Melodije Jadrana 2025. - večer novih pjesama

Melodije Jadrana spajaju autore i izvođače donoseći glazbu koja pretendira trajati generacijama

Posebnost ovoga događaja je što kroz čuvanje glazbene tradicije i baštine stvara, donosi nove glazbene trendove. Barem se tako nadaju organizatori. Nakon što su izvedene sve 24 ovogodišnje skladbe, bilo je sasvim jasno što će ispuniti glazbeni eter, a što će biti vrlo brzo zaboravljeno.

Jelena Radan otvorila je drugu festivalsku večer pjesmom “Malena”, koju je sama potpisala tekstualno, na glazbu Anite Valo i Meri Jaman. Bila je to velika, emotivna skladba, snažno interpretirana, s prizvukom nekih davnih festivalskih trenutaka koje smo nekoć pratili s posebnim uzbuđenjem pred malim ekranima. Nastup je bio dojmljiv i promišljen, a tekst – vjerojatno posvećen njezinoj kćeri – nosio je iskrenu i osobnu emociju. Ipak, dojam je da je pjesma u svojoj formi i intenzitetu možda nadmašila kapacitet publike kojoj se te večeri obraćala.

Melodije Jadrana 2025. -večer novih pjesama/foto: Zvonimir Barisin/PIXSELL

Pjesmom “S Marjana cvit”, Giuliano je donio dašak romantike i nostalgije, oslonjen na zanatski sigurno autorsko trojstvo: Tomislav Mrduljaš, Nenad Ninčević i Leo Škaro. Isti tim potpisuje i pjesmu “Zavit” u izvedbi grupe Viva, čiji naslov odmah sugerira univerzalnu temu ljubavnog zavjeta – potpunost, predanost, žrtvu. U tom kontekstu, zanimljivo je primijetiti kako Tomislav Mrduljaš, ujedno i direktor festivala, kroz autorski rad nerijetko sukreira njegov emotivni i estetski ton.

Koliko emocije mogu biti iskrene i neposredne podsjetio je Mate Grgat pjesmom “Sama na prozoru”, koju potpisuju Nenad Ninčević i Toni Rajnović. Već nakon prvog refrena publika je odgovorila velikim pljeskom, prepoznavši u pjesmi onu toplu, mediteransku romantiku koja je duboko ukorijenjena u ovom podneblju. Glazba i stihovi nose melodiju koja gotovo pretendira postati malom himnom Dalmacije.

Marija Mirković, i nakon razlaza s Frajlama, ostaje dosljedna zabavnom pop izričaju. U pjesmi “Ona i ja”, za koju je glazbu napisao Raay, tekst Nenad Ninčević, a aranžman Hrvoje Domazet, predstavila je melodičnu skladbu namijenjenu širokoj publici. Kratki talijanski dodatak uoči završnog refrena unio je dozu šarma i razigranosti, no u kontekstu njezine izvedbe ostavio je pomalo neuvjerljiv dojam.

Melodije Jadrana 2025. -večer novih pjesama/foto: Zvonimir Barisin/PIXSELL

Ivan Huljić nastavlja njegovati obiteljsku prisutnost na zabavnim festivalima pjesmom “Evanđelje po tebi”, koju je napisao za Marina.

Transakustik “Sada slavimo” pjesmom Darka Bakića s aranžmanom Igora Ivanovića donose introspektivniji i melankoličniji okvir nekog drugačijeg festivalskog broja, sirovih, zagušujućih tonova, naročito ovako u prozračnoj orkestralnoj verziji s naglašenim gudačima. “Glazba nema granica i mislim da se to vidi večeras”, napomenula je pjevačica Iva Ivković Ivanišević nešto kasnije u televizijskom prijenosu Barbari Kolar, “mi jednostavno moramo izraziti kako osjećamo i kako rezoniramo sa životom i svijetom. Uživamo u tome, stvarno!”

Martin Kosovec već tjednima u Hrvatskoj ima najemitiraniju pjesmu, a na Melodijama Jadrana predstavio se novom, “Atlas” koju potpisuje Baby Jones i za koju je aranžman napravio Dragan Brnas. Nešto kasnije, u razgovoru s Duškom Ćurlićem, otkrio je kako iza tog pseudonima stoji kći jednog od najpopularniji kantautora ovih prostora – Beba Balašević. Prozračnu ljubavnu pjesmu vrlo pamtljivog refrena sigurno će prepoznati radio postaje, posebno zato što se u pojedinim mjestima u pjesmi strateški spominju dijelovi naše zemlje – taman da nikome ništa ne smeta i da se svatko prepozna.

Putovala je i grupa Pavel, koja je s novom pjesmom “Karta do Amerike” donijela ljetni ugođaj s retro country prizvukom. Iako Aljoša Šerić iza sebe ima i mnogo snažnije i kompleksnije skladbe, ovaj put odlučio se za laganu i zabavnu pjesmu, primjerenu festivalskoj atmosferi i opuštenom ljetnom raspoloženju.

Rudolf Dvorski autor je nove pjesme “Obeća san” Ivice Sikirića Iće. Iako je sličan potez s talijanskim dijelom napravila i Marija Mirković, u Ićinoj izvedbi taj je dodatak zvučao znatno prirodnije, pa pjesma ostavlja dojam da bi mogla zaživjeti i izvan granica naše zemlje, čak i u potpunom prijevodu na talijanski.

Melodije Jadrana 2025. -večer novih pjesama/foto: Zvonimir Barisin/PIXSELL

Suvremeniji pristup festivalskoj glazbi predstavilo je tek nekoliko izvođača, među njima i Damir Kedžo s pjesmom “Daljine”, autora Jana Jakovljeva i Anje Grabovac, uz aranžman Lockrooma. S natruhama orijentalnog prizvuka, ovo je jedno osvježavajuće i intrigantno izdanje Kedže. Nakon njega na pozornicu je stupio Luka Nižetić, čiji je nastup na ovogodišnjoj Dori s pjesmom “Južina” najavio novi, promišljeniji smjer njegove glazbe. Iako mi njegova glazba nije bliska, ne mogu a da ne pohvalim takav iskorak kojim gradi prepoznatljiv i osobni izričaj. “Kalamari, ćevapi, kajmak, sushi” zapravo je vjerojatno ono što je svojim nastupom htio postići glumac Ivan Perkušić s pjesmom “Drama” Ines Prajo i Arijane Kunštek, no ne tako uspješno teatralno kao Nižetić.

Nižetićev neobični kulinarski pop, s prepoznatljivim refrenom ‘oj da da, oj da’ – aluzijom na Severininu “Štiklu” – te raznolikim glazbenim slojevima, zahtijeva nekoliko slušanja da bi se u potpunosti razumio njegov kompleksni izričaj. Bez obzira na sve, njegova pjesma bila je apsolutno drugačija od svega što smo do sada čuli na ovogodišnjem festivalu, što joj osigurava posebno mjesto u programu.

Istaknuli su se i Amira Medunjanin i Tonči Huljić. Na pitanje Barbare Kolar što ga je potaknulo na duet s Amirom, Tonči je iskreno odgovorio: “Zato što netko treba u toj pjesmi znati pjevat” i izazvao smijeh. Bilo je tu suradnji s reperima, kako kaže Huljić, “nije baš da pjevaju, ali pamte tekst – brate, ja to ne mogu. Srećom, ova pjesma ima pet rečenica pa je to bilo lako i meni i njoj.” Dok Tonči ima svoju Madre Badessu, Amira je povela harmonikaša Antonia Vrbičkog koji joj je, kako kaže, sidro. Amira voli eksperimente, izazove i znatiželju koja je vodi tamo gdje se obično obraduje rezultatu – vjerojatno tako onda i pjesmi “Život ode nabrzaka”.

Naslov pjesme “Sretni ljudi ne pišu pjesme” u izvedbi Jacquesa Houdeka na tekst Željka Krušlina Kruške doimao se kao najava nečeg emotivno snažnog i poetski slojevitog. No umjesto lirske dubine, refren je ponudio plitku rimu koja je pjesmu svela na razinu predvidivosti i ostavila dojam neiskorištenog potencijala. S druge strane, potencijal je iskoristio Goran Karan koji je s klapom Kaše izveo pjesmu “Bonaca se vitra uželila”. Na novi je način ispričao toliko poznatu sliku i ne sumnjam da će se ova skladba ukorijeniti među dalmatinskom publikom.

Adi Šoše, kojem je ovo već treći nastup na festivalu, predstavio se pjesmom “Vilo” autora Amila Loje, nadajući se da će i ona, poput njegovih prijašnjih hitova “Najljepši cvijet” i “Zrno nade”, zaživjeti u radijskom eteru. U Splitu je imao jedan od svojih prvih nastupa pa je emotivno vezan za ovaj grad, i od trenutka kad je stupio na pozornicu, osvojio je pozornost publike, osobito Splićanki koje su refleksno posezale za mobitelima kako bi zabilježile njegov nastup. Uglađen, energičan, samouvjeren – djelovao je poput domaćeg Elvisa Presleya, no upravo ta izrazita scenska prisutnost donekle je zasjenila samu pjesmu.

Tomislav Mrduljaš predstavio se još jednom pjesmom na festivalu. S Krstom Jurasom kao tekstopiscem i Nikšom Bratošem kao aranžerom, napisao je “Vrata snova” za CAMBI.

Možda se to nije toliko čulo u televizijskom prijenosu koliko je bilo očito uživo, no kada se Zorica Kondža pojavila na pozornici, bilo je jasno koliko je ova izvođačica vanserijska. Je li to do iskustva na festivalskim pozornicama, pravog izbora pjesme ili jednostavno vrhunske kvalitete izvođača – vjerojatno će svatko imati svoje mišljenje. Njena izvedba pjesme “Na poljima ljubavi” Zorana Mišolongina bila je dojmljiva u svakom slučaju.

Dražen Zečić proslavio je 35 godina profesionalne karijere, a na pozornici Melodija Jadrana izveo je pjesmu “Vrati mi srce”, koju je napisao s Tomislavom Mamićem i Bratislavom Zlatanovićem, u aranžmanu Vinka Didovića.

Baš kao što je to i Nina večer prije rekla u Galeriji Meštrović na svom koncertu, isto je ponovio i Tomislav Bralić – postoji velika odgovornost prema splitskoj publici koja “znade reći sve, gleda sve, znade reći kad je dobro”. Ta je publika sjajno prihvatila Ninino viđenje svojih dosad objavljenih pjesama u nekom drugačijem ruhu, onom orkestralnom pod ravnanjem Ante Gele. Međutim, na drugoj večeri festivala predstavila se u ponovno posve drugačijem svjetlu. S Lukom Jovanovićem napisala je glazbu, a s Bojanom Vunturišević tekst za svoju novu pjesmu “Alive”. To je ona Nina koja se prvi put predstavila publici na albumu Unique, Nina s R’n’B prizvukom, urbana i moderna Nina, i ako već trebamo svijetu komunicirati suvremenu glazbu iz Hrvatske, onda je to upravo ova Ninina pjesma

Splitska je publika širokih ruku prihvatila Tomislava Bralića & klapu Intrade i njihovu novu “Ljubav zove” Vinka Barčota, ali i sasvim novu pjesmu Jelene Rozge “Začarani krug”, koju autorski potpisuju Tonči i Vjekoslava Huljić.

Festivalskim orkestrom ravnali su Joško Banov i Tonči Ćićerić, nenametljivo i profesionalno, ostavljajući puni prostor izvođačima i njihovim pjesmama da dođu do izražaja – kako i priliči ovakvom festivalu.

Festival Melodije Jadrana okupio je izvođače različitih kalibara – od klasičnih dalmatinskih preko modernijih pop pjesama, do predvidivih festivalskih melodija, lakih i kompleksnijih skladbi. Za svakoga ponešto, vjerojatno i nešto osobno. No, iako je u najavi festivala najavljivana internacionalizacija prema zemljama koje povezuje Jadransko more, velik broj izvođača teško je bilo zamisliti u toj ulozi. Možda bi promišljeniji pristup viziji festivala pomogao jasnije definirati tip izvođača koji odgovara Melodijama Jadrana – jer dojam je bio zbunjujuć kad, primjerice, nakon Dražena Zečića na pozornicu izlazi Nina Badrić, a potom Tomislav Bralić s klapom Intrade.