Daj 5: nemanja, Manntra & drugi
Ljudi moji, koji tjedan! Daj 5 za najsparniji tjedan dosad. Između pohoda na mnogobrojne festivale, prve ljetne koncerte 2022. godine i planiranja godišnjeg slušali smo novu domaću glazbu i paralelno kuhali prvi sataraš. Nekako tako osvježavajuće, lagano i šareno izgleda i ovotjedni odabir za koji smo najviše namirnica našli u Istri. S obzirom na naš dragi poluotok koji je odnio tri od pet odabranih pjesama, bolje da smo išli s receptom za maneštru, ali to ne znači da se neće i ona naći na ljetnom jelovniku. Istrijani su nam donijeli svoje egzotične vizije noćnih leptira koji se ljeskaju pod srebrnim Mjesecom sve dok krv ne prokola pred teškim, mračnim motovunskim basom.
Sasvim slučajno, istrijanska spiza za prvi tjedan ljeta 2022., a znamo da odande dolaze samo specijaliteti, pa… dobar vam tek i ugodan početak ljeta! Od ovog trena do rujna, samo hedonistički. Daj5!
nemanja – “Noćni leptiri”
nemanja još uvijek nije razočarao u svojim transformacijama otkako je dobio krila kao samostalan autor i izvođač, kao i njegova ranija kolegica iz benda NLV, Nikol Ćaćić koja me nedavno oduševila debitnantskim singlom pod pseudonimom Ether. Puležann nemanja najavljuje novu epopeju iliti treće studijsko izdanje singlom “Noćni leptiri” s prizvukom prošlosti, njemu potpisnih disco-funky sedamdesetih, a poprskanih kapljicama psihodelije koja ide ne samo uz desetljeće nego i cjelokupnu poetiku mladog Istrijana.
“Noćni leptiri” egzotične i tropske teksture vokalno se fokusira na loop lapidarnih stihova u službi vezivnog tkiva koje pjesmu drži zajedno, a jeka minimalističkog distiha “Ti javi gdje/i ja ću doći” precizna je i pamtljiva poruka koja će zapečatiti pjesmu i učniti je prepoznatljivom krilaticom nadolazećeg studijskog izdanja kojem se nevjerojatno veselim.
Čudnoređe – “Djeca korova”
Čudnoređe je preko desetljeće star projekt zagrebačkog kantautora Ognjena Bašića koji slovi za najpoznatiju nepoznatu osobu glavnog grada stalnim pojavljivanjima u različitim glazbenim strukturama i formacijama. U ovotjednom se Daj 5 našao s “Djecom korova” koju potpisuje od A-Ž. Tekst pjesme daleko je najsnažniji adut cjelokupnog djela koje bi se moglo zamisliti u funkcionalnijem i pitkijem aranžmanu od postojećeg, ali slikoviti stihovi koje nerijetko čujno narušavaju metar i ritam pjesme rezoniraju kao jasne i precizne civilizacijske poruke kantautora.
Zvukovno pjesma pripada početku tisućljeća kada nas je umjesto trapa okupirao pop-punk i punk-rock na čijim granicama plešu “Djeca korova”, ali Čudnoređe koji je sporadično sinonim za cringe (primjerice nategnutim rimama ili čak vizualno u videospotovima nelagodnim pogledima u kameru zbog kojih mi je nešto redovito off), rezonira i kao donkihotistički napor i djelo pozitivca koji zaslužuje da ga se čuje.
MANNTRA – “Silvermoon”
Apsolutno priznajem da aktualnim trendovima uniformirane glazbe treba oštri šum prošlosti i sve tiših žanrova rocka i metala kojih se vjerno drže umaški industrial metalci Manntra. Lirski, produkcijski i stilski promatrano, “Silvermoon” ne odstupa od konvencija žanra, ali dolazi kao osvježenje za bend koji je bio nekoliko godina u zatišju, a vraća se s novim dvojezičnim albumom Kreatura. Ovog će kolovoza na njemu predstaviti nove pjesme na njemačkom i engleskom, a dobrim su dijelom nadahnute Istrom. Frontmen i pjevač benda Marko Matijević Sekul na novom izdanju očekivano demonstrira stabilnost i kontrolu grlenog vokala kojeg posve komplementira vilenjačka tekstura karlovčanke Maje Kolarić.
No Manntra unutar žanra metala vješto upisuje kodove folklorne tradicije istarskog poluotoka kao što to rade njihovi ‘zemljaci’ Barbara Munjas, nemanja, Ether ili Veja – svatko od njih u svojoj glazbenoj domeni. Sugestija je kako Istra doista posjeduje intrigantnu i atraktivnu mističnost koja nadahnjuje sve njezine žitelje, pa ćemo i sve Manntrine refleksije folklora s užitkom istražiti krajem ljeta.
marisol – “Mars”
Ako me išta osvoji u popu, to je onda silabiziranje riječi kao što sarajevsko-splitski mango-pop duo marisol to čini na “Marsu”. Josipino vokalno poigravanje i cjepkanje riječi harmoniziranih letargičnim kljavama i nježnim rezovima bubnjeva imaju gotovo psihodeličnu, ako ne i hipnotičnu kvalitetu. Sanjiva i pomalo magličasta pjesma o nekom paralelnom životu ležernijeg i neopterećenog stila nabijena je vizualima koji su dobili svoju materijalizaciju u videospotu redateljice Nikice Zdunić bez kojeg bi “Mars” poprimio sasvim drukčiju teksturu. Osobno ovo čujem kao najbolje ostvarenje dvojca dosad.
Filip Motovunski – “Blood Overflow”
Najtvrđe za kraj, a iz središta mistične Istre. Filip Motovunski dnb, jungle i hip hop DJ ususret lavini festivala sprema izvanzemaljske zvučne krajolike sa singlom “Blood Overflow” neobuzdanih niskofrekventnih zvukova, maničnog basa i frenetično olujnih distorziranih zvučnih referenci i semplova za usijani, a mračan ljetni festivalski podij kakve će sigurno zaraziti novovalni dnb Motovunskog.