Svojedobno je u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog Laibach završio svoj recital s hrvatskom himnom “Lijepa naša domovino” u izvedbi Lidije Bačić Lille. Ima li bolje preporuke za Zorana Milanovića?

Goran Bare: izvođač za inauguraciju koga je predložio Boris Jokić / Foto: Filip Bušić

U meme-srazu Zorana Milanovića i Dragana Primorca u predsjedničkoj utrci, pobjednica je – Josipa Lisac. Nakon što je bilo očito da će stari/novi predsjednik biti Zoran Milanović, društvene mreže preplavila je fotografija nasmijane Josipe Lisac s oblačićem u kome ona izgovara: „Opet ću vam pjevati himnu.“ Meme aludira na njezinu izvedbu himne prigodom prve inauguracije Zorana Milanovića kao predsjednika Republike Hrvatske, koja je u najmanju ruku bila osebujna, no uglavnom je zgrozila većinu birača. Svečana pjesma bila je u njezinoj interpretaciji gotovo neprepoznatljiva, a kako se ispostavilo, birači također baš i nisu prepoznali realizaciju vlastitih očekivanja od novoizabranog predsjednika. Dakle, sve je bilo usklađeno.

Tako se više od nagađanja što će stari/novi predsjednik prvo napraviti u novom mandatu postavilo pitanje: tko će izvoditi himnu? Predstavnici HDZ-a rekli su da ne dolaze na inauguraciju, tko zna, možda ih je strah što bi mogli čuti; na primjer, Gorana Bareta, kao što je to predložio Boris Jokić u izbornoj emisiji na Novoj TV. Tako je izvedba himne na inauguraciji postalo vrlo važno društveno pitanje, kao što je odjednom Dora transformirala dojučerašnje hejtere u gorljive zagovornike, stručnjake i procjenitelje izgleda za pobjedu.

Do izvedbe Josipe Lisac na prvoj inauguraciji Zorana Milanovića, izvedba himne uglavnom se doživljavala protokolarno. Himnu je na inauguraciji Kolinde Grabar-Kitarović recitirao Joško Ševo, na inauguraciji Ive Josipovića himnu su izveli zborovi Ivan Goran Kovačić i Zvjezdice, dok je na drugoj inauguraciji Stipe Mesića himnu izveo Zbor HNK-a u Zagrebu. I na inauguraciji prvoga hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana također je izvedena himna u zborskoj izvedbi. Do inauguracije Zorana Milanovića sve svečanosti bile su na Trgu sv. Marka u Zagrebu, a on je očito po mnogim pitanjima odlučio napraviti zaokret.

Izvedba Josipe Lisac uz instrumentalnu pratnju Zvjezdana Ružića trebala je iskazati diferencijaciju u odnosu na ranije inauguracije, no rezultat je bio porazan, izvedba je skupila više kritika i ismijavanja negoli blagonaklonog odobravanja. Dijametralno suprotan efekt ostvarila je Lidija Bačić sa svojom verzijom himne s kojom je završen Laibachov recital Wir Sind Das Volk prije tri godine u zagrebačkoj koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog. Upravo bi ta verzija mogla biti idealna za Milanovićevu inauguraciju. Jer, izboru Laibacha valja vjerovati.

Hoće li i aktualnu inauguraciju zasjeniti izvedba himne, ovisi, dakako, o organizatorima. No uši su svakako uprte prema Pantovčaku odakle će stići odluka gdje će se održati inauguracija. Zoran Milanović se svakako može odlučiti na neuobičajen izbor izvođača himne. Uostalom, pjesme kojima je omeđio svoj pobjednički govor sasvim sigurno odudaraju od predodžbe o glazbenom izboru novoga predsjednika Hrvatske. “Things Can Only Get Better” D:Reama i “You’ve Got The Love” u izvedbi Florence & The Machine (u originalu The Source i Candi Staton). Velemajstor referenci (izvrsna je bila ona u sučeljavanju s Draganom Primorcem kad je spomenuo frazu Give ‘Em Enough Rope, referirajući se na drugi album Clasha još naglasivši da nije objavljen u Jugoslaviji /jedini album Clasha koji nije licencno objavljen u Jugoslaviji – op.aut./, što Primorac nije shvatio i bijesno mu odvratio da ga želi objesiti), Zoran Milanović je izborom glazbe možda aludirao da želi postati irski ili engleski predsjednik.

Pjesme svojim naslovima reflektiraju bolju budućnost, ali pitanje je koliko je njegovih birača to razumjelo. A ako se zaore u njihov kontekst, reference mogu biti još nezgodnije – pjesma originalnog naslova “You’ve Got the Love” u izvornoj je verziji poslužila kao skladba za dokumentarac o najdebljem čovjeku na svijetu koji želi smršaviti. Kasnije se u stožeru novog/starog predsjednika začula “Tvoja zemlja” Vice Vukova pa je sve naizgled sjelo na svoje mjesto. Je li? Skladatelj Alfi Kabiljo svojedobno je naglasio kako nema šanse da se pjesma u interpretaciji Vice Vukova koristi u političke svrhe. Možda se kontekst promijenio u zadnjih nekoliko godina.

Milanović je Primorcu rekao kako je njegova biografija kao naziv trećeg albuma grupe Film Sva čuda svijeta. Da mu je Film očito prirastao srcu, dokaz je i naziv opozicijske kampanje u doba parlamentarnih izbora – “Rijeke pravde”, nazvanoj po uvodnoj skladbi s albuma Signali u noći istog benda. Milanoviću nisu strani domaći punk i novovalni izvođači, pa je prigodom svečanosti otvaranja Rijeke kao prijestolnice kulture 2020. godine spomenuo Valtera Kocijančića i Parafe kao izvođače koji obilježavaju Rijeku. Parafi koji pjevaju “Lijepa naša domovino” kao Sex Pistols koji su imali svoju interpretaciju (naziva) engleske himne “God Save the Queen”? Na Milanovićevoj inauguraciji ne možemo ni to isključiti.

Nešto slično već se dogodilo, i opet je u pitanju bio jedan riječki kolektiv. MC Buffalo i Maderfa’nkerz 1992. u vlastitoj produkciji objavili su jedan od prvih hip-hop albuma na ovim prostorima, koji je uključivao pjesmu “Moja domovnica”, sarkastičnu preradu hrvatske all-stars domoljubne himne “Moja domovina”. Bio je to prvi glazbeni snažan udar na netransparentne društvene procese koji se valjaju u zavjetrini ratnih zbivanja. Opori bi stihovi vjerojatno bili otišli u vjetar da se riječki juvenilni rebeli nisu odlučili poslužiti istinskom glazbenom svetinjom, dodavši svoje stihove:

Mudre glave našeg naroda

Idu svijetom, lete do neba

Novac im u srcima, plaća u markama

Prava stvar je rad u strankama

 

Svaka stranka priča za sebe

Gledam TV brojim lopove

Tisuću generacija, srami se sada

Cijeli svijet se smije sad nama

Sad nama…

 

Moja domovnica, moja domovnica

To je moja lijepa slika

To je moja čast i dika

To je sve što imam ja

Očekivano, autori “Moje domovine” burno su reagirali i reizdanje kasete koju je godinu dana kasnije objavio Suzy ostalo je bez te pjesme. Na albumu koji su prošle godine Maderfa’n’kerzi snimili u čast preminulom MC Buffalu upravo s preradama pjesama s tog albuma, jasno, nema “Moje domovnice”.

Obnovljeni Maderfa’N’kerz pred grafitom posvećenim MC Buffalu / Foto: Nocturno Pro

Ono što je izvjesno danas jest da se za razliku od tog doba politički svjetonazori ne mogu spajati s odabirom glazbenog žanra. Kako mediji navode, teško je danas odrediti što precizno zagovara Zoran Milanović, no očito je kako mu je blizak pop, rock i novi val. Dragan Primorac je na svojemu Facebook profilu, za mnoge očekivano, podijelio skladbu Marka Perkovića Thompsona i Hrvatskih ruža “Ako ne znaš šta je bilo”. No pripadnost desnome svjetonazoru danas ne znači okretanje glave od iste vrste glazbe koju slušaju i oni na lijevoj svjetonazorskoj polutki. Tako je, na primjer, bivši predsjednik HDZ-a i premijer Tomislav Karamarko izjavio kako voli slušati klasični rock’n’roll, Claptona, U2, a od hrvatskih izvođača novi val iz osamdesetih, apostrofirajući Prljavo kazalište.

Vjerojatno će to biti sve očitije na nekim budućim izborima, osim, dakako u slučajevima kad se neki glazbenik čvrsto veže uz neku stranku, kao na primjer Mile Kekin uz Možemo, Davor Dretar Drele uz Domovinski pokret ili Alka Vuica uz SDP.

Svi bi oni, međutim, trebali shvatiti da njihov glazbeni ukus pripada domeni neke glazbene prošlosti i da se time neće regrutirati novi birači. Pritom Baby Lasagna (i njega se predlaže kao izvođača himne na Milanovićevoj inauguraciji) nije jedini. Za hrvatsko glazbeno osvješćivanje na političkoj razini svakako bi bilo potrebito da se ostvari suradnja s glazbenicima u naponu snage, a ne da političke manifestacije budu utočište za one koji po svojim godinama imaju dovoljno staža za starosnu mirovinu.

Bog, Hrvati i Baby Lasagna