Mali krug velikih ljudi za Massima u Laubi

Godinu dana nakon posljednjega Massimovog koncerta, njegovi prijatelji i suradnici su u Laubi realizirali emotivni nastup s njegovim nezaboravnim pjesmama

Meritas / Foto: Filip Bušić

Zagrebačka Lauba je u utorak, 14. studenog, doista bila dovoljno velika kuća za umjetnost i ljude. Nešto više od godinu dana prošlo je od Massimovog koncerta u Areni Zagreb za koji nismo znali da će uistinu biti i njegov konačni. Zbog svoje nesklonosti prema gužvama i noćnom rasporedu vožnji, priznajem, ponekad namjerno propustim posljednju pjesmu na koncertima. Propustila sam i tu posljednju Massimovu u Areni, iako mi je “Krug u žitu” njegova najdraža. Sjećam se kako sam pomislila dok sam izlazila iz dvorane na prve taktove, ma već sam ga toliko puta čula kako ju izvodi – bit će još prilika. Sve dok jednom više ne bude prilika.

Njegova supruga Eni Kondić odabrala je čitav koncept, izvođače i ekipu iza projekta jer je ovim koncertom željela Massimu odati posvetu, ali i njegovom radu, umjetnosti, kao i publici koja ga je toliko voljela i poštivala. U rujnu je napisala da se sve u životu događa s razlogom. “Puno je signala dok koračamo kroz život, ali ih ne vidimo na vrijeme, prepoznajemo ih tek kada se sve dogodi i prođe

5. studeni 2022. godine maestralan, ali nažalost, posljednji Massimov koncert u Areni Zagreb

14. studeni 2023. godine, Lauba, Mali krug velikih ljudi, koncert Za Massima.

Eto i sam mjesec ima zorno ime. Studeni. Upravo radi te studeni koja me zatočila, opet simbolično, na Massimov rođendan, rodila se ideja napraviti koncert Massimovih pjesama. Razlog da bude tu, kroz svoju glazbu, kroz svoje prijatelje i kolege. Kroz svoju publiku.”

Koncert koji su vodili Tatjana Jurić i Saša Ismailovski, Massimov kum i dugogodišnji član benda, započeo je instrumentalnim medleyjem “Indija / Zamisli / Tišina” benda koji su činili Ivan Pešut na električnoj gitari, Marko Matošević na bubnjevima, Gojko Tomljanović na klavijaturama, Boris Popov na udaraljkama, Alen Svetopetrić na bas gitari, te Bruno Urlić na violini. Uz njih svoj su doprinos dali i Massimovi prijatelji i kolege Ivo Popeskić na klavijaturama, Bruno Kovačić na akustičnoj gitari, saksofonist Igor Geržina i Predrag Peggy Martinjak.

Dino Jelusick / Foto: Filip Bušić

Massimo je često govorio kako su mladi ti koji će jednom sve preuzeti, tako da su prvi gostujući vokalisti bili Dino Jelusick sa svojim prilično energičnim izvedbama “Sjaja u tami” i ”Jednog dan ljubavi” i Matija Cvek, koji je dobio posebno velik aplauz izvodeći pjesme “Neka ti plove brodovi” i “Kladim se na nas”. Meritas su svojom solo izvedbom svog najvećeg hita “Odjednom ti” na pozornicu donijele posebnu energiju, naročito Anita Valo koja je svojim dubokim altovskim vokalom držala onu čvrstu podlogu kojim je evocirala Massimove dubine.

Sergej Ćetković je, zbog svog senzibiliteta, od svih izvođača te večeri možda bio najbliži Massimovoj estetici. Pjesmu “Nisam spreman” napisao mu je prije pet godina, i baš je bila izrazito dirljiva u autorovoj izvedbi, dok je njegov duet s Ninom Badrić “Stranac u noći” definitivno bio jedan od vrhunaca večeri. Vanna je podijelila kako je jedan od najvećih Massimovih hitova “Iz jednog pogleda” autor Peggy Martinjak ponudio upravo njoj, ali odbila ga je uz obrazloženje da ta pjesma nije za nju. Osim nje, izvela je i “Sretan put”.

Nina Badrić / Foto: Filip Bušić

Osobita je bila “Suze nam stale na put” u izvedbi Nine Badrić koju je na trenutke nadglasala emotivna publika. Najavljeni Neno Belan zbog bolesti je otkazao gostovanje u posljednji trenutak stoga su Anita Valo i Matija Cvek uz pomoć Igora Geržine strastveno izveli “Zar više nema nas”. Posebnu je energiju na pozornicu donio i Ivan Dečak, autor Massimovih posljednjih hitova, koji je izveo pjesmu “Nama se nikud ne žuri”, a zatim i naslovnu pjesmu koncerta “Mali krug velikih ljudi” koja je savršeno zatvorila vokalni dio večeri.

Za kraj koncerta, Bruno Urlić predstavio je bend i zahvalio Eni Kondić što je dopustila da se svi sjete Massima na ovakav način, koncertom koji je zaključen još jednim instrumentalnim medleyjem “Dodirni me slučajno” / “Samo jedan dan” (gdje je publika posve preuzela pjevanje) / “Razlog”.

Ivan Dečak / Foto: Filip Bušić

Spustio se zastor i pomislila sam kako je to kraj predstave, trenutak kad cirkus odlazi iz grada, kad se gase svjetla, ali onda se na njemu pojavio Massimo iz Arene, mnoštvo lica razdragane publike i započeli su prvi taktovi pjesme kojom je baš uvijek zaključivao koncerte. “Krug u žitu” rasplakao je žene meni slijeva, zagrljene su pjevajući plakale i nisam mogla ne misliti na to kako je Massimova obitelj, i onda prava, ali i ona glazbena, stvorila sigurno mjesto za otpuštanje i integraciju jednog tako velikog gubitka za našu hrvatsku glazbu. Već par minuta pokušavam pronaći pravu riječ koja će na najbolji način i bez patetike dočarati taj osjećaj kad slušaš instrumentale pjesma koje su oduvijek tu, ali isto tako čuti i odsustvo tako poznatog glasa. Do sada nisam doista osvijestila koliko je Massimo bio bitan i prisutan u našim životima.

Ostala sam do kraja koncerta ovaj put, zakasnila na autobus i hodala nekoliko stanica pustim gradom dok je rominjala sitna kiša. Sada se doista zatvorio krug.