Beat na moru ’23: Provjeren recept za vrući kraj ljeta

Omiljeni festival generacije Z po treći se puta za redom okušao u spajanju nostalgije i najboljeg od urbane scene.

Ova se kombinacija pokazala uspješnom protekla dva puta unatoč organizacijskim manama, a ništa drugačije nije bilo i ove godine. Ukratko, BNM jedini je festival gdje Vesna Pisarović može jednako užariti atmosferu među mladima kao Hiljson Mandela ili Bore Balboa. Osim ako takvo nešto ne propustite čekajući u redu za WC ili na šanku.

Vesna Pisarović/Marko Lopac

Recept za uspješan kraj festivalske sezone ide nekako ovako. Kvalitetan temeljac trap scene svake se godine obogaćuje novim imenima. Tako smo premijerno na Beatu slušali Baksa, Pekija, Miach i Mladu Bebu – recimo da su nam oni sekundarno meso, odnosno kockice prethodno propržene pancete i luka bez kojih ništa ne bi imalo smisla.

Dodajmo tome iskusne starješine poput Kuku$a, 2xŠihte, Vojka V, Krankšvestera, z++-a, Mandelina one man spektakla i nikad jačeg Bore Balboe – ovi su momci ono bez čega ne ide, odnosno glavno meso. S njima u paketu moraju ići i zvijezde u usponu: vlasnik najvećeg ljetnog hita na Balkanu, Grše, uvijek prisutni Buntai, lagana braća s mora, TTM i nesvrstani emo ljubimac scene, Ružno Pače. Oni su nam noklice ili neka druga izvedenica tjestenine koja upotpunjuje okus i hranjivost.

Baks/Marko Lopac

Nemojmo zaboraviti da u našem gen-Z čušpajzu ima i nešto alternativnijih glavica pa je za njih potrebno ubaciti nekoliko indie bendova iz lokalnog vrta – mrkvica, poriluka i brokule. Tu su uskočili Svemirko, Porto Morto i Dram. Sanjive zvuke uz šapat mora za romantične duše upotpunit ćemo daškom klavijatura Pekija Peleta i Luke Rajića, koji obavezno idu u nešto ranijem slotu da ih možemo slušati dok nebo iznad Krka krvari. Oni su lovorov list u našem kotlu.

Za kraj, ostao je još samo jedan sastojak koji osigurava popunjenost kapaciteta i wow efekt. Začin koji svemu daje neočekivan, ali potreban zaokret, naš prstohvat kajenske paprike, timijana, kumina ili pak stisak limunovog soka – nostalgična legenda čiju je ulogu ove godine besprijekorno odigrala Vesna Pisarović.

2xŠihta/Marko Lopac

Sve ove sastojke dodaješ pažljivo, u točnim količinama i na vrijeme, i dobit ćeš Beat na moru. Pogledamo li listu izvođača proteklih izdanja, siguran sam da je moguće ovaj recept primijeniti i svrstati imena njihovim „namirnicama“. Provjeren je to recept za zadnje dane godišnjeg odmora, ili, za mnoge goste festivala, ljetnog raspusta.

Konzumacija istog preporučuje se uz pivo, ili likerom sponzora kao aperitivom. Stol se nalazi u prvom redu do mora, na pitoresknoj punatskoj plaži Medane. Apartmani za mnoge su šatori u obližnjoj šumi ili mamin auto na parkingu.

O izvedbama nema potrebe previše filozofirati, svaki izvođač dao je sve od sebe i stvarno su oduševljavali iz večeri u večer, čak i uz šačicu publike u onom nesretnom prvom slotu kad je većina još na kupanju.

TTM/Marko Lopac

Što se ponude ostalih festivalskih sadržaja tiče, svakako postoji mjesta za napredak, jer, po osobnoj procjeni, uspoređujući s prošlom godinom, dojam je bio puno skromniji. Svakako bi bilo dobro u narednim izdanjima uvesti štand s hranom pa da posjetitelji, od kojih su mnogi srednjoškolci, mogu nešto pojesti tijekom dugih festivalskih večeri.

Premda je konzumacija alkohola za maloljetnike strogo zabranjena i uspješno regulirana, za one koji smiju piti, doduše, jedan jedini šank na festivalu koji posjete tisuće u jednoj noći, nažalost nije bio dovoljan.

Tako se često moglo propustiti po tri ili četiri pjesme ako si se odvažio stati u red za pivo. Žestice bi redovito presušile prije samog kraja večeri, a gemišta nije ni bilo u ponudi.

Također, dodatnih pola reda Toi Toi WC-a bi znatno smanjilo gužve na toj fronti. Ili barem da se stavi onaj famozni samostojeći pisoar za četiri lika koji bude na svakom Beer Festu.

Grše/Marko Lopac

Prvu večer otvorio je Peki Pele koji je debitirao na BNM, ali ne i na Medane plaži na kojoj je odradio znatno bolji nastup prošle godine u sklopu Velvet festivala.

Nakon njega Mlada Beba pokazala je što ima za ponuditi uzavrelim nastupom, a nešto veću masu uspio je konačno prikupiti Ružno Pače.

Momak je sve bolji svake godine, barem u live nastupima, što je vidljivo po primjetnom smanjenju korištenja vokalnog playbacka. Prošle godine iznenadio nas je obradom Blink 182, a ove godine ”Rebel Yell” Billyja Idola. Slijedio je energičan nastup avangardnih Porta Morta koji je zbunio mnoge zaljubljenike u trap pa su se zaputili prema plaži.

Kuku$/Marko Lopac

Ubrzo je Bore Balboa vratio balans na staro i dokazao zašto mu se mukotrpan dugogodišnji staž na sceni konačno isplaćuje. Bore, Peki i cijeli Fallo Da Solo projekt primjetan su odmak od ostatka scene koji nam nudi nešto svježe i zaista kvalitetno. Isto je bilo potvrđeno promatrajući publiku na nastupima simpatičnih ujca i nećaka.

Apsolutan kaos ravan onom na Vojku, Kuku$ima ili Hiljetu bio je primjetan kod ovih momaka, a tek su na početku, vjerujem, jedne velike priče. Svemirko je pomalo uspavao ljude, no ne uz negativnu konotaciju. Bila je to više hipnoza koja je dobro došla za predah i lagano cupkanje u pozadini.

Večer su zatvorili velikani Kuku$, podsjetivši nas mali milijun puta da kupimo karte za Dom sportova u listopadu. Mogli smo premijerno čuti novu suradnju s Buntaijem, ”Popstar”, koja je ponudila zarazan i plesni ritam, ali nije previše oduševila na prvu. Trojac iz Buntaija tad se prvi put od, čini se, njih bezbroj, popeo na binu. Ovi dečki na svakom festivalu iskaču iz paštete. Dipsi, manje deranja ili neke lekcije iz growlanja, brate, grlo će ti obolit.

Bore Balboa/Marko Lopac

Petak je, kako to biva, donio duplo veći broj posjetitelja. Održala se razvaljotina Vojka, Krankera, Gršeta i TTM-a, koji su, tim redom, ispunili očekivanja i osigurali najžešći od tri festivalska dana. Nitko nije bio pošteđen, a ponajmanje onaj šank s pivom. Prije pješčane oluje koju su izazvali navedeni, na plaži je vladala opuštena i romantična atmosfera koju su nam – s ljubavlju i posebnom pažnjom – priredili susjedi iz Srbije, Dram i Luka Rajić.

Krankšvester/Marko Lopac

Vrhunske izvedbe dragih gostiju koje pozdravljamo do sljedećeg susreta. Posebno emotivan debitantski nastup uz svog mentora Boru B održao je i Peki kojem predviđam mjesta na udarnim terminima sljedeće godine.

„Sva sreća, imam naočale pa me nisu vidjeli, ali skoro sam se rasplakao. Prigrlili su me i nikad im neću okrenuti leđa. Koliko god oni mene vole, duplo ja njih volim i dat ću sve od sebe i zagrist, imam inspiracije“, o publici je priznao mladi Peki nakon odličnog nastupa.

Vesna Pisarović/Marko Lopac

Subotu je obilježio nastup koji su svi čekali. Vesna Pisarović, kraljica hrvatskog popa, stala je na binu sa svojim bendom i slomljenom nogom u protezi. Da nam sama nije naglasila što joj je to na nozi, mislili bismo da je samo riječ o neobičnome modnom dodatku jer je plesala i skakala kao da nema sutra. Od početka do kraja nizao se hit za hitom legende hrvatskih nultih. U publici delirij kakav nije bio prisutan ni na Kuku$ima, ni na Hiljsonu.

Ipak, za Vesnin nastup platio je jednodnevnu ulaznicu dobar dio starije ekipe koja se pojavila na zadnjoj večeri, a ona se itekako pobrinula da nisu došli uzalud. Bila je sjajna, s glasnicama i stasom utegnutim kao da je 2003., a ne 2023. Takav nastup ipak i priliči ovakvoj ikoni.

Hiljson Mandela/Marko Lopac

„Imala sam ozbiljnu tremu. Nisam očekivala poziv na jedan ovakav festival. Stvarno cijenim hrvatsku trap scenu, vrlo su mi inspirativni. Otkad sam se vratila iz Berlina, vrebam, gledam, osluškujem što se događa. Nisam znala kako će se pjesme iz onog vremena koje su romantične i sentimentalne uklopiti u psovke i situacije o kojima su dečki repali večeras, ali valjda je to što imam živi bend i što ja stvarno volim pjevati doprinijelo ovakvoj atmosferi.

Nemam uopće objašnjenje za ovako dobru reakciju publike. Inače to ne radim, ali svako malo sam skidala bubicu iz uha i slušala ih kako pjevaju. Ne znam čime sam to zaslužila“, ispričala nam je nasmijana Vesna balansirajući na jednoj nozi.

z++/Marko Lopac

Nakon senzacionalnog povratka u prošlost, isto su učinili i dečki iz 2xŠihte i Hiljson Mandela koji su nas nekim starijim, ali i novijim stvarima, podsjetili zašto su zasluženi pioniri i nositelji trona domaće trap scene. Festival je, sada već tradicionalno, zatvorio Z++ uz vječitu podršku svojega kuma Massima.

On je također najavio spektakl u Domu sportova za kraj godine, ali i nove stvari, za koje nam je više puta obećao – „ej, ali stvarno su dobre, vidjet ćete“. Simboličan refren njegova najvećeg regionalnog hita ”Ljeto već je gotovo” kao da je napisan za ovaj festival. Tisuće grla pjevalo ga je u savršenom suglasju još dobre dvije minute nakon završetka pjesme. Isti nam se svima orio u glavi i sljedećeg dana dočaravajući gorčinu onog slatkog i sjetnog posljednjeg kupanca prije povratka u stvarnost.