Alfons Karabuda: „Kultura i umjetnost već jesu profitabilni, ali novac nije podijeljen ravnomjerno“

Švedski skladatelj Alfons Karabuda istaknuto je ime u europskoj, pa i svjetskoj zajednici autora.

Osim što se uspješno bavi najviše skladanjem za kazalište, film i televiziju već više od trideset godina, predsjednik je Međunarodnoga glazbenog vijeća, počasni predsjednik Europske alijanse skladatelja i tekstopisaca (ECSA-e), kao i izvršni predsjednik SKAP-a (Švedsko udruženje skladatelja, tekstopisaca i autora). Angažiran je u Vijeću za ljudska prava Ujedinjenih naroda za područje zaštite autorskih prava, kao i u Odboru za kulturu pri Švedskom nacionalnom povjerenstvu za UNESCO.

U Zagreb dolazi na poslovnu konferenciju Future Tense, koja se u Muzeju suvremene umjetnosti održava 10. i 11. svibnja, a održat će predavanje pod nazivom Arts vs. Tech: Friend or Foe?, unutar teme budućnosti industrije zabave i kulture. Tim smo povodom pričali s njim o korištenju novih tehnologija unutar glazbene industrije, profitabilnosti sektora, pitanjima zaštite autorskih prava, ali i o nezaobilaznoj temi – našim predstavnicima na Eurosongu, Letu 3, koji sa svojom ”Mama ŠČ!” idući tjedan nastupaju u Liverpoolu. Nastup je, naravno, pogledao.

„Pa ne možeš vidjeti tu izvedbu i ne imati mišljenje o tome, to je sigurno. Moram reći da je, budući da govorim o umjetničkoj slobodi, ovo dobar primjer toga. Volim činjenicu da netko radi točno ono što želi, i razumijem da postoji element zabave i humora, ali i ozbiljnosti, simbolizma. Dakle, sviđaju mi se različiti slojevi. Mislim da sam čuo malo benda Queen u tome, znate, malo ”Bohemian Rhapsody”. Sviđa mi se, mislim da bi Eurosong trebao biti mjesto mnogih razlika, najgore što možeš imati na Eurosongu je kad sve zvuči isto. I mislim da mogu biti siguran da nitko ove godine neće zvučati baš kao oni“, kaže Karabuda, inače simpatizer hrvatske glazbene scene.

Alfons Karabuda

„Uvijek osjećam da u hrvatskoj glazbi postoji veliko srce“

„Uvijek sam iznenađen hrvatskom glazbom. Bio sam predsjednik Europskog saveza skladatelja i tekstopisaca, sada sam počasni predsjednik, pa sam imao čast nerijetko biti gost u Hrvatskoj gdje sam slušao toliko glazbe i uvijek sam jako zadovoljan kvalitetom. Prvo moram reći da kada dođete u zemlju gdje je predsjednik skladatelj, Ivo Josipović, to vam nešto govori o zemlji; to može biti samo dobra zemlja ako ima skladatelja za predsjednika.

Ali također me jako zanima glazba za filmove, radim glazbu za film i kazalište, to je jedan način kako sam se u to uključio. Prošle godine bilo mi je zadovoljstvo kada je Alfi Kabiljo dobio europsku filmsku glazbenu nagradu, Camille Award. Volim njegovu glazbu, nevjerojatna je. To također utječe na drugu glazbu, popularnu glazbu, jazz glazbu, pa me ne zanima samo slušanje jedne vrste glazbe, već i vidjeti kako utječe na druge žanrove tijekom vremena.

Imao sam priliku slušati nešto od hrvatske glazbe na kojoj sam gotovo zavidio, uspoređujući je sa Švedskom. Mislim da ponekad imamo previše popularne glazbe, usredotočene na popularnost na neki način. A mogu vidjeti utjecaje u hrvatskoj glazbi koji dolaze iz narodne tradicije prelazeći u jazz, s tradicijom tih stvarno velikih pjevača, to se onda kombinira s rockom koji je došao iz punk scene… Mislim da imate sjajnu mješavinu i svaki sastojak za stvaranje stvarno dobre i zanimljive glazbe. Nisam stručnjak za hrvatsku glazbu, ali uvijek osjećam da u hrvatskoj glazbi postoji veliko srce i to volim. Osjeća se kao da je to autentično, bez obzira na žanr“, kaže.

Alfons Karabuda

Kako se godinama aktivno bavi zaštitom autorskih prava, bila je to središnja tema našeg razgovora. Prvenstveno, u promišljanju o autorskim pravima, koliko god se na tom području napravilo u posljednjih nekoliko godina, što u edukaciji, što u samoj praksi, ostaje činjenica da kulturu i umjetnost, u što ubrajamo i glazbu, kako „ozbiljnu“, tako i onu zabavnu, uglavnom ne cijenimo na jednak način kao i tzv, materijalna dobra.

„Pandemija je pokazala ne samo da su nam umjetnost, glazba i kultura važne, već vjerojatno i važnije nego što smo mislili prije. To je važno za ljude kada su vremena dobra, ali možda čak i važnije kad smo u kriznim vremenima. Međutim, nedostatak poštovanja autorskih prava više se odnosi na nedostatak znanja. Nemamo toga u našim obrazovnim sustavima, ne učimo djecu o vrijednostima autorskih prava.

Ali još važnije, mislim da nedostaje dijalog između autora i slušatelja, potrošača. Povijesno gledano, drugi su govorili u ime autora, a kad postanemo bolji u tome da se sami izrazimo, mislim da je puno lakše. I kad ja ili moje kolege kao autori i tekstopisci objasnimo te stvari, vidim da fanovi odnosno slušatelji to prihvaćaju i poštuju. Zapravo, mislim da su još više voljni podržati autore jer znaju da svojom pretplatom za usluge streaminga, kartama za koncerte ili nastupe podržavaju svoje omiljene umjetnike, skladatelje i na neki način podržavaju stvaranje nove kulture, nove glazbe, a to je nešto vrlo pozitivno. Dakle, nisam negativan prema tome. Vidim pomak gdje mi kao autori postajemo bliži svojoj publici, a tu pomaže naravno i nova tehnologija“, zaključuje.

„Ne želimo kratkoročne investicije koje iscrpljuju sustav, želimo nešto na čemu ćemo graditi, stvarajući još jači ekosustav nego što imamo sada“

Jedna od snažnih poveznica između tehnologije i nedostatka poštovanja prema autorima su i streaming platforme. Nedavno objavljeno istraživanje američke platforme Luminate pokazalo je kako je Hrvatska drugo najbrže rastuće tržište glazbenih usluga streaminga na svijetu. Ipak, zarade autora izrazito su niske, s čime se slažu i ispitanici istraživanja koje je proveo HDS ZAMP među svojim članovima. Od 272 člana koji su ispunili anketu o ovoj temi, od kojih su neki i nositelji srodnih prava na glazbi kao izvođači ili mali, DIY diskografi, njih 92,3 % smatra da naknade koje glazbeni autori i nositelji autorskih prava na streaming servisima nisu primjerene. Autori smatraju kako bi naknade trebale iznositi barem 50 posto, a sada uglavnom – za 70,2 posto ispitanika ovog istraživanja – iznose manje od 5 posto.

„Mislim da moramo raditi na promjeni distribucijskog sustava iz temelja. Moramo ga razviti tako da postoji izravna veza s onima koji plaćaju za glazbu i da novac ide izravno na ono što slušate. To se ponekad naziva autentičnim korisničkim modelom, a u uslugama streaminga postoji nešto što se zove pro rata. Kada su došle usluge streaminga, nitko nije bio spreman na to. Bilo je vremena kada niste znali je li glazba odjednom besplatna i pitali ste se kako će kreatori moći nastaviti biti profesionalni. Sada postoje sistemi, ali moraju se razvijati. Događaju se zanimljive stvari, ne mogu puno govoriti, pokazat ću nešto i na konferenciji Future Tense.

Alfons Karabuda

Novac će stizati brže, moći ćete ga dobiti u stvarnom vremenu na svoj digitalni račun. Također, i tu je Hrvatska na čelu, surađujući s tehničkim tvrtkama poput New Internet Media, HDS također radi na tome, pa Hrvatska pokazuje da je u vrhu kad dođe do ove teme, što je fantastično“, poručuje Karabuda.

Nastavno na tu temu, pitanje koje se zapravo postavlja, i to sve češće i u našem društvu, jest mogu li i trebaju li uopće umjetnost i kultura biti profitabilne?

„Kultura i umjetnost već jesu profitabilne. No dijeli li se novac na uravnotežen način? Doseže li one koji stvaraju? Ja sve vidim kao vrijednosni lanac i ekosustav, nije to natjecanje između jednog ili drugog, cijeli vrijednosni lanac treba biti jak jer to je način da bude održiv, to je način da dobijete više novca iz toga. Dakle, rekao bih da je već isplativo, ali trebamo imati poslovne modele koji su također održivi jer to je također nešto što podiže monetarnu vrijednost tijekom vremena. Ne želimo kratkoročne investicije koje iscrpljuju sustav, želimo nešto na čemu ćemo graditi, stvarajući još jači ekosustav nego što imamo sada. Mislim da je nova tehnologija jedan od načina kojim ćemo doći do bržeg, direktnijeg načina isplaćivanja naknada za autore i sve one koji su sudjelovali u stvaranju umjetničkog djela“, kaže Karabuda.

Zanimalo nas je i što bi svaki umjetnik trebao znati o svojim autorskim pravima s obzirom na to da mnogi mladi glazbenici na početku karijere znaju vrlo malo ili ništa o tome na što sve imaju pravo.

„Prije svega, morate znati od čega se sastoje prava. Nije svima jasno da zapravo imaju velika prava, ali nisu vrlo dobri u zaštiti istih. Kada ste mladi, osjećate se tako sretni samo zato što ste dobili ugovor, pa sve potpišete. Ljudi mi govore da sve znam o tome kako to funkcionira, ali kad bih im pokazao kako su izgledali moji prvi ugovori… Znate, potpisao sam ugovore s BBC-jem za filmsku glazbu gdje imaju prava na te pjesme u svakom solarnom sustavu i solarnim sustavima koji još nisu otkriveni. Tako da mislim, ponovno, da to mora biti dio glazbenoga obrazovnog sustava. Ja sam, primjerice, dio odbora Kraljevskoga glazbenog koledža u Stockholmu i uvijek naglašavam važnost toga da studenti ne samo sviraju instrument, već i da znaju što učiniti kada postanu profesionalci. Najbolji savjet koji mogu dati bilo kome je da, ako niste sigurni je li posao koji ugovarate fantastičan, budite sigurni da se ne radi o dugoročnom angažmanu, da to ne bude doživotan posao, ili na 30 godina. Ako je to loš ugovor, neka to bude loš ugovor na kratko vrijeme“, savjetuje Karabuda.

Alfons Karabuda

„Nisam previše zainteresiran za prodaju NFT-jeva kao predmeta“

A iako je istina da bi tehnologija mogla pomoći glazbenicima i autorima da dođu do viših naknada za autorska prava, s druge strane prijete i noviteti poput ChatGPT-ja i drugih sličnih aplikacija koje u sekundama stvaraju „pjesme u stilu“ kojega god glazbenika želite. Nedavno je sa streaming servisa maknuta pjesma Drakea i The Weeknda koju je generirala umjetna inteligencija. Mnogi su autori već sada uplašeni, a ovakve su aplikacije tek u svojim začecima.

„Mi jesmo uplašeni, ali istovremeno smo vrlo otvoreni za tehnološke inovacije. Većina mojih kolega i ja imamo vlastite studije i stalno testiramo nove tehnologije. Mislim da je važno sudjelovati u razvoju tehnologije. Umjetnu inteligenciju možemo vidjeti kao vrlo dobar alat koji pomaže skladateljima u stvaranju, što je fantastično. Može služiti kao inspiracija za mlade ljude, oni kroz takvu tehnologiju mogu vidjeti što je moguće postići kroz glazbu, ali sve mora biti uravnoteženo.

Moramo prepoznati da umjetna inteligencija na mnogo načina također koristi postojeću glazbu, originale koje smo stvorili, tako da je na neki način to krađa glazbe koja je već stvorena. Moramo pronaći ravnotežu u kojoj se, ako se to koristi u stvaranju novih djela, neki dio ipak vrati zajednici odnosno autorima koji su to omogućili. Mislim da se to treba regulirati kroz zakone. Autori mogu biti dio razvoja tih zakona, kao i same tehnologije.

Moramo biti sigurni da će umjetna inteligencija nastaviti postojati, vidio sam neka izvješća koja predviđaju da će doseći vrhunac oko 2029. godine. Mislim da jednostavno trebamo pratiti, biti dio razvoja i također se pobrinuti da ne dopustimo da umjetna inteligencija zloupotrebljava bilo koji sustav koji imamo trenutno. Mislim da će, barem u početku, umjetna inteligencija biti najviše korištena za stvaranje pozadinske glazbe koja nema autorska prava i lakša je za kopiranje“, smatra Karabuda.

Kako je istaknuo, i sâm voli tehnologiju i eksperimentira s njom pa je tako na svojoj službeno stranici već ponudio svoje radove u obliku NFT-ja, non-fungible tokens ili nezamjenjivih tokena. Riječ je o kriptografski zaštićenoj digitalnoj imovini koja je dio blockchaina. Pojedina umjetnička djela u obliku NFT-ja postigla su astronomske cijene u posljednje dvije godine.

„Prije svega, volim eksperimentirati s različitim stvarima. Nisam, međutim, previše zainteresiran za prodaju NFT-jeva kao predmeta. Mislim da je dobro da ljudi to rade, ali više me zanima tehnologija iza NFT-jeva. To je tehnologija pametnih ugovora koja se može koristiti na toliko različitih načina. Zapravo, bio sam prva osoba na svijetu koja je registrirala svoju glazbu prema novim zakonima u Wyomingu, gdje se glazbeno djelo zaštićuje kao mala tvrtka.

Jedna pjesma je poput jedne tvrtke, a imate sva prava tvrtke. Također možete prodavati udjele u toj tvrtki. Dakle, više me zanima tehnologija NFT-jeva, što je nešto što također koristimo kada razmatramo ovaj novi način funkcioniranja usluga streaminga. I, naravno, zabavno je isprobati nove stvari“, zaključuje. To nije jedini način na koji Karabuda koristi inovativne tehnologije kako bi unaprijedio glazbenu industriju, kako na individualnoj razini, tako i u okviru udruga u kojima djeluje.

Alfons Karabuda

„Vjerujem da će budućnost zabavne industrije biti raznovrsnija“

„Jedan od primjera je globalna glazbena riznica, na kojoj radimo s Microsoftom. Stvaramo novi format – stakleni komad unutar kojega se glazba može čuvati i do tisuću godina, a da se pritom ne koristi puno električne energije, što je također vrlo važno za budućnost. Trenutno trošimo puno energije – što košta okoliš – i moramo biti svjesni toga kada gradimo nove modele za platformu poput Spotifya, na koju se svaki dan postavlja sto tisuća novih pjesama, što je ogromna količina.

Također radimo na novim tehnologijama za streaming platforme, gdje će biti moguće imati vlastitu streaming uslugu, decentraliziranu, pod jednim krovom. Trenutno radimo na takvom projektu pod nazivom Fair Music Platform, a vjerujem da će imati neke posljedice na glazbenu industriju, i ponovno se nadam da ću moći predstaviti neke od ovih novih tehnologija na konferenciji Future Tense u Zagrebu“, najavljuje Karabuda.

Osim što se zalaže za autorska prava i razvoj tehnologije koja će pomoći glazbenoj i kulturnoj industriji, Karabuda je i veliki i glasni zagovaratelj umjetničke slobode u svim oblicima. Unatoč tome što na internetu imamo privid slobode u svakom smislu, svjesni smo da to nije uvijek naša realnost i da je nekad teško ostvariti to naizgled osnovno pravo svakog pojedinca.

„Za mene očito postoji određena sloboda govora, ali živimo u teškim vremenima. Očit primjer je rat, ali tu je i mnogo drugih detalja, poput činjenice da postoji sve manje mjesta gdje možemo čuti različita mišljenja. Digitalna sfera postaje sve važnija, ali mali broj snažnih tvrtki i platformi odlučuju što treba biti vidljivo ili poslušano. Ne smijemo zaboraviti da su umjetnička i sloboda govora ljudska prava te da se ne tiču samo vašeg prava da nešto kažete, nego i prava da vaše mišljenje dosegne određeni broj ljudi.

Dakle, ako nekoga stavite u podrum i kažete mu da može govoriti koliko god želi, to nije sloboda govora. Trebamo raznolikiji način korištenja naše digitalne sfere. Jer sloboda govora ima veze s raznolikošću, raznolikost je također nešto što obogaćuje druga područja u društvu, pa je to također jedan od stupova snažne demokracije. Ovdje nije riječ samo o zabavi, važnije je od toga. Ono što možemo učiniti jest osigurati da promoviramo pravo na različite glasove i izvornu glazbu te mišljenja koja proizlaze iz onoga što stvarate“, poručuje Karabuda. Nastavno na ovu temu, zanimalo nas je kako on zaista vidi budućnost industrije zabave.

„To je vrlo opsežna tema. Vjerujem da će budućnost zabavne industrije biti raznovrsnija. Mislim da će biti više prilika za različite vrste zabave, a to je nešto vrlo pozitivno. Ranije smo imali gatekeepere, i oni su još uvijek ovdje, ali sada imamo različite mogućnosti u zabavnoj industriji. Kao predsjednik Međunarodnoga glazbenog vijeća, najveće mreže glazbenih organizacija na svijetu, primjećujem sve veći interes za glazbu iz drugih dijelova svijeta. Mislim da je to dobra budućnost, posebno za repertoare koji nisu imali jednostavan način za dosezanje globalne publike. Dakle, za Hrvatsku, zemlju s tako bogatom kulturom, vjerujem da će budućnost biti vrlo svijetla u smislu dosezanja više publike nego što ste do sada mogli“, kaže.

Inače, Karabuda se profesionalno počeo baviti glazbom još kao tinejdžer; s petnaest godina napisao je prvu skladbu za film i tako je krenulo. Njegov je otac bio novinar, a majka filmska producentica pa je djetinjstvo proveo putujući s njima po svijetu. Ipak, većinu je života proveo u Švedskoj, gdje i danas živi i radi. Kao zemlja koja je jedna od tek tri na svijetu koje izvoze više glazbe nego što je uvoze (osim njih, to su SAD i Ujedinjeno Kraljevstvo), Švedska je jedna od najvažnijih globalnih glazbenih središta. Kakva je to kulturna politika koja je stvorila ABBA-u, Roxette, Denniza Popa, Maxa Martina i Ace of Base? Što možemo naučiti od njih?

Alfons Karabuda

„Rekao bih da sam pravi globalni slušatelj“

„Prvo moram biti iskren, ako pitate moje kolege, neće svi u Švedskoj reći da je baš sve tako fantastično. Imamo svoje izazove. Ali postoje neke dobre stvari, neki kolege koji su bili vrlo uspješni u inozemstvu. Imamo nešto što se naziva švedskim glazbenim čudom. Imamo ljude iz drugih zemalja koji dolaze u Švedsku pitati: ‘Kako je to moguće, kako to rade Max Martin i svi ti timovi oko njega, kako je ABBA uspjela u tome?’, jer smo treći najveći izvoznik glazbe na svijetu. To je jedan dio toga.

A kada razgovarate s Maxom Martinom, on kaže, na primjer, da je jedna od najvažnijih stvari bila mogućnost besplatnog učenja sviranja nekog instrumenta. To smo imali u našoj zajednici u našem gradu, mogli ste izabrati instrument, svirati i to vas ne bi ništa koštalo. Imali smo i mjesta na kojima biste se mogli sastajati ako svirate u bendu, također besplatno, mogli ste vježbati. Sve to stvorilo je dobru mrežu i mogućnosti za isprobavanje.

Mogli ste mijenjati instrumente, možda nije svatko želio svirati flautu ili gitaru, tako da je to bila dobra mogućnost, a naravno to ima veze i s uzorima. Kad vide nekoga tko je postao jako uspješan, to pozitivno i motivirajuće utječe na mlađe generacije. Vide da je moguće uspjeti. Imali smo i tradiciju uvođenja nove generacije u studije, gdje imaju priliku surađivati sa starijom kolegama. To je nešto što su Denniz Pop, Max Martin i svi ti ljudi radili s novim, mladim talentima i stvarali zajedno. Ali naravno, nije sve u pop glazbi. Imamo vrlo dobru tradiciju glazbenog obrazovnog sustava, kao i vrlo talentirane klasične glazbenike i skladatelje. Dakle, riječ je o infrastrukturi, to se mora graditi od najnižih razina sve do elite“, zaključuje Karabuda.

Možda je neumjesno pitati glazbenog profesionalca kao što je Alfons Karabuda što sluša, ali nismo mogli odoljeti.

„To je najteže pitanje koje možete postaviti nekome tko predstavlja svoje kolege na globalnoj razini. Ja sam također predsjednik glazbene nagrade Polar i često dobivam isto pitanje. Teško mi je odgovoriti na to pa moram biti dosadan da ne bih nekoga izostavio. Ali ja sam osoba koja voli različite vrste glazbe. Kad idem na playlistu, obično ne tražim žanr već regiju. Volim pretražiti neku zemlju i vidjeti što od tamo dolazi, iz te regije, jer tako možete vidjeti kako su stvari međusobno povezane. Tako da bih rekao da sam pravi globalni slušatelj. Također sviram različite instrumente koji dolaze iz različitih dijelova svijeta“, kaže.

Za sve one koji žele poslušati njegovo predavanje, evo o čemu će govoriti na zagrebačkoj konferenciji Future Tense.

„Govorit ću o tome kako vidim budućnost umjetnosti i zabave, ali također ću govoriti o važnosti povezivanja s drugim dijelovima poslovanja. Glazba je vrlo posebna u tom smislu jer ima monetarnu vrijednost ne samo za sebe, već i za turizam, hranu, film, igre, dizajn… Mislim da je važno vidjeti kako možemo to ojačati. Govorit ću puno o novim tehnološkim rješenjima koja omogućuju upotrebu glazbe na novi način, ali i kako ta nova tehnologija pomaže stvaranju novog sadržaja te daje pravedno posredovanje cijelom lancu vrijednosti. Nadam se, i mogu to zapravo obećati, da ću pokazati neke dijelove te nove tehnologije koja će prvi put biti prikazana na konferenciji Future Tense, a nigdje drugdje. Veselim se tome“, kaže Karabuda.