Knjiga o umjetniku preminulom prije deset godina objedinjuje energiju svjetova tai chija, glazbe i meditacije koju je prenosio Lou Reed. Uredila ju je njegova supruga Laurie Anderson, sa Stephanom Berwickom, Bobom Curriejem i Scottom Richmanom

Od heroinskog ovisnika do majstora tai chija – Lou Reed / Foto: Ren GuangYi

Frida, si čula za Lou Reeda, pjevao je Davor Gobac u jednoj od prvih pjesama Psihomodo popa. Gobac je, dakako, htio provjeriti zna li Frida da je Lou Reed bio glazbenik, pjevač, tekstopisac, pjesnik i osnivač ikoničkog rock benda Velvet Underground. Surađivao je s mnogim umjetnicima i glazbenicima, od Andyja Warhola i Johna Calea do Roberta Wilsona i Metallice te imao respektabilnu solo karijeru koja je trajala pet desetljeća.

Manje je poznato da je također bio uspješan borilački majstor, praksa kojeg je počela osamdesetih prošlog stoljeća. Učio je kod pionira chen tai chija (borbena vještina s mačevima, a ne nježna forma koja se prakticira na javnim površinama), majstora Rena GuangYija. Knjiga Vještina ravne crte – moj tai chi (Školska knjiga) opsežna je zbirka Reedovih spisa o tai chiju, a dodatno uključuje razgovore s Reedovim kolegama glazbenicima, umjetnicima, prijateljima i praktičarima tai chija, uključujući Juliana Schnabela, A. M. Homesa, Hala Willnera, Mingyura Rinpochea, Eddieja Sterna, Tonyja Viscontija, Jonathana Richmana i Iggyja Popa. Knjiga uključuje i transkripte u kojima Reed raspravlja o svojoj praksi tai chija u časopisima o borilačkim vještinama.

Vještina ravne crte – moj tai chi je, zapravo, posthumna posveta njegovu tijelu oštećenom korištenjem droga i opterećenome dijabetesom i hepatitisom C, no transformiranome vježbanjem borilačkih vještina. „To ga je spasilo“, zapisala je profesorica kreativnog pisanja s Princetona, A. M. Homes, s kojom se Lou Reed konzultirao kad je 2009. krenuo pisati ovu knjigu. To je i mišljenje koje ponavljaju i mnogi drugi u posthumno dovršenoj knjizi.

Vještina ravne crte – moj tai chi uredila je njegova supruga Laurie Anderson, i to sa Stephanom Berwickom, Bobom Curriejem i Scottom Richmanom, a predstavlja djelo koje, zapravo, otkriva filozofiju života Loua Reeda na tankoj liniji između glazbenih i borilačkih vještina, s detaljnim uvidima u jedno i drugo, kako za fanove njegove umjetnosti, tako i za poklonike istočnjačkih tehnika svjesnosti.

Vještina ravne crte – moj tai chi: nepoznati Lou Reed za većinu slušatelja

Istodobno, to može biti i problem. Poklonici Loua Reeda neće baš puno moći otkriti o njegovu glazbenom stvaralaštvu, dok će i oni zainteresirani za širenje znanja o tai chiju morati ponajprije raskrčiti nakupine sjećanja amatera i stručnjaka u toj vještini. Zapravo je posrijedi knjiga iz kategorije Za one koji žele znati nešto više, odnosno za one koji su upućeni kako u stvaralaštvo Loua Reeda, tako i u tai chi.

Glazbenim poklonicima bit će zanimljivo pročitati kako se tai chi uvukao u njegovu glazbu. Na primjer, Reed je prije dvadesetak godina poveo majstora Rena na turneju i glazbom pratio majstorove pokrete pred zbunjenim glazbenim kritičarima. Tai chi tehnika poznata kao orlovska kandža utjecala je na njegov stil sviranja gitare. Svojim albumom Hudson River Wind Meditations iz 2007. pokušao je ne samo popratiti vježbanje tai chija, nego i nekako pretočiti srž te vještine u zvuk.

Strpljivim prolaskom kroz razna svjedočanstva čitatelj će ipak naići i na neke zanimljive glazbene priče. Tako Jonathan Richman priča kako ga je Velvet Underground posvojio kao mladog dečka, a onda ga je Lou Reed godinama nesmiljeno ignorirao. Iggy Pop u svome stilu govori o tome kako je za vlastito iscjeljenje koristio jogu, chi gong i morske kupke. Anohni, nekadašnja pjevačica grupe Anohni and The Johnsons (ex-Antony and The Johnsons) daje iznimno suptilno svjedočanstvo o Reedovoj dobroti i duševnim previranjima. Najzabavnije je poglavlje kako je Metallicu učio tai chiju, ali suradnju je potpuno ostvario samo s gitaristom Kirkom Hammettom, koji se bavi jogom.

„Lou me je naučio kako da doživim trenutak i vjerujem svojim umjetničkim nagonima. U Metallici nismo običavali tako raditi. A to sam naučio od Loua – tako je nastalo devedeset posto onoga što sam odsvirao na gitari za album Lulu. Nekad bih radio na glazbi tri mjeseca prije ulaska u studio. To mi je promijenilo cijeli pristup. Kad smo radili u studiju, Lou je znao otići usred dana, a da nismo znali kamo ide. Jedanput sam izašao da se nadišem svježeg zraka i meditiram, a vani sam zatekao Loua kako izvodi forme s mačem. Inače ne biste rekli da je Lou nekakav Fred Astaire. Ali kretao se jako profinjeno“, izjavio je u knjizi.

Lou Reed se sprema premlatiti članove Metallice / Foto: Anton Corbijn

Uistinu fascinira posvećenost Loua Reeda tai chiju i očito je kako se njegov stvaralački output promijenio. Dakako, trivijalno bi se moglo zaključiti kako je Lou Reed bio mnogo kreativniji kad je bio na heroinu, negoli na tai chiju, no sigurno je kako mu je tai chi omogućio siguran nastavak karijere, kao i realizaciju uistinu sjajnih albuma kao što su The Blue Mask ili New York.