Diskografi iz galaksije: Fox & His Friends

Filmska glazba temelj je izdavačkog programa diskografske kuće Fox & His Friends. Nakon izvrsnog soundtracka za crtani film Profesor Baltazar i odabrane radove Tomislava Simovića i Zagrebačke škole crtanog filma, ambiciozni dvojac najavljuje soundtrackove za filmove Ivana Martinca, Aleksandra Stasenka, Vanče Kljakovića koje je radio Mirko Krstičević iz grupe Metak te kolekciju odabranih songova iz reklama u bivšoj državi

LP Profesor Baltazar

Višegodišnji proces restauracije i publikacije preko tri stotine izvornih vrpci hrvatskog kompozitora Tomislava Simovića završen je istovremenom objavom čak dva albuma filmske glazbe u ukupnom trajanju od preko 120 minuta.

Dvostruki album The Zagreb School Of Animated Film (Original Soundtracks 1961-1982) s izborom tema iz osamnaest kratkometražnih naslova slavne Zagrebačke škole crtanog filma objavljen je paralelno sa zasebnim albumom glazbe iz kultnog serijala Profesor Baltazar, koga u kulturnoj i filmskoj branši nazivaju i najvećim hrvatskim izvoznim proizvodom.

Urednici oba izdanja, Leri Ahel i Željko Luketić iz izdavačke kuće Fox & His Friends, prije tri su godine kurirali i najveću dokumentacijsku i interaktivnu izložbu o profesoru Baltazaru u riječkom Muzeju moderne i suvremene umjetnosti pod naslovom 51000 Baltazargrad i to u sklopu projekta Europske prijestolnice kulture 2020. Izložbu je, unatoč ograničenjima uslijed pandemije Covida, vidjelo preko deset tisuća posjetitelja. Poseban dio bio je rezerviran za Tomislava Simovića, kompozitora kojega su autori Zagrebačke škole i Baltazara smatrali svojim dodatnim članom, jer bez njegove glazbe svi ti filmovi, smatrali su, ne bi bili toliko uspješni.

Niti jedna od tema na oba albuma nikada nije objavljena, vrpce su smatrane izgubljenima i/ili uništenima, a njihov nedostatak pokušali su ispraviti tek njemački i skandinavski izdavači objavivši sedamdesetih godina nekoliko obrada u duhu šlagera.

Ovim novim izdanjima kuće Fox & His Friends nastavlja se rad na opusu kompozitora koji je potpisao nekoliko stotina filmskih partitura, a koji je već objavljen na albumima glazbe za film Gosti iz galaksije (2017.) i Visitors From The Galaxy Revisited (2021.) Nastavak je to pozitivne diskografske prakse koju ovaj dvojac njeguje od 2017. godine.

„Filmska glazba savršeno se uklapa u ideju vodilju s kojom smo i osnovali Fox & His Friends, a to je bilo istraživanje i objavljivanje manje poznatih i/ili zapostavljenih dijelova povijesti domaće glazbe. Još detaljnije, nismo tu glazbu htjeli samo izvući na svjetlo dana i objaviti, nego je staviti u kontekst suvremenog i modernog, pa smo tako i krenuli s edicijom novih reinterpretacija i remikseva, što je učinjeno na albumu Visitors From The Galaxy Revisited, gdje je izvornik – glazba za film Gosti iz galaksije Tomislava Simovića – poslužio jedanaest glazbenika iz devet zemalja da se njime pozabave bez žanrovskih odrednica. Tako su Simovića obradili i remiksirali Alen i Nenad Sinkauz iz Hrvatske, Tapan iz Srbije, Anatolian Weapons iz Grčke, Goran Vejvoda iz Francuske i mnogi drugi, što je glazbi udahnulo sasvim novi život i sasvim novu publiku. Veseli nas da su reinterpretacije odlično prošle kod publike i kritike koja je odmah shvatila da se radi o namjernom križanju jazza, elektronike i klupske glazbe, što je ključ po kojemu su i birani suradnici. Jedino nam je žao što na albumu iz zdravstvenih razloga nije uspjela surađivati Ann Shenton, kultna britanska glazbenica iz skupine Add N To (X) iz Mute Recordsa, koja je naša draga prijateljica i zasigurno će surađivati na nekim od sljedećih izdanja“, kaže Leri Ahel.

Tomislav Simović

Željko Luketić se nadovezuje: „Filmska glazba, kako je Leri spomenuo, u Hrvatskoj je, ali i Jugoslaviji prije, nešto čime su se veliki diskografi tek sporadično bavili, najčešće na inicijativu samih glazbenika. Nije ni čudo da se nije razvio dublji teoretski, stručni i javni odnos prema njoj, jer od Seljačke bune Alfija Kabilja, koju je 1975. godine objavio Jugoton, a što je ujedno prvi LP filmske glazbe u nas, nemamo sistematičan pristup prema izučavanju te vrste glazbe. Posljedica je da i publika i filmski djelatnici na tu glazbu gledaju kao isključivo namjensku u najužem smislu, pa su mnoge melodije koje poznajemo iz domaćih filmova danas nedostupne kao zasebno izdanje ili partitura, jer su uslijed okolnosti domaćih produkcija često te vrpce po završetku snimanja filma završavale u smeću.

Kako kaže i naša kolegica Irena Paulus, koja se jedina u Hrvatskoj bavi poviješću filmske glazbe, nas je zaobišao val objave filmskih soundtrackova kakav se desio u inozemstvu, a koji je snažno pogurnuo istraživanja i znanstveni rad. Veseli nas da u toj velikoj količini izbrisane i izgubljene povijesti često nailazimo na to da nam se danas i javljaju sami kompozitori, uvidjevši da mijenjamo stav prema filmskoj glazbi, te nam pomažu informacijama i vrpcama. Da neki od njih nisu sačuvali barem nešto, ili da Leri i ja nismo istraživali i najudaljenije arhive, primjerice, Tomislav Simović, jedan od najvažnijih domaćih kompozitora, imao bi tek jednu objavljenu ploču i pola kartice teksta u enciklopedijskim člancima.“

Samo Fox & His Friends Records objavio je već četiri izdanja njegove glazbe, a materijala ima zaista puno. O kakvim je materijalima riječ, pojašnjava Leri Ahel:

„I ne samo Simović, imamo sjajnu suradnju s Alfijem Kabiljom, ove jeseni izlaze i filmske i kazališne teme Mirka Krstičevića iz grupe Metak na vinilu, a spremamo još soundtrackova i sličnih izdanja. Popraćeni su, primijetili ste, iscrpnim tekstovima i s dodatnim materijalom na engleskom jeziku, to je upravo zato što prema svim pokazateljima ta glazba bolje prolazi u inozemstvu nego u Hrvatskoj. Jedan dio odgovora leži i u činjenici da je tradicija objavljivanja soundtrackova u inozemstvu duža, pa je publika otvorenija za nove zvukove i nešto što do sada nisu poznavali. Nas je ugodno iznenadila i podrška najvećih svjetskih glazbenih i drugih medija koji pišu o našem radu i izdanjima: Electronic Sound, The Wire, Quietus, DJMag, Guardian, El Pais, Shindig, MixMag UK, Radio Nova France i mnogi drugi.“

„Upravo smo na posljednjem Pula Film Festivalu predstavili dva nova izdanja, soundtrack serije Profesor Baltazar i kompilaciju tema iz animiranih filmova Zagreb filma i Zagrebačke škole animacije, a istoga dana na festivalu su prikazani restaurirani Gosti iz galaksije Dušana Vukotića. Bilo nam je drago vidjeti jednu indirektnu posljedicu tog našeg stalnog spominjanja potrebe za reinterpretacijom domaće kulturne povijesti, pa je tako jedan mali dječji horor i SF film, kojega su ovdje dugo smatrali smiješnim, trash ispadom, sada zainteresirao američke producente da film restauriraju i objave uskoro na Blu-ray izdanju. Oni su za Zagreb film i domaću kulturu odradili ono u čemu su institucije ovdje puno sporije: uzeli su film za koji su procijenili da postoji interes inozemne publike i sami domaćem producentu ponudili restauraciju. Upravo je naš soundtrack Gostiju iz galaksije imao sjajan odziv u Americi, nije bilo situacija u kojoj ljudi ne upitaju: ‘A gdje možemo pogledati film?’. Odgovor bi bio – ‘na lošim VHS i DVD ripovima, ako i njih nađete’. Ovako se stvar mijenja i u cijeloj toj modernoj promjeni gledanja na žanrovske i sve druge povijesti, svi djeluju zajedno, pa tako publika koja sluša soundtrack želi vidjeti i film. I obrnuto“, dodaje Željko Luketić.

Drukčiji tip diskografa: Željko Luketić i Leri Ahel tiskaju svoje vinile u nizozemskom Haarlemu

Kako kažu, rijedak je slučaj da kompozitori sačuvaju kompletne opuse i materijale, a još je rjeđe da su te analogne vrpce i zapisi danas u dobrom stanju. Uz obavljanje temeljite restauracije, a ponegdje i kreditiranja snimaka jer se često dolazi do materijala koji nisu označeni, njihova istraživanja skreću i u područje čistoga fizičkog traženja i kopanja po arhivima, što je nešto što u državnim institucijama možda i ne rade.

„U nekim situacijama smo, a izostavit ćemo sada imena, bili u arhivima koji su toliko ruševni, da su opasni po život – prepuni prašine, razbacanih traka, papira, polica koje padaju po vama i zidova koji se i bez pomoći potresa ruše. Naravno da smo ušli u njih, pa nam je zaista draga usporedba našega velikog književnika Miljenka Jergovića koji nas je u Večernjem listu nazvao detektivima, dok nas drugi zovu Indiana Jonesima domaće glazbene povijesti. Nekad je doista tako, a moram reći, za taj rad vas ne može inspirirati državna plaća i toplo ugrijani ured s radnim vremenom do pet popodne, nego ljubav i privrženost prema tome materijalu“, drži Leri, a Željko nastavlja: „I možda malo ludosti da upadate u arhive u kojima se zidovi ruše. Šalim se, materijal s kojim radimo ima još jednu stavku koja je bitna – vrijeme. Ono mu ne radi u korist, nego ide protiv njega. Analogne vrpce vremenom se raspadaju, a ukoliko su uskladištene u vlažnim podrumima i slično, moguće da su već i propale, tako da ono čime se mi bavimo uvijek se objavljuje po prvi puta. Ukoliko kao izdavač pokrijemo nešto što je obrađivano, utoliko tražimo snimke i verzije koje do sada nisu objavljene, tako da tu nema ponavljanja. Materijali koji su objavljivani već su na neki način spašeni, ono što mi radimo jest to da često spašavamo ono zadnje što je ostalo. Primjerice, jedan poznati song iz serije Profesor Baltazar koju smo sada objavili, onaj pjevačice Božice iz epizode Krojač Silvestar, slagan je iz pet različitih vrpci, od kojih su dvije propale, tako da je sve rekonstruirano na način da prema Simovićevim bilješkama dobijemo cijelu pjesmu, ali iz nekoliko izvora. Osobno mi je ona i jedna od najdražih na toj ploči, jer pokazuje koliko je Simović bio duhovit autor, snimivši domaću verziju fenomena Florence Foster Jenkins. Netko će misliti marginalnog, no, primjerice, u glavnom američkom filmskom arhivu jedan od tri najčešće tražena pojma upravo je Florence, uz Hitchcocka i Pjevača jazza. Kulturni zaokret u najboljemu statističkom pokazatelju.“

O tehničkim procesima realiziranja tih vinila, Leri priča: „Nismo dugo na izdavačkoj sceni, ali na sreću ili nažalost, kod tiskara i tvornica vinila prati nas glas ne baš laganih sugovornika. Razlog je taj što tražimo najbolje i inzistiramo na test-pressingu i svakoj proizvodnoj fazi, koja se potom zasebno odobrava ili vraćamo sve na doradu. Moram reći da smo kod nekih od najboljih tvornica u Europi s kojima smo radili znali dobiti komentar: ‘Ali ovo bi drugi izdavači prihvatili’. Mi ne bismo, jer znamo da ne samo što naša publika očekuje najbolje, nego to i sami želimo, a u mnoštvu tvornica, zbog povećane proizvodnje i potražnje zadnjih godina, sve je više grešaka i sve manje kontrole kvalitete. U to sve treba ubrojiti i česte potrese na ovom tržištu, primjerice, nestanak repromaterijala u vrijeme pandemije covida, kao i stalna zagušenja proizvodnje s obzirom na to da veliki izdavači štampaju iznimno velike naklade, što kapaciteti tvornica teško podnose.“

Njihov model takav je da već godinama korak po korak povećavaju kvalitetu, i produkcije, i izdanja, kao i opreme. Leri smatra da s gledišta isplativosti to i nije posve profitabilno u klasičnome kapitalističkom smislu, jer sama oprema takvih izdanja često bude skuplja od same ploče.

LP Zagrebačka škola animacije – Soundtrack 18 animiranih filmova

„No to je divljanje cijena papira i tiska na koje ne možemo utjecati, nego smo našli srednji put u kojemu takva izdanja najprije nudimo našoj publici koja je navikla direktno podržavati izdavački program. Tako da je i to svojevrsni eksperiment. Želimo razviti kulturu direktnijeg podržavanja izdavača, jer publika često nije svjesna koliki su nameti koje uzimaju distribucije, trgovine i preprodavači, zarađujući na nečemu što je gotovo i u što nisu uložili ni minute vremena. Glazbenici su to donekle uspjeli koncertima i direktnim distribucijama poput Bandcampa, no izdavači se tu tek moraju pozicionirati, jer su cijene ploča otišle u nebo, a ne mora doista biti tako.“

Željko se nadovezuje: „Ukratko je to ono – kada Taylor Swift izdaje ploču, svima drugima se pomiču rokovi ili ploče kasne. To predstavlja ozbiljan problem za male izdavače koji su prvotno i spasili vinil te bez kojih ove renesanse i ne bi bilo. Također, veliki izdavači rade i puno reizdanja, za koja su ulaganja minimalna, a potražnja je maksimalna i to opterećuje tvornice. Sada radimo sve u Nizozemskoj, u Record Industryju kojima smo jako zadovoljni, jer je riječ o tiskari u koju se ulazi tek po njihovu pozivu i ne možete samo tako ući u krug njihovih suradnika. Oni procjenjuju izdavače i kvalitetu izdanja, a mi izdavači procjenjujemo njih, pa je odnos za sada odličan. Naprosto kao mali izdavač ne možemo si priuštiti da nam izdanja manjkaju na kvaliteti, što veliki mogu, ali srećom, publika sve to više i više primjećuje. Veliki skandali od prije par godina kada je francuski MPO naštampao cijelu nakladu Bowiejeva Blackstara s greškom, ili kada je njemački Optimal na ploče high-energy benda Dead Or Alive ubacio Elvisa Presleyja, sada se srećom manje događaju. Ali i to je kolekcionarima nekad jako zanimljivo, nabaviti izdanja s greškom. Nama manjima – to je gotovo pa samoubojstvo.“

Nedavno su neki sretnici tako kupili vinil Taylor Swift Speak Now (Taylor’s Version) koji umjesto njezine verzije sadrži skladbu “Soul Vine (70 Billion People)” grupe Cabaret Voltaire. Reizdanje albuma Treći svijet grupe Haustor u malom dijelu naklade sadrži službeno nikad objavljenu instrumentalnu dub verziju naslovne skladbe. Na tržištu se takav album prodaje za 400 eura.

„Mi nikako ne podržavamo sulude cijene ploča na Discogsu i eBayu, i želimo da publika zna da ništa od toga ne ide izdavaču i glazbenicima. Ide u grotlo provizija, marži i ponekad nerazumnih apetita preprodavača, pa se i sami šokiramo kad vidimo koliko neki prodavači traže za nova izdanja, koja se lako mogu nabaviti, da ne pričamo o onim rjeđima. Ne vidimo razloga da ploče budu skuplje u Beogradu, nego što su u New Yorku, ili da je neko naše izdanje skuplje u Portugalu, nego u Japanu. Tako je naša distribucijska politika takva da dio naklade uvijek ide direktno od nas, a ostatak ide od naših inozemnih distribucija, Clone Records iz Nizozemske i Light In The Attic iz Amerike. Mislimo da dugoročno model marži kakav sada vlada nije održiv, posebno za izdavače koji jednim izdanjem financiraju ono sljedeće“, objašnjava Leri.

Vinil Profesor Baltazar skupio je mnošto pozitivnih kritika u zemlji i inozemstvu

Pitam ih na koji način spajaju svoju ljubav prema glazbi i poslovne modele, i što je naglašenije. Leri odgovara:

„Svakako smo zaljubljenici, jer čisto sumnjam da poslovne ljude možete zamisliti kako istražuju prašnjave arhive, spašavaju snimke ili osobno čiste pola stoljeća stare vrpce. Željko je nedavno bio na sastanku u jednoj velikoj domaćoj instituciji od koje licenciramo sadržaj, pa ga je visokopozicionirani menadžer tamo nekoliko puta pitao: ‘Ali zašto vi to radite?’. Na nekoliko odgovora ‘Jer mislimo da treba’ – a alternativa je zaborav i nestanak tih materijala – njemu još uvijek nije bilo jasno zašto. To je naravno, sasvim normalni komercijalni pristup, no naš je u osnovi nekomercijalan. Uostalom, čak i neke snimke koje smo objavili, poput albuma Nenada Vilovića Prizma, u svoje su vrijeme bile odbačene kao nekomercijalne. Danas im se ljudi dive i Vilović je doživio novu mladost i brojna priznanja. Da gledamo sve kroz komercijalni ključ, Fox & His Friends ne bi ni postojao.“

Željko Luketić poentira: „Ako je uspjeh da imamo publiku koja želi imati svako naše izdanje jer znaju da je na određenoj razini kvalitete, onda smo uspješni. Ako je uspjeh da nam prilaze glazbenici i žele da ih upravo mi objavimo jer znaju da će to biti odrađeno na kvalitetan način, onda smo uspješni. Ako je uspjeh da smo jednu cijelu granu znanosti o filmu i/ili glazbi naveli da se bavi novim sadržajima, onda smo uspješni. Za svakoga je uspjeh nešto drugo.“

Fox & His Friends ne zaustavlja se samo na filmskoj glazbi. Leri najavljuje:

„Spremamo brojna nova izdanja. Već je desetak novih izdanja gotovo, no čekamo pravi tajming da se objave, jer ne želimo publiku zasipati s previše izdanja i tako smanjiti recepciju i plasman pojedinog. Kako smo i spomenuli, nakon ova dva izdanja Tomislava Simovića, bavit ćemo se malo poznatim radom Mirka Krstičevića za film i kazalište i to posebno njegovim radom za nezavisne i underground filmske produkcije osamdesetih godina. Svakako ćete se iznenaditi soundtrackovima za filmove Ivana Martinca, Aleksandra Stasenka, Vanče Kljakovića i drugih, koji su još zanimljivi u kontekstu Krstičevićeva statusa alfe i omege splitske grupe Metak i osnivača studija Tetrapak, jednog od prvih u Jugoslaviji. Potom se bavimo jednom od najmanje praćenih kategorija filmske muzike, one za reklame, što su u svijetu radili do danas samo dva izdavača, Finders Keepers i Something Weird“

„Predlažem da posjetite nastupajući Indigo Festival u Sloveniji, gdje 4. listopada, uz Slavoja Žižeka, Bena Frosta i druge, sudjelujemo na konferenciji i prezentaciji novih glazbenih i umjetničkih praksi. Tako ćete na našem nastupu moći čuti i glazbu iz naših budućih izdanja, pa će biti puno iznenađenja, jer u planu su nam suradnje s još velikih imena domaće i regionalne filmske i ostale glazbe. Zašto sada ne izlazimo s datumima? Pročitajte ranije i znat ćete: kriva je Taylor Swift“, smije se Željko.

Ovako je počelo: Soundrack iz filma Gosti iz galaksije