Neki to vole vruće: Jeans generacija uzvraća udarac

Premda rijetko objavljuju nove pjesme, Šomi i Jimmy iz dvojca Neki to vole vruće nemaju problema s obnovom svoje publike, a gotovo rasprodan koncert u zagrebačkoj Tvornici zakazan za 20. listopada to samo potvrđuje

Na koncertu će Neki to vole vruće odsvirati i novi singl “Prolaze dani”

Gotovo u pravilu, hrvatski izvođači pop-glazbe koji su nakon osamdesetih zastali s karijerama teško mogu repetirati ondašnju popularnost. Sigurno je kako će neki poklonici rado posjetiti kakav prigodni pokušaj comebacka ili čuti nanovo snimljenu pjesmu, ali ako nisu imali poslovni kontinuitet, sve uglavnom završava u kategoriji kurioziteta.

Ipak, postoji skupina izvođača koja je svoj hitoidni repertoar uspjela rekreirati i okuplja na koncertima posve novu publiku, bez obzira na to što nemaju novih pjesama ili su one nestale u repertoaru.

Takvi su izvođači Vesna Pisarović, Alen Vitasović, Kuzma & Shaka Zulu i – Neki to vole vruće.

Bend koji su sredinom osamdesetih oformili Silvestar Dragoje Šomi i Miroslav Stanić Jimmy nakon pet albuma i kasnijeg pokušaja zaokreta s ženskim vokalisticama, u drugoj polovici devedesetih nestao je s diskografskoga i koncertnog obzora.

Sporadično bi se pojavili na kakvom nastupu, snimili novu pjesmu ili osvanuli na TV showu gdje se kucalo na vrata zaboravljenih asova, no sve to nije obnovilo negdašnje zanimanje za njihovo djelovanje. No, onda se dogodio jedan od njihovih ključnih nastupa, 10. veljače 2018. u zagrebačkoj Močvari na koncertu nazvanom Punk romantika gdje su nastupili uz hrvatske hardcore punk bendove Me As Well i Kriva istina te pariške punkere La Fraction. Koncerta se sjeća Silvestar Dragoje:

„Da, svirali smo u Močvari, a to je alternativni klub! Iznenadio sam se kad nas je čovjek nazvao i pitao želimo li svirati tamo. Ček’, odakle mi, pa mi smo mainstream pop-rock bend, kakve veze imamo s punkom?! To je bilo nevjerojatno! Bio je to neki mini festival, svirao je i jedan vrhunski punk bend iz Pariza koji je bio fantastičan! Nisam svakodnevni slušatelj punka, ali sam osjetio da je to jako dobro, jer sam ih sa strane na bini gledao i vidio da rasturaju. Onda smo mi došli, a Močvara bila prepuna. Kada smo izašli, ljudi su pjevali sve, od a do ž. Čak i one pjesme koji nisu bile hitovi i tako eksponirane kao najveće. Bila je to ludnica i urnebes! Bila je to punkerska publika i mi smo bili očarani. Kada je svirka završila, Parižani su došli do nas i čudili se. Pitali su: ‘Who the fuck are you?!’. U publici je bila mladež, dvadeset do trideset godina. Vjerojatno su nas njihovi roditelji slušali pa je to prešlo na njih. Upravo je to ono što autora i čovjeka koji se bavi tim poslom oduševljava. Da sa roditelja prijeđe to na mlade i da današnje generacije znaju pjesme, pjevaju ih i vole.”

Neki to vole vruće su bend koji je bio čvrsto u popu, ali ipak je imao rockerski glazbeni background i ne samo zbog toga što je Šomi prije toga svirao u Clanu i Heliumu. U doba najveće popularnosti, u osamdesetima, bio je to pop bend, pjesme kojeg nisu baš fitale na festivalima.

„Mnogi su to pokušavali analizirati, ali je interesantno da mi nikada smišljeno nismo ulazili u to. Bili smo pod utjecajem tada stranih bendova, Georgea Michaela, Whama, dueta Hall and Oates, izričaja koji je pitak, a da ima još nešto u sebi. Voljeli smo zvuk gitare, naš producent Duško Mandić bio je izvrstan gitarist, pa ne čudi da se naše pjesme baziraju na gitarskim rifovima. Taj način sviranja gitare dao nam je tu rockersku notu. Zato možemo reći da je naš izričaj pop-rock. Ja bih rekao da je bliže rocku, i za naš zadnji singl ‘Prolaze dani’ mogu reći da je to više rockerska pjesma nego pop, jer se isključivo bazira na gitarama. To se spontano dogodilo i svidjelo nam se kako to zvuči. Po produkciji smo mi tada bili ispred vremena i kada bismo uspoređivali bendove iz tog vremena, njihove ploče nisu zvučale tako dobro ‘ispeglano’ u smislu produkcije ili jasnoće zvuka. Imali smo sreću da imamo producenta koji to sve čuje, koji time nevjerojatno vlada. Te pjesme se dandanas mogu staviti svugdje i da budu al pari današnjim snimkama”, kaže Šomi.

U diskografiji Neki to vole vruće Šomi nema nekog favorita, no podcrtava veliku ulogu Duška Mandića, znanoga i kao gitarista Srebrnih krila u stvaranju specifičnog sounda benda:

„On je jednakopravan i zaslužan autor kao Jimmy i ja, jer je naše pjesme obukao u moderno ruho. Uvijek je bio ispred svog vremena s aranžmanom i produkcijom, što su mu mnogi priznali i svi koji se bave glazbom to znaju. Surađivali smo i s Gibonnijem, Alkom Vuicom, Stevom Cvikićem, Marinom Tucaković… Imali smo sreću da su svoje najbolje tekstove pisali i nama. Svaki naš album imao je po dva-tri hita, pjesme koje su bile stravično popularne i ostale su to do danas. Nema ništa ljepše nego kada napraviš jednu ili više pjesama koje postanu evergreeni. To nije nimalo pretenciozno, to su pjesme koje će zauvijek ostati. Mogu se referirati na današnju produkciju gdje svaki dan izlazi po dvadesetak novih pjesama i odmah padaju u zaborav jer nemaju ono nešto kako bi mogle opstati. Naravno da ima pjesama koje su kvalitetne i dobre, ali manje je takvih. Osamdesete i dio devedesetih u svim žanrovima bile su najplodnije. Danas se događa to da su svi ti stilovi pali na margine u odnosu na ove istočnjačke vjetrove koji su došli do nas i zarazili sve. To danas dominira glazbenom scenom i mi se svi čudimo oko toga što se događa. Svi drugi stilovi postali su marginalni, barem što se tiče same prodaje i punjenja koncerata. Čudna su vremena nastupila.”

Nisu posrijedi samo stilske oscilacije u kategorijama popularnosti. Mnogo se toga promijenilo, drži Šomi, i to nagore.

„Destimulirajuće je da smo u zadnjih desetak godina napravili pet-šest singlova i bili smo krenuli smo na rad na albumu, ali nažalost nismo imali sreću u smislu prave podrške. Danas ne možeš ništa bez prave podrške, bilo da se radi o diskografu ili promotivnoj agenciji, ako netko ne stane iza tebe i iza pjesme. Ako se ne bavi time na pravi način, onda taj singl ili pjesma propadne.

Navest ću primjer pjesme ‘Čudesna žena’. To je pjesma koja je izašla prije pet-šest godina za jednu diskografsku kuću koja nije ništa napravila za tu pjesmu, samo su je objavili. Moram priznati da to nije naša bivša domicilna diskografska kuća Jugoton, koji je kasnije postao Croatia Records. A pjesma je odlična po mom subjektivnom mišljenju, a i dijela publike. To je pjesma koja stilski može podsjećati na Extreme i njihovu pjesmu ‘More Than Words’, ali nema veze s tom pjesmom. To je samo takva forma. Gitara i vokali. Nema ništa drugo. Radili smo je u suradnji s Keksom iz Prljavog kazališta i jako puno smo očekivali od nje. Napravili smo i spot, ali ništa se nije dogodilo.

Što se tiče izdavanja albuma, destimulirajuće je da danas možemo izdati album s deset pjesama, no samo će pjesma A1 pjesma biti zapažena, možda B1, a sve ostalo neće. Tako je nama ostalo more nezapaženih pjesama. Zato je puno bolje možda ići singl po singl, pa skupljati godinama singlove i onda objaviti album. Ploče su za mali broj diskofila, jako su skupe i u nabavi i izradi. CD-ovi služe isključivo za promo svrhe, oni se štampaju u par desetaka ili stotina komada, sav biznis je otišao na internet i streaming platforme, znamo svi kako to danas ide.”

Posljednji album koji su objavili Neki to vole vruće je live snimka iz zagrebačke Tvornice objavljen prije gotovo 20 godina. Ponovno se vraćaju u Tvornicu gdje će obilježiti 35 godina rada, iako…

„Ako ćemo iskreno, slavimo zapravo 38 godina. Kako je bila korona i potres, kažemo 35 pa ćemo za dvije godine slaviti 40 (smijeh). Na repertoaru ima noviteta i gostiju, ali ne pjevača već instrumentalista. I to je malo iznenađenje, jer smo izvukli dvije funk rock pjesme s albuma Ljubavne priče. Njih publika ne zna jer te pjesme nisu bili izraziti hitovi pa se nisu ni danonoćno vrtjele. Ali jako su atraktivne i svirljive, uz još dodatke tih instrumentalista koji će nam gostovati. Što se ostalih stvari tiče, mi na svim našim nastupima i koncertima, kako smo bili u većem periodu autorski dosta plodni, kao i svaki autorski bend, sviramo samo svoje pjesme. Osnovni bend smo Jimmy, ja i još četvorica. Klasična postava – klavijatura, bubanj, gitara i bas. Uvijek uzmemo nekog dodatnog, jer imamo puhaće instrumente, saks pa flauta. Imamo sreću da poznajemo mlade dečke koji su, mogu reći, među najboljima u gradu. To su vrhunski glazbenici koji izvrsno sviraju i oni će isto nastupiti s nama. Koliko vidim, Tvornica je skoro rasprodana, uživat ćemo zajedno s publikom!”

Sigurno je kako će koncert koji se u Tvornici održava 20. listopada biti vjetar u leđa bendu koji ne namjerava stati, jer već sada ima zakazane koncerte u Splitu i Varaždinu, kao i nekoliko nastupa na raznim adventskim manifestacijama.