Druga strana Mirka Krstičevića

Kompozitor i glazbenik Mirko Krstičević, široj javnosti poznat kao osnivač rock-grupe Metak i potpisnik hitova poput „Da mi je biti morski pas“, od početka svog djelovanja vodi dvije paralelne karijere: u jednoj je autor brojnih melodija popularne i rock glazbe, a u drugojsklada filmsku, scensku i suvremenu glazbu. Upravo ovim, manje poznatim dijelom Krstičevićevog opusa bavi se izdanje Sve i ništa (Filmska i scenska glazba 1978. – 1988.)

Mirko Krstičević 1975.

Album Sve i ništa (Filmska i scenska glazba 1978. – 1988.) Mirka Krstičevića na jednom mjestu okuplja glazbu za šest filmova i pet kazališnih predstava koje su snažno obilježile splitska kulturna gibanja osamdesetih godina. Riječko-zagrebačka izdavačka kuća Fox & His Friends Records objavila je ovaj album kao dvojezično izdanje s domaćom i inozemnom distribucijom, a u varijaciji za strana tržišta kolekcija snimaka naslovljena je All and Nothing at All (Film and Theatre Music 1978 – 1988) kao posveta istoimenom filmu redatelja Ivana Martinca s kojim je Krstičević često surađivao.

Osim glazbe za filmove Ivana Martinca (Kuća na pijesku, Izgnanstvo, Sve i ništa) koji na umjetničkoj i underground sceni eksperimentalnih filmova imaju trajan kultni status, na ploči se nalaze i kompozicije skladane za Svemira Pavića, Aleksandra F. Stasenka i Vanču Kljakovića, također važna imena splitske kulturne scene. Pavić se u naslovu Ljuba par lui même bavio jugoslavenskim slikarom Ljubom Popovićem, erotskim nadrealistom svjetskog glasa, kojemu su na izložbe dolazili Udo Kier i brojni slavni uzvanici. Marjuča ili smrt Vanče Kljakovića, s Nedom Arnerić, Mirjanom Karanović i Borisom Dvornikom u glavnim ulogama, dugometražni je film o seksualnom buđenju dječaka u splitskom bordelu, dok je Stasenkov film Vrijeme heroja posveta smrti partizanskog heroja Ivana Lučića Lavčevića. Za sve ove filmove Mirko Krstičević radio je glazbu u bliskoj suradnji s redateljima i autorima, stvarajući neodvojivi i pamtljivi soundtrack minimalističkog, ritualnog i tada vrlo modernog elektronskog zvuka.

Drugi dio albuma Sve i ništa (Filmska i scenska glazba 1978. – 1988.), bavi se uzbudljivim kazališnim životom Splita, ali i Sarajeva osamdesetih godina, gdje Mirko Krstičević potpisuje glazbu za Gorke suze Petre von Kant, lezbijski klasik Rainera Wernera Fassbindera, kojeg u HNK Split 1985. godine postavlja Ivica Boban, sa Zdravkom Krstulović i Vesnom Orel u naslovnim ulogama. Svjedočanstvo je to jednog umjetnički drugačijeg, hrabrog i progresivnog Splita. Suradnja Mirka Krstičevića s HNK Split izrazito je dugovječna, a za album su izabrani i komadi Jeana Giraudouxa Trojanskog rata neće biti u režiji Tomislava Durbešića, Palikuće Maxa Frischa i Više od ljubavi Sama Sheparda, obje u režiji Nenni Delmestre, te posebno rijetka snimka hladnoratovske teme Černobil iz predstave Strah i nada SR Njemačke Franza Xaviera Kroetza, koju je na pozornici Narodnog pozorišta Sarajevo u svom kazališnom izletu izvodio Seid Memić Vajta. Krstičevićeve instrumentale iz tih predstava i filmova kritika je uspoređivala s orkestracijama Vangelisa, Johna Carpentera i Howarda Shorea, dok će alternativnija publika naći poveznice motiva s britanskim sastavom Coil.

Gorke suze Petre von Kant (1985.) (Zdravka Krstulović, Vesna Orel)

Skladatelj, glazbenik i glazbeni aranžer Mirko Krstičević rođen je 1948. u Šibeniku. Teoriju glazbe diplomirao je na Pedagoškoj akademiji u Splitu, a potom i na Muzičkoj akademiji u Sarajevu. Kompoziciju je studirao kod Josipa Magdića, Mladena Pozajića i Miroslava Špilera. Suosnivač je splitskog glazbenog studija Tetrapak u kojemu su snimali brojni izvođači i glazbenici (Animatori, D’Boys, Haustor, Oliver Mandić, Gibonni, Srđan Marjanović, Stil, Trotakt Projekt i drugi). Zajedno s Rankom Bobanom i Momčilom Popadićem na proljeće 1978. godine u Prigradici na Korčuli osniva skupinu Metak. “Da mi je biti morski pas” najuspješniji je singl te grupe koji 1980. postaje jedna od najizvođenijih pjesama na radiju i televiziji. U kompozitorskom radu i aranžmanima za druge pop i rock izvođače, Krstičević niže komercijalne uspjehe za Tutti Frutti Balkan Band (“Nasloni glavu na moje rame”,1986.), Biljanu Petrović, Seida Memića Vajtu, Pepel in kri, Osmog putnika, Olivera Dragojevića, Đorđija Peruzovića, Hendu i druge. Paralelno s pop i rock karijerom, Krstičević komponira scensku i filmsku glazbu za 45 filmova, najviše surađujući s krugom eksperimentalnih i amaterskih redatelja Kino kluba Split kao i ostatkom lokalne scene. Autor je scenske glazbe za 130 kazališnih predstava, a snima i vlastite kompozicije u području suvremene glazbe. Napisao je preko 30 djela za solo instrumente, komorne i simfonijske glazbe. Krajem 2007. osniva Splitsko društvo za suvremenu glazbu i ansambl za suvremenu glazbu Splithesis. 2021. godine osniva Arthesis, umjetničku organizaciju za suvremenu glazbu i likovnu umjetnost. Autor je četiri opere: Krvava svadba (1997.), Halugica (1999.), Atlantida – Legenda o Dan’zoru (2018.) i Atlantida II – Lu’blis Kaoamos (2020.). Dobitnik je brojnih nagrada, živi i radi u Splitu.

Album Sve i ništa (Filmska i scenska glazba 1978. – 1988.) masteriran je s nikad objavljenih izvornih vrpci i štampan u audiofilskom procesu direktnog metalnog urezivanja ploča (Direct Metal Mastering) kao numerirano deluxe izdanje s dodatnom knjižicom koje se može naručiti direktno od izdavača na foxandhisfriends.bigcartel.com. U svjetskoj distribuciji, putem Clonea iz Nizozemske i Believe SAS iz Francuske, nalazi se standardno izdanje albuma. Mastering potpisuje Toni Milohanić, autor dizajna je Martin Peranović, dok su autori tekstova i urednici Leri Ahel i Željko Luketić. Izdavač Fox & His Friends Records ovime nastavlja objavu niza rijetkih albuma najvećih imena domaće glazbe, poput Alfija Kabilja, Tomislava Simovića, Nenada Vilovića i multimedijalne skupine Nova Evropa.