolji albumi 2021. godine
Godina na izmaku iznjedrila je mnogobrojna zanimljiva glazbena izdanja.
Pandemiji usprkos, u diskografskom smislu ove su godine postavljeni novi glazbeni standardi, a predstavljena ugodna iznenađenja glazbene kvalitete u poprilično velikom broju.
Pregled najboljih albuma (abecednim redoslijedom) po izboru redakcije portala Glazba.hr donosimo u nastavku
Bad Daughter: Let Me Panic (LAA)
Po svemu sudeći, neprestani titraji ženskoga kantautorskog rukopisa rezultirali su albumom koji sintetizira ono najbolje što smo čuli u posljednjih pola desetljeća. Nastupni album Bad Daughter savršeno odgovara recentnim radovima na inozemnoj sceni, od Lane Del Rey do Billie Eilish, ali na autentičan način, poput Wolf Alice. Dark-pop s gothic utjecajima, uz inventivnu primjenu elektronike, uistinu zvuči kao djelo koje i produkcijski i izvedbeno nimalo ne zaostaje za globalnim tendencijama. Drugo lice Dunje Ercegović bljesnulo je u punom sjaju, a pjesme s albuma pravu će dimenziju dobiti u koncertnim izvedbama.
Coco Mosquito: l’after life (PDV Records)
l’after life Coco Mosquita nam zvuči kao soundtrack za film u kojem bi mnogi rado igrali glavnu ulogu. Album, izdan u PDV Recordsu, čini osam pjesama, instrumentala nepretenciozno nazvanih po brojevima. Ovaj džezerski crossover uhvatio nas je svojim bezbrižnim sentimentom, razigranom slojevitošću i vrhunskim instrumentalnim izvedbama. Ovo je album nevelikih komercijalnih aspiracija, no veseli čuti što ovaj svima poznati glazbenik svira dok stvara, što bi se reklo, sebi za dušu. Dok se priča o Coco Mosquitu, treba podsjetiti da je ove godine briljirao na još jednom polju – sjajnim soundtrackom za sjajni „Dnevnik velikog Perice”.
Darko Jurković Charlie: Trio, duo, solo (Sipa Music/Menart)
Na ovom albumu riječki gitarist i skladatelj Darko Jurković Charlie demonstrira fantastičnu tehniku sviranja dvije električne gitare istodobno. Naime, tijekom dugogodišnje karijere tu je tehniku tako usavršio da se u izvedbama na ovom albumu doimlje kao da je to mačji kašalj, a zapravo je nešto iznimno komplicirano i zahtjevno. No, važnija od tehnike njegova je vještina tumačenja skladateljskih zamisli, a on je autor par excellence. Fascinantno je kako u glazbu uspijeva pretočiti svoj karakter samozatajne osobe koja drži do sklada i duhovne mirnoće. U solo i trio formacijama već se afirmirao, a novina je njegova suradnja s indijskim tablistom Omom Prakashem Pandeyem koja je unijela novu dimenziju u njegovo stvaralaštvo.
The Gentleman: Hide & Seek (Intek Music)
Profinjeni zvuk, nevjerojatni aranžmani obogaćeni gudačkim orkestrom i tehnička perfekcija produkcije uz intenzivnu emociju, ljubav i melankoliju oživljavaju karakter romantičnoga glazbenog kavalira u užurbanoj okolini 21. stoljeća. Djela koja tjeraju slušatelja da zastane, obrati pažnju na svaku odsviranu notu, njezinu poziciju i značaj. Glazbena priča u kojoj je, naravno, u prvom planu blaga rašpa u polunarativnom vokalu Gentlemana na koju je nemoguće ostati ravnodušan. Umjetnik je to koji direktno dopire do duše slušatelja, jednostavno i nenametljivo, prigrli ga u svoj svijet koji djeluje toliko poznato, jasno i prirodno, a opet, kao utjeha prepuna topline i ljubavi. Nevjerojatna energija, nevjerojatno djelo: i po kvaliteti i emociji.
Grše: Platinum (Blockstar Digital/yem)
Izuzetno širok, istovremeno iznimno kompaktan dijapazon glazbenih žanrova – uz visoku elokventnost, prepoznatljivu ritmičku preciznost i zaraznu energiju – na ovim se prostorima nije dogodila od pojave Ede Maajke. Grše je sada u potpunosti redefinirao situaciju te predstavio djelo visoke, glazbene, umjetničke i pop-kulturne vrijednosti. Otvorenost uma, iskrenost, ali i poniznost stvorile su trinaest remek-djela povezanih u četrdesetpetminutnu, velebnu hip hop simfoniju. I premda se još uvijek, čak i nakon proboja aktualne hip hop glazbe u mainstream, među širom publikom, pogotovo glazbenim ‘znalcima’ i ‘intelektualcima’ kvaliteta scene osporava, ovaj album će u jednom brzom i lakom potezu ušutkati sve ‘tradicionaliste’ koji još uvijek ne priznaju umjetničku vrijednost najnovije generacije regionalnih hip hop glazbenika. Kada se još uzme u obzir da iza ovog momka ne stoji ‘uvaženo’, ‘cijenjeno’ i ‘popularno’ produkcijsko ime ili velika diskografska kuća već isključivo samostalni trud i upornost njega te bliskih mu suradnika u samostalno stvorenim uvjetima, onda je vrijednost ovakva djela mnogo, mnogo veća. Platinum je novi standard regionalne scene.
Hojsak&Novosel: Traditional Songbook (Croatia Records)
Povratak je to njihovim glazbenim korijenima, odnosno tradicijskoj glazbi iz svih dijelova Lijepe naše. Gosti na albumu su Neno Belan i Pero Galić, a gošće klapa Cesarice. Hojsak & Novosel započinju svoj put 2016. predstavljajući se kao Bow vs. Plectrum (gudalo protiv trzalice). Neobičnim instrumentarijem i originalnim autorskim pristupom vrlo su brzo ostvarili trag na hrvatskoj, ali i svjetskoj sceni. Traditional Songbook njihov je novi studijski album koji otvara skladba “Grličica grkovala”, napjev iz Pokuplja, nakon koje slijedi pjesma “Ribara starog kći” na kojoj su ugostili frontmena Opće Opasnosti, Peru Galića. Među deset skladbi i tri su nove, dva kratka uvoda: “Tambura Interlude” i “Bass Interlude” te “Hojsak Linđo”. Neno Belan gostuje u obradi pjesme “Na te mislim”, a klapa Cesarice u “Oj, Savice”.
Podočnjaci: Ispod očiju (yem)
Da, malo je izazovnije pronaći neke informacije o bendu na Googleu zbog algoritamske preferencije nekih nepovezanih rezultata, no na glazbenim servisima, ono što je najvažnije, situacija je jasna. Nevjerojatno kreativni i uvjerljivi, svojim specifičnim glazbenim stilom stvaraju prepoznatljivost i jedinstvenost u doba monotone hiperprodukcije, unose dinamičnost i uzbuđenje u učmalu i predvidljivu sredinu hrvatskoga radijskog pop zvuka. Zarazna energija, uz zanimljiva skladateljska i produkcijska rješenja, daju dodatnu razinu kvalitete ovim šaljivim djelima koja, dapače, djeluju vrlo ozbiljno u neozbiljnosti. Izvrstan humor, ponekad blag i pristojan, ponekad neočekivan i provokativan s elementom iznenađenja. Perspektiva Podočnjaka je poprilična, izvrsni su u svakom pogledu, budućnost im se sretna smiješi.
Porto Morto: Portopop (JeboTon)
Žanrovski i stilski neograničen album u svom je razvitku u studijskom vakuumu postao ne samo kronika globalnog trenutka, nego i njezin lokalni komentar. Ljepota izdanja je i u purgerskom idiomu dokumentiranom u četrnaest postaja ostvarenih poput suvremenih jezičnih mikrokapsula. Purgerski idiom dvadesetog stoljeća pod utjecajem bečke krune danas je evoluirao u anglizirani purgerski, i to pod utjecajem globalne popularne kulture. Dekada rada ovoga zagrebačkog kolektiva koncentrirana je na trećem albumu Portopop, neusporedivim s ičime u hrvatskoj glazbenoj produkciji, čime će Porto Morto kao vrsni mladi muzičari biti oni koje se slijedi, a ne oni koji slijede. Jedno od stilski najšarenijih izdanja povezano je u kompaktnu i koherentnu cjelinu je ne sais quoi kvalitetom, a proizašlom iz simbioze i međusobne kompatibilnosti benda i artističke vizije kojoj sada samo valja dati da zaživi i na pozornicama.