Daleka obala instrumentalno teža, a vokalno Jakša

Daleka obala objavljuje svoj sedmi studijski album i to nakon 23 godine!

Prvi smo ga preslušali i možemo reći da je Daleka obala odabrala pravac kojim će stare fanove održati na okupu, a sasvim sigurno će steći i nove. O tome smo razgovarali i s njihovim novim pjevačem Jakšom Kriletićem Jordesom.

Daleka obala: Kao sad (Dancing Bear)

Već tri godine Daleka obala teše svoj ukrcaj na brod kojim će opet započeti prepoznatljivu glazbenu plovidbu bez svojega kapetana Marijana Bana. Također, preminuo je i član posljednje postave benda Bogo Šoić Mirilović, autor jednog od najvećih hitova benda, “80e”. Na predstavljanju vinilnih reizdanja posljednja im dva albuma i CD box-seta u zagrebačkom Hard Placeu u studenom 2019. za mikrofonom su se izmjenjivali basist Boris Hrepić Hrepa, gitarist Jadran Vušković i stalni suradnik benda Neno Belan.

Lavina se tada zakotrljala, a nedoumicu oko vokalne pozicije razriješio je Jakša Kriletić Jordes koji je najprije stigao kao gost na saksofonu pojačati skladbu “Od tebe ća”, da bi onda zauzeo Banovu frontmensku poziciju, uz blagoslov originalnog pjevača.

Rašpasti glas koji podsjeća na vokal Marijana Bana, dakako, nije i garancija da će Daleka obala profunkcionirati ondje gdje je, zapravo, stala 2002. kad je objavljen live album Uspomena (Sve najbolje uživo) i kad je pridodan studijski cover Azrine pjesme “A šta da radim”.

Takvih slučajeva ima mnogo: primjerice, INXS je pokušao nadoknaditi gubitak Michaela Hutchencea frontmanom koji ima gotovo identičan vokal, ali nije uspio. Čak je i najavljeni koncert u Hrvatskoj bio otkazan zbog nedovoljnog broja prodanih ulaznica.

U slučaju Daleke obale dogodilo se suprotno: Jakša Kriletić Jordes odlično je preuzeo novu ulogu, a sigurno nije odmogla činjenica da je posrijedi renomirani glazbenik, a ne početnik koji je u nekom talent showu pokazao zavidno umijeće. Kriletić je vrhunski saksofonist koji je bendu dao ruku kako bi preuzeo nezahvalnu ulogu – da bude Ban umjesto Bana.

Daleka obala odlično zvuči uživo / Foto: Matej Grgić

Bilo je to i u fokusu percepcije javnosti: kako će Daleka obala funkcionirati s novim pjevačem, pa se manje pozornosti obraćalo na nove singlove. Koncerti obnovljene postave odlično su prihvaćeni, kao i dokumentarac Daleka obala u Americi s raznim zapisima iz New Yorka i Chicaga 1998. i 2000. godine.

Povratnički album Kao sad ipak je ključ koji nudi odgovor na pitanje kako Daleka obala zvuči nakon 23 godine bez novoga autorskog materijala. Preslušali smo album prije svih i evo tog odgovora.

Dvanaest pjesama autorski je raspoređeno na sve članove benda, uključujući Jakšu Jordesa. Boris Hrepić je uz Bogu Šoića Mirilovića preuzeo autorske konce na finalnome studijskom albumu 1999-2000/999, pa su u tom modu su nastale i njegove skladbe na novom albumu. Temelj je to albuma, no autorstvo drugih članova ipak daju aromu Daleke obale koja korespondira s današnjicom. Tako je Zoran Ukić napisao raspojasanu i himničku skladbu “Rođendan, Božić i Nova godina” te žestoki singl “Od tebe ća”, Jordes je dao posvetu Banovu autorstvu kroz skladbu “Ni ti, ni ja”, dok je Jadran Vušković skladao pamtljive pjesme “U reggaeu je spas” i “Nevina kurva”. Ono u čemu se očitava najveći odmak od stvaralaštva negdašnje Daleke obale jest odsustvo morske tematike: Daleka je obala sada uistinu zakoračila na kopno. Također, zvuk benda je bogatiji, instrumentalistički je otežao.

U velikom dijelu pjesama sudjeluje Neno Belan, a vokale pojačava Antonija Vrgoč – Rola iz Sunnysidersa. Među mnogobrojnim gostima najveće je iznenađenje Silvije Varga, direktor Dancing Beara koji pjeva i svira akustičnu gitaru na skladbu “Lipi dani” te električnu u završnoj skladbi “Od tebe ća”. Među gostima je i Darko Bakić iz Buđenja, Vedran Križan iz Fiumensa te Leo Anđelković iz Baltazara i Screaming Wheelsa koji je ujedno i producent albuma.

Neno Belan je stalni suradnik Daleke obale, gostuje i na novom albumu / Foto: Matej Grgić

Jakša Kriletić Jordes prilično se funkcionalno uklopio u zvuk benda, no koliko god njegov glas nalikuje na Banov (kao, uostalom, i Grašin na Oliverov), ipak je posrijedi drukčija vokalna izvedba. I na posljednjemu studijskom albumu Daleke obale Ban je pjevao samo na tri pjesme, što znači da je Daleka obala već tada pokušala realizirati drukčiji zvuk, neovisan o svome pjevaču. Ono što su onda pokušali – sad su dovršili. U tom smislu, Daleka obala nije više bend s Banovom zamjenom, nego bend kome je novi pjevač i saksofonist priuštio nove izvedbene oceane.

S njime smo i razgovarali uoči izdavanja novog albuma. Jakša Kriletić vrhunski je glazbenik koji je surađivao s cijelom hrvatskom pop-rock kremom: Pipsima, Nenom Belanom i Fiumensima, Majkama, Letom 3, Jinxima, Darkom Rundekom, Hladnim pivom te respektabilnim svjetskim imenima poput Lise German i Lukea Nevillea.

Razgovaramo li s Jakšom Kriletićem, Jordesom, Jay Jayom ili Bobby Keysom?

Dobro pitanje. Bio sam slobodan par dana od svirki i zvoni mi telefon. S druge strane čujem glas frendice koja me zamolila da bude u mom stanu par dana dok obavi nešto u Zagrebu. Naravno, dođe, odrađuje ona svoje obaveze, idemo na kavu, ručamo, popodnevni odmor, sve u miru i tišini. I pita ona mene jesam li bolestan? Ležim na kauču, gledam televiziju i kažem: „Ne. Zašto pitaš?“ A ona kao iz topa: „Što si tako miran? Gledaš TV, na kauču se dugo izležavaš, nisi glasan, sve nešto mirno, nisam navikla vidjeti te tako mirnog…“ Što želim reći? Jedno je Jakša Kriletić, miran i dosadan čovjek. Drugo je Jakša Jordes, glasan i nabrijan lik za svirku i stage ili Jay Jay kada sam izvan granica Lijepe naše. To su sve moja lica. Volim to što radim i to što jesam. Nažalost, ponekad ljudi ne vide širu sliku o meni, ali Bog mi je dao vremena da ih uvjerim u suprotno. Trenutačno sam Jakša Kriletić Jordes, iskren i pomalo lucidan.

Jakša Kriletić: saksofonist koji je postao vokal i obratno / Foto: Matej Grgić

Nakon preuzimanja vokalnih zadaća u Dalekoj obali mnogi su se pitali je li ovaj čovjek normalan, zar ništa nije naučio iz svjetskih skupina koje su mijenjale kultne vokale? Druga loša vijest bila je da je Daleka obala band iz Dalmacije, ljudi su malo temperamentniji i emotivnije doživljavaju diranja u njihove idole…

Takav sam lik. Volim raditi intrigantne, pomalo nezamislive stvari i hodati po tankoj žici. Zoran Ukić me, zapravo, skužio. Pronicljiv je i direktan lik. On me pozvao u bend kad se dogodilo to moje famozno pivanje na pjesmi “Od tebe ća”.  Mater me doma pitala (a svirao sam sa svima u Hrvatskoj, a bogme i s ozbiljnim muzičarima u Europi): „Jesi li ti pitao Daleku obalu? Smiješ li ti pjevati te pjesme?“ Pa i stara mi je mislila da nisam normalan. Preselio sam se u očev komin i počeo skidat pjesme Daleke obale. Snimio sam par pjesama na WhatsApp i poslao Belanu, pitajući ga što misli o tome što čuje. Belan je zafrkant, vrhunski muzičar i iskreni smo već dugo godina jedan prema  drugome. Kao dva brata. A što sam mogao izgubit, osim ako ne valja da mi se Belan nasmije i pošalje poruku: „Opet si zabrijao“. Ne bi bilo prvi put, hehe. No, nazvao me i rekao kako je to odlično. Bio je ugodno iznenađen. Poslije bubnjara Zokija bio je drugi lik koji mi je dao podršku. Ovim ne želim umanjiti ulogu Hrepe i Jadrana jer bez njihove podrške i odobravanja ne bi bilo ništa od mog ulaska u Daleku obalu. Što se tiče ljudi i diranja u idole, čuo sam na svoje uši jednog lika kako grinta da nema Obale bez Bana i razumijem ga.

Kako si prihvatio novu ulogu?

Odlazak doma u Lumbardu mi je puno pomogao. Došao sam u svoje mjesto, uhvatio potreban mir i pogledao sebi u oči. Rekao bi Hrepa kako sam se našao sâm u neobranom grku (sorta vinove loze iz Lumbarde). E, da, mi Lumbarđani imamo taj čarobni napitak koji nam daje snagu i odvažnost i eto me tu gdje jesam, hehe. Valjda se kuži da nisam normalan lik kad sam na to pristao. Malo je ljudi u početku vjerovalo, ali sve se brzo počelo mijenjati, prepuni koncerti, atmosfera sjajna i eto nas do studijskog albuma Kao sad, a ubrzo će izići i live album. Imam ogromnu sreću i privilegiju mijenjati živog jedinstvenog umjetnika i čovjeka poput Bana. Uistinu mi znači to što me publika prihvatila jer znam da autor tih pjesama sluša to što radim. Znam samo da sam prirodan i ne sramim se toga. Tu laži nema. Ljudima baš ne možeš prodat rog za sviću. Također sam svjestan da bendu kad izađem izvan svojih gabarita ponekad fali Ban jer bi s njim lakše izašli na kraj, ali Ban je u penziji i sad mi se, biće, smije za ono što ja sad prolazim, a on je već prošao. Divna je ta naša veza u kojoj poštivam i volim te ljude.

Kako Ban gleda na sve to?

Smatram da sam Banu došao kao trica baštona na akužu. Mislim da sam ga oslobodio njegove muke. Sve je to njemu bila tlaka. On sad živi deset života, penzija, igrice na kompjutoru, familija, njegovi unuci, bend svira, pjesme žive. Što ćeš više. Totalno ga razumijem i podržavam kao čovjeka. Svaka čast za sve divne stvari koje je napravio.

Odlično snalaženje za mikrofonom / Foto: Matej Grgić

Hoće li saksofon biti do daljnjeg umirovljen?

Ma kakvo mirovanje. Kad sviram s DJ-ima, Belanom i Fiumensima ili nekim trećim, onda sam saksofonist. Guštam u obje životne uloge. Mogu samo reći kako sam sretan čovjek jer radim ono što volim, i to na par različitih načina. Osim tih velikih koncerata s Obalom, volim i male klubove, birtije.

Je li tvoje prirodno stanište biti saksofonist ili frontmen?

Pjesma “Ni ti, a ni ja” puno stvari govori. Prvo, pomogla mi je da ne ispadne da sam došao u bend kao vrhunski pjevač s A strane ili showa Hrvatska traži zvijezdu pa zadovoljavam lažne forme i bend ubire novce. Takve prevare nema kod ovih ljudi. Ova pjesma mi daje puni legitimitet frontmena Daleke obale. Dokaz da nisam prevara, već glazbenik, umjetnik i autor koji je došao u bend jer smo se našli na istoj valnoj dužini, a kemija je rezultirala velikim povratkom Daleke obale.

Kako je nastala pjesma “Ni ti, a ni ja”?

Sve je počelo demo snimkom koju su Hrepa, Jadran i Zoki na prvu prihvatili, ušli su u studio i snimili je iz prve, bez ijedne probe. Nevjerojatno. Leu Anđelkoviću je pala ideja za gudački kvartet i stvar je zaplovila. Pjesmu je zarobila emocija, a to nije tako lako postići. K tome, bend me počastio došavši u Lumbardu snimiti spot. Atmosfera je bila vrhunska, uz dobru spizu, vino i susretljive ljude. S takvim preduvjetima nema greške da možeš napraviti nešto loše.

Uskoro ide i live-album sa snimkom iz zagrebačkog Doma sportova / Foto: Matej Grgić

Mnogi glazbenici kažu za tebe da si čudna biljka, otkačen u jednu ruku, u drugu toliko prirodan i jednostavan. Uspjesi te očito nisu, kako vole kazati, prebacili.

Većina glazbenika su, zapravo, divna stvorenja, lomljiva u duši, ali sretna kad bend dobro zvuči. Sebi cijelo vrijeme, od straha da se ne opustim u uspjehu, dodajem nove izazove. Smatram kako je život glazbenika između koncerata samo nuspojava. A kad sam sretan i ispunjen, nema mjesta lažnom ego nabrijavanju. Jednom mi je Suba iz Hladnog piva rekao kako je divno vidjeti me kao glazbenika koji svira iz ideala. Upravo tu istinu živim.