Drito iz Osijeka: Od dalmatinskih rastafarijanaca do osječkog Prodigyja

Početak mjeseca lipnja u Osijeku treću godinu zaredom u znaku je novoga vala koji predvodi generacija Z – a tko bi ih drugi sve okupio na jednom mjestu nego Drito? Od prvog pandemijskog izdanja s tri izvođača do ovogodišnjeg dvodnevnog festivala, prošla je godina očito bila samo uvertira za ono što Osijek čeka. Dvorište PTF-a ovaj je vikend ugostilo 19 izvođača, a osječka se publika još jednom pokazala kao iskusan domaćin.

Festivalsko izdanje Drita otvorio je mrzimteluka, kojeg publika, čini se, baš nikako ne mrzi. S njegovom sam se glazbom ovdje prvi put susrela, a cjelokupni dojam podsjetio me na estetiku Young Leana. Instrumentali njegovih pjesama su izuzetno ambijentalni i sanjivi te su poslužili kao podloga uz koju se publika krenula grupirati i opuštati.

Drugi na pozornicu stiže Peki koji nastupa kao da ima radnog staža za dvojicu, a na pozornici izgleda kao da je kod kuće, dok mu Traposlavia čuva leđa za DJ kontrolerom. Njih su dvojica ogledni primjerci Fallo da Sola kao bečke škole iz koje izlaze kvalitetni talenti. Svojih pola sata na pozornici iskoristio je da napravi rezime dosadašnjeg rada koji ponajviše uključuje izvanredne suradnje, a među njima izveo je i jednu neobjavljenu stvar. Ubrzo mu se na stageu pridružio Bore Balboa, a koliko god da ova postava Fallo da Sola u posljednje vrijeme dominira, mislim da su i dalje kriminalno podcijenjeni te da su Peki i Bore duo koji itekako valja ozbiljno držati na oku. Na apsolutnom hitu ”Panama” pridružio im se i Baks, a u ovoj su postavi pošteno zagrijali publiku.

Drito iz Osijeka / Marko Tuđan

Playback who?

Smoke Mardeljano pojavljuje se kao anomalija u cijelom lineup-u. Jedan ga dio publike čeka fanatično te je jasno da su neki došli isključivo zbog njega, ali kada je počeo s izvedbom, svi do jednoga ga slušaju s poštovanjem. Radi se o predstavniku hip-hopa koji je za svoj žanr kao svetac, playback na njegovom nastupu nije u pitanju, a za svakog ljubitelja sirovog repa užitak ga je bio slušati nepatvoreno i bez filtera. Počastio nas je i freestyleom, čuli smo pjesme s njegovog novog albuma, ali i klasike poput ”Definicija MC-ja”, ”40 lajni”, ”To je rep” i ”Kućne pse”. Publika nije potkovana njegovim stihovima toliko da ga može pratiti, a razlog tomu je vjerojatno njihova kompleksnost i kvantiteta. Ovo je rezultiralo, na momente neugodnom, tišinom, koja definitivno nije zaslužena. Old school možda je (i nažalost) generalno izumirući fenomen, no siguran je sve dok je Smokea.

Drito iz Osijeka / Marko Tuđan

Kada čujemo intro ”Suze nam stale na put” – znamo koliko je sati. Massimo preuzima svoju domaću publiku, uz njega je i z++, a ovakvi su trenutci uvijek posebni za Osječane jer imaju priliku pokazati koliko su ovome dvojcu odani. Nakon presjeka ”Gasa Slavonije” i Retfatlantinih hitova, izvedbu ”Belog Manastira” potpuno prepuštaju publici, koja je i više nego sposobna izvesti ju sama.

Drito iz Osijeka / Marko Tuđan

S uvodnom sekvencom, koja me podsjetila na Odiseju u svemiru, na pozornicu izlazi Bore Balboa, a svoj nastup otvara s ”Ma da nebi”. Svoje pjesme također izvodi bez pomoćnih audio sredstava, a uz to uspijeva skakati, kontrolirati i nabrijavati publiku. Ima snažnu karizmu, stage prisutnost i bez razmišljanja zaključujem da je ne samo kvalitetan izvođač, nego i zabavljač. Pripremljena setlista, pogotovo u uvodnom dijelu, ipak je mogla biti bolje prilagođena jer se s prvih nekoliko pjesama publika nije najbolje snašla. No, brzo se okrećemo prema Borinim hitovima, a jasna kulminacija događa se kada mu se Grše pridružuje na ”Buri i neveri”.

Drito iz Osijeka / Marko Tuđan

O (K)uku$ima se ne raspravlja

Buntai na pozornici operira kao uhodani pogon, a uz siloviti performans na njoj su ostavili valjda i zadnji atom snage koju su sa sobom ponijeli u Osijek.

Drito iz Osijeka / Marko Tuđan

Najveći kaos kulminira na ”Mlad i lud”, ”Demoni”, ”Njen svijet”, ”Princ Vampirsky” sa Sjenom i na već kultnoj ”Antun Bauer”, a ”Kultura” je još jedan kolektivno prihvaćeni benger. Prijelaz na Kuku$e događa se s pjesmom ”Roxtar”, o čijoj uspješnosti ne moramo ni raspravljati, kao što se o (K)ukusima ne raspravlja. Oni su u dosadašnjem radu iza sebe ostavili kolekciju raznolikih varijacija trep glazbe, a upravo su oni, uz High5, dobar dio nas (malo starijih od prosječne dobi Drito publike) upoznali s onim što će danas prerasti u novi val. Meni, kao jednoj od takvih, posebno je drago bilo čuti stvari poput ”San Andreas”, ”Pusti me na miru” i ”Frend”. ”Bode Miller” i ”Napravit ću scenu” rezultiraju potresom od skakanja, uz ”Debile” koji će tek sutra biti potpuni.

Drito iz Osijeka / Marko Tuđan

Nakon skoro dva sata agresive, nema nikog sretnijeg od mene dok na pozornicu izlazi z++ s gitarom. Izuzev ”Moshpita” i ”Boli me kurac”, u Zvijevim se rukama dosadašnja napeta atmosfera pretvara u mekanu energiju s kojom cijela publika rezonira. Prošle sam godine u izvještaju Drita iz Osijeka napisala da je nastupu iz snova falila još samo ”Sutra” pa možete zamisliti moju ekstazu kada ju je Zvi ove godine izveo.

Napetost se vraća u priču kada Grše dolazi zatvoriti prvu večer. Već znamo da je čovjek hodajuća tvornica hitova, a svakim se nastupom sve jasnije formira u vodeću figuru glazbene scene. ”Sip”, ”Mamba” i najnovija ”Mamma Mia” postale su generacijske himne, a publiku ima u prstu i njome iskusno vlada. Uz silne hitove, odradio je svoj već prepoznatljivi Freddie Mercury moment s vokaliziranjem, a u njegov se nastup na kratko upleo i Fisherov ”Losing it”.

Emo’s not dead

Idući se dan vraćamo pogaženi ili, govorim samo u svoje ime, razmišljajući o tome kako je tek teško kasnije, ako je meni s dvadeset četiri ovako. Također razmišljam o tome bi li, s obzirom na navedeno, trebala promijeniti zanimanje ili se samo prebaciti na vodu.

Kada je Yem objavio rasporede izvedbi po danima, Drito hodočasnici u komentare su pisali kako je Osijek dobio “bolji” lineup, što se posebice odnosilo na subotnju večer. Iako su, izuzev Podočnjaka, moji favoriti svi nastupili u petak, pokazalo se da je subotnji raspored bio jamac dobrog provoda. Na njemu su prvi bili Sjena i Luzeri, koji stvarno djeluju kao cool kids sekcija hrvatske trep postave. Vlastoručno su zaslužni za trend oživljavanja emotivnog emo-punka kroz prizmu trepa, a njihov nastup još je jednom pokazao da će ovaj žanrovski fenomen uvijek pronaći svoju publiku.

Nakon njih na pozornici je Dino Blunt, koji je epitom američkog trep pokreta. Uvijek energičan, na stageu se dobro zabavlja i izvodi akrobacije, no zamjeram mu što se na momente činilo kao da je na pozornicu došao slušati sam svoje pjesme. Publika ga jako voli, a upravo zbog toga smatram da im treba i može dati više. Na svojim je objavljenim pjesmama pokazao da je više od mumble repera, no popularnost koju je stekao u kratkom roku nečime bi ipak trebao pravdati.

Drito iz Osijeka / Marko Tuđan

Sljedeći su na redu Podočnjaci kojima sam se posebno veselila, jer sam ih zadnji put slušala upravo na Dritu iz Osijeka prošle godine. No ovaj put su to bili neki novi Podočnjaci – u godinu dana drastično su napredovali i stasali u uhodan te izuzetno kvalitetan live akt. Svoje pjesme izvode uvjerljivo, dosljedno, sirovo i bez pomagala, a publika je svoje poznavanje albuma Ispod očiju diplomirala i vrlo je jasno da je spremna za nove materijale. Uz odličnog Rukyja i Beachboya, nezaobilazno je istaknuti Nix K-ja jer je on primjer DJ-a koji značajno pridonosi izvedbi, krojeći atmosferu melodijama.

Energični kaos

Ružno Pače vraća emo-trep energiju, na koju publika fantastično reagira. No,  kao meni najugodnije iznenađenje došli su coveri Pixiesa s Where is My Mind i Nirvaninog Smells Like Teen Spirit.

TTM na pozornicu donosi fuziju dalmatinsko-rastafarijanskog reggae repa i s njom pripadajuću atmosferu. Vrlo su stručni, ali kroz tu stručnost i opušteni te je njihova lagana energija stvarno zarazna, no o laganom možemo govoriti samo dok ne krene “MDMA”, jer tu sve što ima veze s laganim prestaje.

30 Zona posebna je priča na koju publika uvijek reagira kaosom, a čini se da su s njom toliko bliski da u trenu svi prisutni postanu „braćale“. U svojoj su diskografiji nanizali hitova, ne zna im se broj, a publika ih objeručke prihvaća – koje god od njih odabrali za live nastup. Shin i Galaš imaju fantastičnu međusobnu kemiju, a ona se svaki put bez greške odrazi i na publiku. Nakon ”Debila” morala sam baciti oko u publiku da se uvjerim ima li uopće preživjelih.

Drito iz Osijeka / Marko Tuđan

Nakon njih na pozornici je ni pet-šest, nego osječki Prodigy – Krankšvester. Njihova erotska romantika unikatna je pojava na glazbenoj sceni, a svaki nastup im je obilježen nenadmašivom energijom. Legenda kaže da party nije bio dobar ako nije bilo ”Gabera”, a ova je himna publiku prebacila s one strane euforije.

Drito iz Osijeka / Marko Tuđan

Kulminacija koju su priredili Švesteri nastavlja se Hiljsonom. I godinu dana kasnije, hype oko Mandela Effecta ne popušta, a ni ne čini se da će uskoro. Zbilja ne znam što bi se njemu više moglo i trebalo dodati – Hiljson je umjetnik koji živi i diše s publikom te joj se svaki put stopostotno preda i posveti.

Nikad je kraj

Čast da zatvori Drito iz Osijeka pripala je Baksu. Da nije s nama ranije podijelio kako zbog navedenog postoji trema, nikada to sami ne bismo dokučili, jer je na pozornici nije bilo ni u tragovima. Na našoj glazbenoj sceni on je relativno novi fenomen, no dobar glas daleko se čuje, a Osijek je njegovu literaturu s DOPAMINA dobro pripremio. Uvodna ”Ljigav!” s Hiljsonom napravila je posljednji kratak spoj u dvorištu PTF-a, nakon čega je strujni krug ostao pod naponom do kraja dvodnevne priredbe.

Dobar je dio publike i izvođača nakon kraja obje večeri  u PTF-u produžio u klub Exit, gdje je kolektiv Koturaljke organizirao kombinaciju trep i d’n’b partija, a koji je poslužio kao neslužbeni after za sve neumorne.

Drito iz Osijeka / Marko Tuđan

Iako se smatram pripadnicom generacije o kojoj govorim (i po osjećaju i po definiciji), ovaj me vikend podsjetio na to koliko se nalazim na njezinoj gornjoj granici. I dok mnogima nema draže nego oplesti po trepu i svemu što ima veze s njim, zaključujem da to tako mora biti. Nekada su ranije na isti način onima koji ne pripadaju pokretu bili čudni i rokeri, pankeri, metalci i darkeri – žanrovi koji su tek s odmakom dobili status koji su od početka zavrjeđivali. Ono što je važno reći jest sljedeće: iza fenomena rastućeg vala trepa i pripadajuće kulture nalazi se zajednica mladih ljudi koja cijeni autentičnost i njeguje toleranciju, uvažavanje i međusobno prihvaćanje, a ne znam koje bi vrijednosti od ovih mogle biti važnije.

No, jedno je sigurno – dok odrastaju i sazrijevaju imaju dobar domaći repertoar i soundtrack, a dok je Drita – i mjesto za stvaranje uspomena koje će vjerojatno pamtiti do kraja života.