Slikovnica Ludi Škarpa Damira i Istoka Zole Urbana slojevita je priča s dozom humora, redom otrova, puno zubi i plemenitom porukom

Slikovnice su postale logična postaja u karijerama uspješnih glumaca i glazbenika, zaljubljenika u naraciju koji su pritom, zbog prirode svoga posla, ionako jednom nogom uvijek na igralištu. Nakon Ivanke Mazurkijević, Damira Martinovića Mrleta, Danijele Martinović, Anđe Marić, Vojka V,  tom se nizu pridružio i Damir Urban slikovnicom Ludi Škarpa.

Slikovnica nosi naziv pjesme s prošlogodišnjeg albuma Lipanj, srpanj, kolovoz, a obje su nastale prema ideji Urbanovog sina Istoka Zole, rođenog 2015. godine, a nakladnik im je Croatia Records. Slikovnicu je, prema Urbanovim skicama, ilustrirao višestruko nagrađivani ilustrator i slikar Tomislav Torjanac, najpoznatiji po ilustracijama za slikovnice koje obrađuju domaće književne klasike poput Kako živi Antuntun i Grga Čvarak, ali i svjetske dječje Mačak i Vrag (prema priči Jamesa Joycea) ili Skakačima (prema priči Hansa Christiana Andersena).

Ludi Škarpa prati pomalo atipičnu priču iz debelog mora u kojoj glavnu ulogu ima maleni Frane, riba čistač, dok se u sporednim ulogama pojavljuju različiti predatori s morskog dna: sitne iglice, jeguljaste murine, gladne kirnje i grabežljive barakude te jedna neugledna škarpina. Svi akteri te priče, osim maloga Frane, imaju tešku reputaciju, pa je i njihov prikaz groteskan. Torjančev prikaz podvodnog svijeta ovu knjigu izdvaja iz grupe slikovnica o slatkim vukovima, vjevericama, vidrama i drugim mekanim životinjama. “Ludi Škarpa” vodi nas u morski geto.

Promocija slikovnice Ludi Škarpa / Jelena Ratko

Priča u jednoj mjeri podsjeća na popularnu slikovnicu Grubzon Julije Donaldson, koja je svoju inspiraciju pak pronašla u staroj kineskoj basni o lukavoj lisici i strašnom tigru. Baš kao i miš u toj priči, maleni Frane se uz pomoć laži bori za bolji položaj u opasnom svijetu. No, za razliku od lukave lisice i maštovitog miša, Frane ne uspijeva.

Spomenute priče govore o snazi i važnosti imaginacije, ali i o utjecaju nestvarnog na zbiljski svijet. Kao da nas pitaju što to upravlja našim idejama o drugima snažnije nego njihova ideja o sebi? Stoga je Ludi Škarpa i priča o identitetu, samopouzdanju, njegovoj ranjivosti i tome da od svih najviše plaše one njuške koje žive slobodne od želje za nadmetanjem. Takvu slikovnicu o ludom autsajderu na neki način i očekujemo iz redova rockera-pisaca.

„Radi se o imaginaciji, odnosno priči među ljudima koja u jednom momentu nadraste nekakve realne parametre te ode u sferu svojevrsnog ludila. Ljudi bježe, boje se imaginarnog lika za kojeg je u nekom trenutku teško razlučiti je li doista imaginaran ili ne“

S obzirom na količinu teksta u samoj slikovnici, Urban je uspio naći ritam u frazama koje se ponavljaju, ali malo mu je nedostajalo da to bude morska simfonija bogate i napete atmosfere. Možda će tek moguća audio inačica knjige otkriti puni potencijal Damir Urbana kao pripovjedača.

Na kraju bih dodala da su slikovnice glazbenika koje smo spomenuli na početku uglavnom pisane za mlađi uzrast i direktne u svojoj poruci, dok ćete Urbanovu ćete trebati pročitati više puta da bi je u potpunosti shvatili i cijenili. Radi se o slojevitoj, ne prekratkoj priči s dozom humora, redom otrova i puno zubi te plemenitom porukom o prirodi osobenjaštva.

Kako je od početne ideje do objave knjige proteklo dvije godine, „Istoka ribe više ne zanimaju“, kaže njegov tata. Ipak, nema sumnje da će se ova slikovnica naći na policama svih koji vjeruju Urbanovom potpisu i imaju predškolsku djecu, jer upravo je tom uzrastu namijenjena ova slikovnica, premda u njoj ima malo mudrosti za sve nas.